Pređi na sadržaj

Elektronske komponente

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Razne elektronske komponente

Elektronske komponente (e. dio, e. deo, e. element) su osnovni elektronski elementi sa dvije ili više metalnih elektroda ili žica. Komponente se povezuju zajedno, obično sa žicama ili na štampanoj pločici da stvore električno kolo (elektronski sklopovi, e. krug) sa određenom funkcijom.

Funkcija može biti pojačavanje signala, prekidanje, oscilator i drugo. Ostvarivanje veze se praktično izvodi lemljenjem, nanošenjem kontakata u vakuumu, žičanim motanim vezama (engl. wire-wrap) i sl.

Komponente mogu biti pojedinačne ili „diskretne“ (otpornik, tranzistor, kondenzator) ili u grupama kao integrisana kola, koja već u sebi sadrže veći broj posebnih elektronskih komponenti.

Druga podjela je na aktivne i pasivne komponente. Aktivne komponente (tranzistori, integrisana kola, vakuumske elektronske cijevi) pojačavaju ili na drugi način aktivno mijenjaju signal. Pasivne komponente (otpornici, kondenzatori, zavojnice) ne pojačavaju signal, ali ga ponekad mijenjaju na linearan ili ne-linearan način.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Komponente se mogu klasifikovati kao pasivne, aktivne, ili elektromehaničke. Stroga fizička definicija smatra pasivnim one komponente koje ne mogu same da snabdevaju energiju, dok bi se baterija smatrala aktivnom komponentom, jer ona deluje kao izvor energije.

Međutim, u elektronskom inženjerstvu pri vršenju analize kola koristi se restriktivnija definicija pasivnosti. Kada se radi samo o energiji signala, pogodno je da se ignoriše takozvano jednosmerno strujno kolo, kao da komponente koje se napajaju energijom, kao što su tranzistori ili integrisana kola nisu prisutne (kao da svaka takva komponenta ima ugrađenu bateriju), iako su u stvarnosti one napajane putem DC kola. Nakon toga se analiza odnosi samo na AC kolo, apstrakciju koja ignoriše jednosmerne napone i struje (i snagu povezanu s njima) u kolu iz stvarnog života. Ova fikcija, na primer, dozvoljava da se gleda na oscilator kao da „proizvodi energiju” iako u stvarnosti oscilator troši energiju iz izvora napajanja jednosmernom strujom, što je izabrano da se ignoriše. Uz to ograničenje definišu se termini koji se koriste u analizi kola, kao što su:

  • Aktivne komponente se oslanjaju na izvor energije (obično iz DC kola, koje se pri analizi ignoriše) i obično mogu da unose energiju u kolo, iako to nije deo definicije.[1] Aktivne komponente obuhvataju pojačavajuće komponente kao što su tranzistori, triodne vakuumske cevi, i tunelske diode.
  • Pasivne komponente ne mogu da uvode energiju u kolo. One se takođe ne mogu osloniti na izvor energije, izuzev onoga što je dostupno iz (AC) kola na koje su povezane. Kao posledica toga, one ne mogu da pojačaju (povećaju snagu signala), iako mogu da povećaju napon ili struju (kao što je to čini transformator ili rezonantno kolo). Pasivne komponente obuhvataju komponente sa dva terminala kao što su otpornici, kondenzatori, induktori i transformatori.
  • Elektromehaničke komponente mogu da obavljaju električne operacije pomeranjem delova ili korišćenjem električnih priključaka.

Većina pasivnih komponenti sa više od dva terminala se može opisati u obliku parametara dva porta, što zadovoljava princip reciprociteta — mada postoje retki izuzeci.[2] Nasuprot tome, aktivne komponente (sa više od dva terminala) uglavnom nemaju tu osobinu.

Podjela[uredi | uredi izvor]

Podjela u posebne kategorije nije uvijek potpuna, jer neki elementi spadaju u više kategorija. Na primjer foto-otpornik je otpornik i senzor u isto vrijeme. Zvučnik je elektromagnetska komponenta za pretvaranje električnog signala u zvučni, ali isto može da služi i kao senzor za pretvaranje zvučnog signala u električni. Zbog toga su neke komponente razmještene u više kategorija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ For instance, a computer could be contained inside a black box with two external terminals. It might do various calculations and signal its results by varying its resistance, but always consuming power as a resistance does. Nevertheless, it's an active component, since it relies on a power source to operate.
  2. ^ Nonreciprocal passive devices include the gyrator (though as a truly passive component, this exists more in theoretical terms, and is usually implemented using an active circuit)—and the circulator, which is used at microwave and optical frequencies

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]