Enkomijenda

Enkomijenda (šp. encomienda), pravo je na rad određenog broja američkih starosedelaca, koje je dodeljivano doseljenicima u španskim kolonijama u Americi.[1] Iako dodeljeni Indijanci i njihova zemlja legalno nisu pripadali posedniku enkomijende,[a] u praksi ova ustanova je predstavljala kolonijalni oblik feudalizma, a Indijanci su bili svedeni na položaj robova ili kmetova. Ova ustanova prvi put je uvedena tokom kolonizacije Haitija (od 1502. godine) i postepeno se proširila na sve španske kolonije u Americi uporedo sa širenjem kolonija na druga ostrva Zapadne Indije (Portoriko i Jamajka od 1509, Kuba od 1511) i domorodačke države na kontinentu (Meksiko od 1521, Peru od 1532).
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Sistem enkomijende je dodeljivao domorodačko naselje (selo ili grad) pod svojim vođom (kacikom), pojedinom Špancu, prvenstveno da od nje dobija radnu snagu, a kasnije i druge beneficije, a na kontinentu, danak u naturi od plemenitih metala do hrane i proizvoda zemlje. Enkomijende su u ranim danima kolonizacije dodeljivali guverneri, većinom nekadašnji konkvistadori (Dijego Velaskez, Ernan Kortes) ljudima koji su učestvovali u osvajanju, dok ih je kasnije dodeljivao kraljevski dvor. Tako je Bernal Dijaz del Kastiljo, jedan od osvajača Meksika i Gvatemale, dobio tri indijanska sela u Novoj Španiji i još tri u Gvatemali, gde se i nastanio. U vreme osvajanja Meksika (1519-1521), ova ustanova zvala se repartimijento, dodeljeni rad, ali do vremena kada je Bernal Dijaz pisao svoju hroniku (1568), enkomijenda je zamenila dodeljeni rad.[2] Osnovna razlika između dva sistema bila je u tome da je repartimijento bio privremen, a enkomijenda najpre doživotna, a kasnije i nasledna.[3]
Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^ Indijanci su formalno bili slobodni, a njihova zemlja je zvanično pripadala španskoj Kruni.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ del Kastiljo 2012, str. 3-4.
- ^ del Kastiljo 2012, str. xiii.
- ^ del Kastiljo 2012, str. xxxv-xxxvi.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Díaz del Castillo, Bernal; Burke, Janet; Humphrey, Ted (2012). The true history of the conquest of New Spain [Prava istorija osvajanja Nove Španije]. Indianapolis, Indiana: Hackett Pub. Co. ISBN 978-1-60384-290-7.
- Díaz del Castillo, Bernal (1908). The true history of the conquest of New Spain [Prava istorija osvajanja Nove Španije]. Prevod: Maudslay, Alfred P. London.