Eufrosina Paleologina
Eufrosina Paleologina | |
---|---|
Porodica | |
Supružnik | Nogaj |
Roditelji | Mihajlo VIII Paleolog |
Eufrosina Paleologina (grčki: Εὐφροσύνη Παλαιολογίνα) je bila vizantijska princeza, vanbračna kći cara Mihaila VIII Paleologa (1258-1282). Bila je supruga mongolskog vladara Nogaj kana.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Nićifor Grigora u "Rimskoj istoriji" Eufrosinu pogrešno naziva Irinom. Eufrosina je bila udata za Nogaj kana, vladara Zlatne horde. Na osnovu Pahimerovog spisa može se zaključiti da je brak sklopljen negde oko 1270. godine, godinu dana nakon što je kan Nogaj opustošio Trakiju.[1] Cilj je bilo savezništvo između mongolskog i vizantijskog vladara i sprečavanje daljih akcija bugarskog cara Konstantina I Tiha Asena protiv Vizantijskog carstva. Pahimer svedoči o ulozi Eufrosine u događajima koji su se odigrali na Nogajevom dvoru u vreme kada su tamo boravili pretendenti na bugarski presto - carevi Ivajlo i Jovan Asen III. Obojica su se nadali da će od mongolskog vladara dobiti podršku u borbi za vlast u Drugom bugarskom carstvu. Željenu pomoć nisu dobili. Car Ivajlo je stradao na Nogajevom dvoru. Car Jovan Asen IIi je pobegao u Carigrad. Eufrosina je imala ulogu u njegovom spasavanju. Ono se može objasniti rodbinskim vezama između princeze i cara Jovana Asena III. Car Jovan Asen III je bio rođak vladajuće vizantijske dinastije. Ovaj događaj se verovatno odvijao 1280. godine: Georgije Pahimer je izvestio da je tokom Ivajlovog ustanka Eufrosina kontaktirala svoju porodicu u Carigradu da ih obavesti da je car Ivajlo stigao u Zlatnu Hordu. Zbog toga je car Mihailo VIII poslao svog zeta kod kana Nogaja, bivšeg bugarskog cara Jovana Asena III koji je bio oženjen Eufrosininom polusestrom Irinom Paleolog. Neodlučan da izabere između dva kandidata za bugarsku krunu, kan Nogaj je u početku oklevao i odlagao svoju odluku. Međutim, Eufrosina je stala na stranu cara Jovana Asena III, a car Ivajlo je ubijen na gozbi kojoj su prisustvovala oba kandidata. Kasnije je Eufrosina tražila od svog muža da poštedi cara Jovana Asena III, drugog pretendenta na bugarski presto, što mu je omogućilo da pobegne u Malu Aziju.[2]
Eufrosina je imala ulogu u sklapanju brka između Teodora Svetoslava, budućeg cara Bugarske, koji je više godina kao talac bio na Nogajevom dvoru, i Eufrosine, ćerke Magusa i unuke bogatog trgovca Pandeleona, bliskog prijatelja kana Nogaja. Prema Pahimeru, Eufrosina je bila kuma istoimenoj ženi budućeg bugarskog cara. Eufrosina je nastavila da deluje za interese Carigrada, podržavala je cara Andronika II Paleologa. Učvrstila je i poziciju Teodora Svetoslava, i krenula protiv carice Smilcene Paleolog koja je tražila savez sa srpskim kraljem Stefanom Urošem II Milutinom.
Kana Nogaja su 1299/1300. godine, ubili Mongoli kana Toktaja u bici kod Kagamlika, kod Dnjepra. Sudbina Eufrosine Paleolog nakon ovih događaja je nepoznata. Moguće je da je umrla pre svog muža, da je posle njegove smrti postala žrtva borbi za vlast u Zlatnoj Hordi ili da je vraćena u Carigrad. Eufrosina nije imala dece.
Njena sestra Marija Paleolog se udala za Abaka Kana iz Ilhanidske Persije.[3] Euforsina je bila Čakina maćeha.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Nicol 1993, str. 81
- ^ Fine, J (1987). The Late Medieval Balkans, A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest.. Page 198.
- ^ Canal and Runciman, p. 320.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Miloš Cvetković; Vanbračna deca careva dinastije Paleolog; Zbornik radova vizantološkog instituta 42/2 (2012), 397-412
- Canal, Denis-Armand and Runciman, Steven. Histoire des Croisades [History of the Crusades]. Editions Dagorno. . 1998. ISBN 2-910019-45-4. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć). - Nicol, Donald M. (1993), The Last Centuries of Byzantium, 1261-1453, Cambridge University Press. ISBN 9780521439916.