Žak Eber
Žak Eber | |
---|---|
Žak Eber | |
Puno ime | Žak Rene Eber |
Datum rođenja | 15. novembar 1757. |
Mesto rođenja | Alanson, Kraljevstvo Francuska |
Datum smrti | 24. mart 1794.36 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Prva francuska republika |
Žak Eber (fr. Jacques-René Hébert; Alanson, 15. novembar 1757 — Pariz, 24. mart 1794) je bio francuski novinar, osnivač partije Ebertovaca u periodu Francuske revolucije. Pogubljen je na giljotini kao žrtva jakobinskog terora.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Alansonu u Normandiji. Otac mu je bio zlatar, bivši sudija Žak Eber (umro 1766.), a majka mu se zvala Margarita. Studirao je prava u Alansonu. Po završetku studija bio je činovnik. Prišao je Revoluciji odmah po njenom izbijanju. Bio je zamenik Pjera Gaspara Šamtea, načelnika Pariske komune. Zbog toga je navukao na sebe mržnju žirondinaca. Eber je osnivač stranke Ebertovaca. Taj pokret započeo je još 1792. godine kada je najveći broj katoličkog sveštenstva odbio da preda zakletvu. Taj neprijateljski stav prema crkvi pomogao je ebertovcima da razviju široku ateističku i antihrišćansku agitaciju. Po njima krajnji cilj revolucije nije bio samo politička, već i društvena jednakost. Tekovina Ebertovaca je dehristijanizacija Francuske i uspostavljanje Kulta Razuma. Pod uticajem ebertovaca Konvent je ukinuo stari hrišćanski i uveo novi revolucionarni kalendar (5. oktobra 1793. godine). Početkom 1794. godine pokušali su da izvrše državni udar. Odbijanje Pariske komune da im se pridruži dovelo je do neuspeha udara. Partiju eberovaca uništio je Komitet javnog spasa na čelu sa Maksimilijanom Robespjerom, tvorcem tzv. Kulta Vrhovnog bića. Eber je, zajedno sa vođama Ebertovaca, pogubljen na giljotini 4. žerminala 2. godine republike (24. marta 1794. godine).
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Albert Soboul; Francuska revolucija, Naprijed, Zagreb (1966)
- J. V. Tarle; Istorija novog veka, Naučno delo, Beograd (2008)