Pređi na sadržaj

Živa ograda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kombinovana živa ograda - donji sprat čine žbunaste vrste dok je gornji sprat sačinjen od krošnji visokog drveća.
Zaštitna ograda pored puta - živa ograda u škotskom selu Meklur zvanično je najduža i najviša živa ograda na svetu. Sačinjena isključivo od stabala bukve, dostiže visinu od 30 m, a dugačka je oko ½ km.[1] Orezuje se samo do visine na kojoj bi mogla da ometa saobraćaj.
Niska ograda koja odvaja prostor za roštilj od ostatka okućnice.
Ograda sačinjena od nekoliko vrsta: Fotinija, (Photinia fraseri) - crvenolisni oblik, Mirta (Myrtus communis) i Japanska kurika (Euonymus japonicus) i njen oblik zlatnožutog lišća.
Rezana ograda od tise (Taxus baccata) ukrašena topijarnim oblicima. Vrt Hatfild Hausa (Hatfield House), Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo.
Lavirint "iscrtan" bordurom od šimšira. Dvorac Loučenj, Bohemija, Češka
Tri osnovna oblika rezanih živih ograda: A. Pravougaoni, B. Trapezasti i C. Ovalni. Trapezasti oblik je najbolji, jer na taj način sunčeva svetlost dopire do svih delova ograde i krošnje se ravnomerno razvijaju.

Živa ograda (živica) je ograda sačinjena od biljaka. Za živu ogradu najčešće se koriste žbunaste vrste, ali se može sačiniti i od puzavica (kada se mora koristiti potpora od čvrstih materijala – drveta, metala, betona i sl.) i nekih vrsta drveća.[2]

Žive ograde su najjednostavniji oblik topijara. Prve zapise o upotrebi živih ograda u vrtovima nalazimo u delima Plinija Mlađeg koji opisuje vrt sa stazama oivičenim bordurama od rezanog bilja.[3]

Funkcije žive ograde[uredi | uredi izvor]

  • Zaštitna funkcija je osnovna funkcija žive ograde - da ogradi parcelu, razgraniči pojedine delove unutar vrta i zakloni prostor od pogleda.


  • Estetska je druga važna funkcija. Lepa i negovana živa ograda, dobro održavan travnjak i nekoliko detalja mogu biti dovoljni da se dobije prijatan kutak za odmor i opuštanje.


  • Ekološka, odnosno sanitarno-higijenska je treća, podjednako bitna funkcija. Pravilno formirana živa ograda može bitno poboljšati mikroklimu u neposrednoj okolini. Visoke i guste žive ograde prave hlad, ublažavaju udare vetra, sprečavaju prodiranje dima i prašine sa ulice i sl.[2][4]

Vrste živih ograda[uredi | uredi izvor]

Osnovna podela živih ograda je na:

Zimzelene ograde su popularne jer ostaju zelene tokom cele godine, ali i listopadne imaju svoje prednosti. Uglavnom su jeftinije, a tokom vegetacije se menjaju, unoseći dinamiku u prostor. Posebno su efektne ograde formirane od cvetnodekorativnih vrsta.


Prema broju vrsta od kojih se formiraju dele se na:

  • Formirane od jedne vrste, koje su najčešće i
  • Kombinovane, formirane od različitih formi iste vrste (na primer forme različite boje lista) ili različitih vrsta (na primer sa različitim periodima cvetanja). Mogu se praviti i kombinacije lišćara i četinara.


Prema načinu održavanja živa ograda može biti:

  • oblikovana (rezana, orezivana) ili
  • slobodnorastuća.

Rezane ograde mogu se oblikovati geometrijski ili mogu imati komplikovanije oblike. Što je oblik složeniji zahteva više nege i održavanja. Slobodnorastuće jednostavnije su za održavanje, ali zahtevaju više prostora.


Prema širini ograde mogu biti:

  • jednoredne ili
  • višeredne(dvoredne, troredne itd).


Prema visini ograde mogu biti

  • niske (do 50 cm),
  • poluvisoke (50 do 200 cm) ili
  • visoke (iznad 200 cm).[2][4]

Odabir ograde[uredi | uredi izvor]

Kakva će se ograda odabrati zavisi prvenstveno od prostora na kom se sadi, odnosno od namene, izgleda i lokacije objekta pored koga se sadi.

  • Privatni – stambeni objekti zahtevaju izolovanost i privatnost. Zato su oko ovakvih objekata poželjne poluvisoke ili visoke, guste žive ograde, često dvoredne ili kombinovane sa visokim drvećem. Ovakve ograde stvaraju ne samo fizičku i ekološku već i psihološku barijeru. Da li će ograda biti rezana ili slobodnorastuća zavisi od veličine parcele, arhitekture samog objekta, okruženja u kom se objekat nalazi i sl. Niske ograde mogu se primeniti radi odvajanja pojedinih delova okućnice – garažnog dela, terase i sl. a bordure radi odvajanja cvetnjaka, povrtnjaka, aromatičnog vrta i td.


  • Javne – poslovne objekte, kao i reprezentativne delove gradskog prostora najčešće je potrebno istaći. Zato su poželjne niske ograde koje usmeravaju ka objektu, ne zaklanjaju od pogleda ali ipak stvaraju fizičku i psihološku barijeru. Estetski ovakve ograde predstavljaju prednji plan kompozicije objekat – zelena površina. Kako se ovakvi objekti u većini slučajeva nalaze u urbanom gradskom jezgru primerenije su formalne rezane žive ograde. Posebno su efektne bordure oko i unutar cvetnjaka.


  • Industrijske objekte i prometne saobraćajnice potrebno je izolovati visokim živim ogradama kombinovanim sa visokim drvećem, kako bi se okolina zaštitila od aerozagađenja ili sami objekti od udara vetra, snežnih nanosa i sl. Kako su ove ograde visoke i po nekoliko metara i obično se sade duž ili oko velikih površina, održavanje rezanih bi iziskivalo prevelika finansijska ulaganja. Zato su na ovakvim mestima primerenije slobodnorastuće žive ograde.[2][4][5]

Odabir biljnih vrsta[uredi | uredi izvor]

  • Prvi uslov za odabir vrsta je da li biljka podnosi orezivanje, što je najvažnije znati kod formiranja rezanih živih ograda. Za slobodnorastuće ograde mogu se koristiti gotovo sve žbunaste vrste.
  • Drugi uslov je željena visina ograde, kada odabir zavisi od visine samih vrsta.[4][5][6]

Ograde visine do 50 cm

Četinarske vrste


Zimzeleni lišćari

  • Šimšir (Buxus sempervirens) – verovatno vrsta koja se najduže u istoriji vrtlarstva koristi za ovu namenu. Posebno je pogodan za bordure.
  • Japanska kurika (Euonymus japonicus)
  • Lavanda (Lavandula angustifolia)
  • Lonicere (Lonicera sp.) - različite vrste
  • Mahonija (Mahonia aquifolium)


Listopadne vrste

  • Tumbergova žutika (Berberis thunbergii) – izužetan efekat postiže se kada se kombinuje sa crvenolisnom formom ’Atropurpurea’
  • Japanska dunja (Chaenomeles japonica)
  • Sirijska ruža (Hibiscus syriacus)


Ograde visine 50-200 cm

Četinarske vrste

  • Pačempresi (Chamaecyparis sp.)
  • Tuje (Thuja sp.) – verovatno najpopularnije četinarske vrste za formiranje živih ograda.


Zimzeleni lišćari


Listopadne vrste

  • Glog (Crataegus monogyna)
  • Forzicija (Forsythia europaea)
  • Kerija (Kerria japonica)
  • Kalina (Ligustrum vulgare) – Verovatno najpopularnija i najjeftinija živa ograda.
  • Ruže (Rosa sp.) – žbunaste ruže nemaju konkurenciju kod formiranja slobodnorastućih živih ograda.
  • Suručice (Spiraea sp.)


Ograde visine preko 200 cm

Četinarske vrste

  • Pačempresi (Chamaecyparis sp.)
  • Gigantska tuja (Thuja gigantea)
  • Tisa (Taxus baccata) – spada u četinarske vrste najotpornije prema orezivanju.


Zimzeleni lišćari

  • Vatreni trn (Pyracantha coccinea) – gusta krošnja i trnovite grane stvaraju neprobojne slobodnorastuće ograde, ali mu ne smeta ni orezivanje.


Listopadne vrste

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ World's Tallest Hedge
  2. ^ a b v g Hrvatska enciklopedija
  3. ^ Krstić, Aleksandra (1964). Vrtna umetnost : istorijski pregled. 41. Beograd: Umetnička akademija. 
  4. ^ a b v g Buha, Milica (2005). Četinari, žive ograde i „Zelene skulpture“. Živeti sa prirodom. 96. Niš: Film Publik Art. ISBN 978-86-85463-02-0. 
  5. ^ a b Travnjaci i ukrasno grmlje. Moj vrt - moja radost. 144. Ljubljana ; Zagreb: Mladinska knjiga,. 1988. 
  6. ^ Vukićević, Emilija (2005). Dekorativna dendrologija. 781 (2 izd.). Beograd: Privredno finansijski vodič. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vukićević, Emilija (2005). Dekorativna dendrologija. 781 (2 izd.). Beograd: Privredno finansijski vodič. 
  • Travnjaci i ukrasno grmlje. Moj vrt - moja radost. 144. Ljubljana ; Zagreb: Mladinska knjiga,. 1988. 
  • Buha, Milica (2005). Četinari, žive ograde i „Zelene skulpture“. Živeti sa prirodom. 96. Niš: Film Publik Art. ISBN 978-86-85463-02-0. 
  • Krstić, Aleksandra (1964). Vrtna umetnost : istorijski pregled. 41. Beograd: Umetnička akademija. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]