Жива трава
Živa trava | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | E. cicutarium
|
Binomno ime | |
Erodium cicutarium | |
Sinonimi | |
Geranium cicutarium L. |
Živa trava (lat. Erodium cicutarium) je zeljasta godišnja ili u toploj klimi, dvogodišnja vrsta skrivenosemenice iz porodice Geraniaceae. Poreklom je iz Mediterana i donesena je u Severnu Ameriku u osamnaestom veku[1] gde je od tada postala invazivna, naročito u pustinjama i u aridnim stepama na jugozapadu Sjedinjenih Američkih Država.[2]
Rasprostranjenost i ekologija
[uredi | uredi izvor]Biljka je široko rasprostranjena u Severnoj Americi. Raste kao godišnja u severnom delu Severne Amerike. U južnim oblastima Severne Amerike, biljka raste kao dvogodišnja sa većim lišćem, cvetovima i plodovima. Cveta od maja do avgusta. Može se naći u ogoljenim, peskovitim, travnatim mestima kako u unutrašnjosti tako i na obalama. Njom se hrane larve braon Argus leptira.
Opis
[uredi | uredi izvor]To je dlakava, lepljiva jednogodišnja biljka. Stabljike imaju svetlo roze cvetove, koji često imaju tamne mrlje na osnovi. Cvetovi se nalaze u slobodnim grupacijama i imaju deset filamenata – od kojih je pet plodno.[3]
Upotreba
[uredi | uredi izvor]Cela biljka je jestiva sa ukusom sličnim oštrom peršunu ako se ubere mlad. Prema rečima Džona Lovela u Medonosnim biljkama Severne Amerike iz 1926, „roze cvetovi su dragocen izvor meda (nektara), a takođe daju puno polena”.[4] Među narodom Zuni obloge sažvakanog korena se nanose na rane i osipe, a infuzija korena se uzima za stomak.[5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Stott, Philip; Mensing, Scott; Byrn, Roger (1998). „Pre-mission invasion of Erodium cicutarium in California”. Journal of Biogeography. 25 (4): 757—762. doi:10.1046/j.1365-2699.1998.2540757.x.
- ^ Nancy E. Stamp (1984). „Self-burial behaviour of Erodium cicutarium seeds”. Journal of Ecology. 72 (2): 611—620. JSTOR 2260070.
- ^ David Giblin. „Erodium cicutarium, redstem stork's bill, common stork's bill”. WTU Herbarium Image Collection. Burke Museum of Natural History and Culture. Pristupljeno 29. 10. 2013.
- ^ John H. Lovell (1926). Honey Plants of North America.
- ^ Scott Camazine & Robert A. Bye (1980). „A study of the medical ethnobotany of the Zuni Indians of New Mexico”. Journal of Ethnopharmacology. 2 (4): 365—388. PMID 6893476. doi:10.1016/S0378-8741(80)81017-8.