Pređi na sadržaj

Živojin Popović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Živojin Popović
Datum rođenja(1909-08-01)1. avgust 1909.
Mesto rođenjaVlasotinceSrbija
Datum smrti2002.(2002-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (92/93 god.)

Živojin Popović (Vlasotince, 1. avgust 1909) bio je lekar bolnice u Leskovcu, njen bivši upravnik i bivši načelnik Infektivnog odeljenja.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Dr Živojin Popović je rođen u Vlasotincu 1. avgusta 1909. godine od oca Svetozara, obućara i majke Sofije, domaćice. Osnovnu školu završio je u Vlasotincu, a gimnaziju u Leskovcu. Medicinski fakultet upisao je 1930. godine u Beogradu, a diplomirao 18. marta 1935. godine. Posle odsluženja vojnog roka zaposlio se u Gradskoj bolnici u Beogradu kao lekar u Kožno-veneričnoj poliklinici. Posle tri meseca rada prebačen je na Ginekološko-akušersko odeljenje gradske bolnice gde ostaje do kraja 1940 godine. Za vreme okupacije radio je u Leskovcu kao privatni lekar. Od početka Narodnooslobodilačkog rata aktivno je sarađivao sa pokretom sve do odlaska u NO vojsku 10. septembra 1944. godine. Od strane XIII korpusa postavljen je za upravnika Vojne bolnice sa sedištem u Sofiji. U Bugarskoj ostaje do kraja aprila 1945. godine. Posle toga se demobiliše na zahtev Okružnog narodnog odbora Leskovca. Odmah po odlasku postavljen je za Načelnika odeljenja za narodno zdravlje i socijalno staranje. Na tom položaju ostaje do rasformiranja odbora, odnosno do početka 1948. godine. Od 1948 do 1950. godine bio je poverenik za narodno zdravlje i socijalno staranje. Krajem 1950. godine postaje predsednik Saveta za narodno zdravlje i socijalno staranje Gradskog narodnog odbora u Leskovcu.


Januara 1951. godine postavljen je za upravnika Opšte bolnice u Leskovcu. Na ovom položaju ostao je sve do 1964. godine. U 1952. godini je postavljen za Načelnika infektivnog odeljenja i na toj funkciji ostaje sve do 1964. godine. Kada je primio dužnost upravnika bolnice, bolnica je imala sledeća odeljenja: interno sa 40 kreveta od kojih 12 odvojena za zarazne bolesnike, hirurško sa 44 kreveta, grudno sa 55 kreveta i ginekološko sa 22 kreveta. Znači od bonice sa 161 krevetom stvorio je bolnicu sa preko 500 postelja.

Početkom 1965. godine dotadašnji upravnik bolnice dr Živojin Popović podneo je ostavku Upravnom odboru na dužnost upravnika. Nakon toga odlazi u Vlasotince, svoje mesto rođenja, gde postaje upravnik Doma zdravlja. Na toj dužnosti ostaje do dobijanja penzije.

Rad i delo[uredi | uredi izvor]

Za vreme njegovog upravljanja otvaraju se zdravstvene stanice: u preduzeću „Vlasinka" i „Miloš Dimanić". Ove stanice vodi lekar specijalista medicine rada.Izrađene su i Zdravstvene stanice u Gornjem Prisjanu, Tegošnici i Gornjoj Lopušnji. Istovremeno počinje sa radom i zdravstvena stanica u Stajkovcu i izgradnja nove stanice u Donjoj Lomnici. Na ovaj način cela opština je pokrivena zdravstvenim stanicama. Pored ovih zdravstvenih stanica, otvorene su i specijalističke ambulante iz: genekologije i akušerstva, interne medicine, ortopedije, hirurgije, neuropshijatrije, dečije medicine, zaraznih bolesti i urologije.


Društveno i političko angažovanje[uredi | uredi izvor]

Dr Popović je jedan od osnivača Podružnice Srbskog lekarskog društva u Leskovcu i jedan od njenih najaktivnijih članova, sa mnogobrojnim predavanjima iz infektivnih bolesti i drugih srodnih grana. Bio je aktivan i u drugim organizacijama.

Bavio se balneologijom i dao značajan doprinos u istraživanju mineralnih voda Sijarinske Banje. Objavio je više stručnih radova u okviru SLD. Pored navedenih aktivnosti unutar raznih organizacija bio je i član Saveta Medicinskog fakulteta u Nišu.


Za vreme rada i boravka u Leskovcu dr Popović je bio odbornik Sreza Leskovac u tri mandatna perioda, istovremeno i odbornik Gradske skupštine i osnivač društva prijatelja Jugoslavije-SSSR i njegov prvi predsednik. Od osnivanja je i predsednik Sreskog odbora Crvenog krsta sve do 1950. godine kada preuzima Gradski odbor Crvenog krsta. Više godine je član saveta za narodno zdravlje u Leskovcu i Vlasotincu.


Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Za svoj rad u službi i društvenim organizacijama, kao i stručni rad dobio je niz priznanja: Zlatnu značku Crvenog krsta; Orden Gradske skupštine u Leskovcu zaslužnim građanim za unapređenje grada; Orden Bratsva i jedinstva drugog reda; Ordena rada sa zlatnim vencem i Orden zasluge za narod sa srebrnim zracima.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ V. Ristić, Razvoj zdravstvene službe u leskovačkom kraju 1878-2005, Leskovac, 2006, 165-167 strana