Pređi na sadržaj

Zagoričani

Koordinate: 40° 33′ 54″ S; 21° 25′ 48″ I / 40.56491° S; 21.43003° I / 40.56491; 21.43003
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zagoričani
Βασιλειάδα
Zagoričani
Administrativni podaci
DržavaGrčka
PeriferijaZapadna Makedonija
OkrugKostur
OpštinaKostur
Stanovništvo
 — 2021.275
Geografske karakteristike
Koordinate40° 33′ 54″ S; 21° 25′ 48″ I / 40.56491° S; 21.43003° I / 40.56491; 21.43003
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Aps. visina836 m
Zagoričani na karti Grčke
Zagoričani
Zagoričani
Zagoričani na karti Grčke
Ostali podaci
Poštanski broj52052
Pozivni broj2467
Registarska oznakaKT

Zagoričani ili Zagoričane (grč. Βασιλειάδα, do 1928. grč. Ζαγορίτσανη) je naseljeno mesto u opštini Kostur u periferiji Zapadna Makedonija, Grčka. Prema popisu iz 2021. godine bilo je 275 stanovnika.[1]

Prema bugarskom geografu i istoričaru, Vasilu Kančovu, u Zagoričanu je 1900. godine živelo 3.300 Slovena hrišćana.[2] Nakon Ilindenskog ustanka, osmanska vojska i bašibozuk su zapalili i izvršili masakr u selu, ubijeno je 25 meštana, 30 maloletne dece je izgorelo u furuni i 16 devojaka je silovano i prodato. Aprila 1905. godine grčki andarti su zapalili selo i izvršili pokolj, ubivši oko 60 meštana (žene, dece i staraca). Iza pokolja je stajao mitropolit kosturski Georgios Karavangelis, jer je deo mešatana prihvatio bugarsku egzarhijsku crkvu.[3] Grčke vlasti su 1924. godine u Zagoričanima naselile 25 izbegličkih grčkih porodica iz Turske, ukupno njih 72. Tokom Drugog svetskog rata i građanskog rata stradalo je 62 Slovena, dok su 242 prinuđeni da se isele u Jugoslaviju i druge istočnoevropske zemlje.[4]

Poznate ličnosti

[uredi | uredi izvor]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „All places: 2021 census”. pop-stat.mashke.org (na jeziku: grčki). 
  2. ^ Kъnčov, Vasil. Makedoniя. Etnografiя i statistika, Sofiя, 1900, str. 265.
  3. ^ Makedonska enciklopedija 2 (M-Š). Skopje. 2009. str. 924. 
  4. ^ Simovski, Todor (1998). Naselenite mesta vo Egejska Makedonija - II del. Skopje. str. 46. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]