Zaštićeno područje Kisuća
Zaštićeno područje Kisuća Chránená krajinná oblasť Kysuce | |
---|---|
IUCN kategorija V (zaštićeni krajolik/morski pejzaž) | |
![]() Veljki Javornik (1 071 m nmv) | |
Mjesto | ![]() |
Najbliži grad | Čadca |
Koordinate | 49° 25′ N 18° 57′ E / 49.417° S; 18.950° I |
Površina | 654.62 km² (252.7 mi²) |
Osnovano | 23 May 1984 |
Upravljačko tijelo | Správa CHKO Kysuce (Uprava ZP Kisuća) |
Zaštićeno područje Kisuća (slč. Chránená krajinná oblasť Kysuce) nalazi se na severozapadu Slovačke i formirano je 1984. godine na prostoru planina Javorniki i Kisućka vrhovina[1]. Obuhvata površinu od 65.462 ha[1] na kojoj se nalazi 22 posebno zaštićenih rezervata. Pre njenog formiranja, trinaest rezervata su se već nalazili pod zaštitom države: Veljki Javornik (1967), Bukovski pramenj (1973), Čierna Lutiša (1972), Veljke Ostre (1973), Vojtovski pramenj (1973), Vihilovske prahi (1973), Klokočovske stene (1973), Kornjanski ropni pramenj (1973), Ohodnicki pramenj (1973), Veljka Rača (1976), Zajačkova luka (1979), Mali Polom (1981), Vihilovske stene (1983).
Jedna od specifičnosti ove oblasti su kamene lopte nepoznatog porekla. U pitanju su loptaste formacije, od peščara i konglomerata, čiji prečnik dostiže i do 260cm[1], a javljaju se na dve odvojene lokacije koje su zaštićene kao rezervati Megonki[2] i Klokočovske stene[3].
Rezervat Kornjanski ropni pramenj obuhvata prirodni izvor sirove nafte, iz koga povremeno izbija i prirodni gas (sa visokom koncentracijom metana), dok je selo Vihilovka poznato po turističkoj pruzi uskog koloseka i muzeju tradicionalne seoske arhitekture[1].
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g „Slovakia.travel: The Protected Land-scape Area Kysuce” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 22. 5. 2011. g. Pristupljeno 19. 8. 2009.
- ^ „Šzocčp SR: Nature monument Megonky” (na jeziku: slovačkom i engleski). Pristupljeno 19. 8. 2009.
- ^ „Šzocčp SR: Nature reserve Klokočovské skálie” (na jeziku: slovačkom i engleski). Pristupljeno 19. 8. 2009.