Pređi na sadržaj

Zgrada Narodnog muzeja u Smederevskoj Palanci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada Narodnog muzeja u Smederevskoj Palanci
Zgrada Narodnog muzeja u Smederevskoj Palanci
Opšte informacije
MestoSmederevska Palanka
OpštinaSmederevska Palanka
Država Srbija
Vrsta spomenikazgrada
Vreme nastanka18551860.
Tip kulturnog dobrazaštićen spomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituRegionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo
spomenicikulture.org.rs/sr/kulturna-dobra/zgrada-muzeja-u-smederevskoj-palanci

Zgrada Narodnog muzeja u Smederevskoj Palanci je podignuta u periodu od 1855. do 1860. godine kao zgrada porodice Šišković. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Nedaleko od sela Bela Crkva, koje se u vizantijskim izvorima pominje u 11. veku, Turci su 1532. godine sagradili utvrdu od drveta-palanku. Graditelj ovog utvrđenja bio je beglerbeg Temišvara, Hasan paša, po kome će naselje dobiti ime Hasan-pašina Palanka. U centru današnje Smederevske Palanke, koja je ovo ime dobila između dva Svetska rata, na mestu na kome se nekada nalazio Hasan Pašin konak, najverovatnije u periodu 1855-1860. godine podignuta je zgrada porodice Šišković. Neposredno po završetku izgradnje, oko 1868. godine, ovo zdanje je adaptirano za potrebe sedišta Sreskog načelstva.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Zgrada ima osnovu skoro kvadratnog oblika i za vreme kada je nastala, reprezentativnu arhitekturu u enterijeru i eksterijeru. Sastoji se od prizemlja, sprata i tavana adaptiranog u potkrovlje. Izvedena je u masivnom konstruktivnom sistemu i karakteriše je kubična forma. Zidana je opekom položenom u malter. Međuspratna konstrukcija je izvedena u vidu poluobličastih svodova, dok je krovna konstrukcija drvena. Krov je četvorovodni, danas pokriven biber crepom. Arhitektura i geometrija, koje su primenjene u oblikovanju fasada zasnovane su na doslednom poštovanju principa pune simetrije koji je na uličnoj fasadi naročito naglašen formiranjem plitkog centralnog rizalita, koji zajedno sa lučno zasvedenim otvorima, predstavlja glavnu likovnu dominatu ulične fasade. Likovnost fasada objekta zasnovana je na osnovnim principima akademizma. Nekada verovatno u duhu klasicizma, prvobitno izvedena dekorativna fasadna plastika danas je skoro u potpunosti izgubljena. Prizemne i spratne površine fasada su objedinjene u jednu ravan, a između otvora naknadno je izvedena profilacija bliska secesiji.

Tokom vremena objekat je pretrpeo nekoliko izmena, najviše u periodu 19171918. godine i 19691970. godine kada je izvedena adaptacija za potrebe useljenja muzeja u ovu zgradu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]