Pređi na sadržaj

Zgrada Službe društvenog knjigovodstva u Prištini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada Službe društvenog knjigovodstva u Prištini
Slika zgrade iz 2013. godine.
Slika zgrade iz 2013. godine.
Slika zgrade iz 2013. godine.
Informacije
Lokacija Srbija Priština, Srbija
Koordinate 42° 39′ 36″ S; 21° 09′ 31″ I / 42.6599205384° S; 21.1587149241° I / 42.6599205384; 21.1587149241
Status završena
Sagrađena 1976.; pre 48 godina (1976)
Broj spratova P+3
Kompanije
Arhitekta Halid Muhasilović

Zgrada Službe društvenog knjigovodstva u Prištini ili poznatija po svom akronimu kao zgrada SDK je do juna 1999. godine bila sedište pokrajinskih finansijskih i adminstrativnih službi koje su funkcionisale u sistemu Republike Srbije. Nakon završetka rata na Kosovu i Metohiji zgradu koristi Centralna banka Kosova. Zgrada se nalazi na uglu nekadašnjih ulica Tomislava Sekulića(19. novembar) i Njegoševe.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Za zgradu banke rezervisano je mesto u zoni novonastalog modernog centra grada, koji se nalazi jugozapadno od istorijskog centra Prištine, gde se prvobitno nalazila turska čaršija.

Objekat je izgrađen kao potreba za regionalnim sedištem važnog finansijskog i administrativnog organa koji je funkcionisao pod imenom Služba društvenog knjigovodstva za vreme postojanja SFRJ, a čija je svrha bila vezana za vođenje knjiga o društvenoj svojini i ekonomskim aktivostima preduzeća i organizacija u socijalističkom sistemu. Nakon raspada SFRJ i promene socijalističkog sistema u Republici Srbiji, došlo je i do promene u ekonomskom sistemu države. Izvršena je tranzicija ka tržišnoj ekonimiji i stovrene su nove institucije državne uprave i organi koji su nasledili delatnost Službe društvenog knjigovodstva. SDK je prestao da postoji 1991. godine, ali ime po kojem je zgrada u Prištini postala poznata je ostalo. Zgrada je svedočanstvo kako ekonomskog, tako i svakog drugog razvoja koji je Priština u vreme izgradnje zgrade doživela.

Deo delatnosti SDK je 1991. godine nasledila Služba za platni promet i finansijski nadzor, a 1995. godine je osnovan i Zavod za obračun i plaćanja.[1][2] Nakon rat na Kosovou i Metohiji, UNMIK je osnovao Upravu za bankarstvo i platni promet Kosova.[3]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Zgrada je autorsko delo sarajevskog arhitekte Halida Muhasilovića koji je radio u okviru Zavoda za studije i projektovanje „Dom“ iz Sarajeva, biroa koji je u drugoj polovini sedamdesetih godina postao dosta prisutan na arhitektonskoj sceni Prištine. Dva značajna arhitektonska dela realizovana u Prištini čiji projekti nose pečat ovog projektnog biroa su: Društveno-sportski centar Boro i Ramiz (1976–1982), autorski tim: Živorad Janković, Halid Muhasilović, Sretko Ešpek, kao i zgrada Nove pošte „Dardanija“ (1977–1983), autorski tim: Halid Muhasilović, Sretko Ešpek, Izet Mulaosmanović.[4] Takođe, sportsko-kulturno-poslovni centar „Skenderija“ u Sarajevu, je delo arhitekte Halida Muhasilovića.[5]

Pozicioniranje između tri značajne zgrade: hotela „Grand“, Doma štampe i Društveno-sportskog centra Boro i Ramiz i projektovanje zgrade SDK predstavljalo je pravi izazov za sarajevski tim. Imajući u vidu ne samo arhitektonski kvalitet već i fizičke dimenzije tri pomenute zgrade, sa objektom spratnosti P+3 i skromnom etažnom površinom, nije predstavljalo uopšte lak zadatak. Dve prve etaže koje se povlače perimetralno ka unutrašnjosti u odnosu na ostala dva gornja sprata zbog boljeg urbanog pozicioniranja na fasadi su tretirani neprekidnom staklenom fasadom što deluje kao jedna celina. Dva gornja sprata, na zapadnoj i istočnoj fasadi, izlaze viseći iznad staklenih zidova dajući celokupnoj kompoziciji izuzetnu ekspresivnost. Na južnoj i severnoj fasadi pozicionirane su dve vertikalne komunikacije i dva sanitarna čvora, koji su tretirani grubim materijalom u odnosu na ostale staklene površine tako da se javljaju kao četiri ogromna stuba koja nose čitav masivni horizontalni volumen, predstavljajući jasne elemente konstruktivizma u arhitekturi.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]