Златна витичарка
| Zlatna vitičarka | |
|---|---|
_Spooner_%26_Bridge_200107.jpg)
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | L. ceres
|
| Binomno ime | |
| Leratiomyces ceres | |
| Sinonimi | |
|
Agaricus ceres Cooke & Massee (1888) | |
Zlatna vitičarka (lat. Leratiomyces ceres) je vrsta gljive iz porodice Strophariaceae. Vrlo je karakteristična po svojoj intezivno crvenoj boji i krpicama na šeširu koje predstavljaju ostatak univerzalnog omotača.[1] [2]
Naziv
[uredi | uredi izvor]Leratiomyces ceres se pre zvao Stropharia aurantiaca, dok DNK analize nisu razdvojile strofariodne pečurke u dve grupe: grupa Stropharia kojoj pripadaju Stropharia aeruginosa, Stropharia hardii, Stropharia coronilla i Stropharia rugosoannulata i grupa Leratiomyces, kojoj pripadaju Leratiomyces ceres, Leratiomyces squamosus, Leratiomyces percevalii, Leratiomyces magnivelaris i vrste iz roda Weraroa.[3]
Opis
[uredi | uredi izvor]- Šešir je prečnika od 2 do 6 cm. Sazrevanjem raširen i blago tupo ispupčen. Boja mu je crvenkasta ili crvenosmeđa poput cigle, sa svetlijim rubovima. Površina šešira je prekrivena narandžastosmeđim ljuspama.
- Himenofor je listast. Listići su srednje gusti, prirasli za sručak, kod nekih primeraka se i blago spuštaju niz stručak. Boja im je bež do maslinasta, a kako spore sazrevaju, tako i listići poprimaju sivocrnu boju.
- Stručak je vitak, mnogo duži od širine klobuka. Može biti ravan ili uvijen. Prvo je bele boje, a sazrevanjem postaje crvenkastooker. Na stručku se nalazi prsten, koji predstavlja ostatak parcijalnog veluma. Taj prsten je nitast, a ispod njega, stručak je karakteristično maljav. Na osnovi stručka nalaze se bele malje.
- Meso je tanko, krto i boje šešira. Nema karskterističan miris i ukus.[4]
- Spore su elipsoidne, glatke, veličine 9.5-14 x 6.5-7.5, sa vidljivom germinativnom porom.
- Otrusina (otisak spora) je tamnoljubičastobraon.[3]
Jestivost
[uredi | uredi izvor]Zlatna vitičarka je nejestiva gljiva. Konzumacija može izazvati stomačne probleme.[5]
Ekologija
[uredi | uredi izvor]
Zlatna vitičarka je saprotrofna vrsta. Raste u četinarskim šumama sa peskovitim (često primorskom) tlom, ali kao supstrat neretko koristi i piljevinu i malč koji se koristi za trim staze, te je česta parkovska i bašteska vrsta. Plodonosi od juna do novembra u Zapadnoj Evropi, dok se u Južnoj Evropi njena sezona produžava sve do januara.[5]
Mogućnost zamene sa drugim gljivama
[uredi | uredi izvor]Zlatnu vitičarku je moguće pomešati sa gljivom Cortinarius sanguineus, koja ima crven šešir, ali su joj listići u početku svetlo crvene boje, a vremenom poprimaju boju rđe.[5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Index Fungorum”.
- ^ Laessoe, Thomas. Fungi of Temperate Europe.
- ^ a b „Mushroom Expert”.
- ^ Božac, Romano. Enciklopedija gljiva. Školska knjiga.
- ^ a b v „First Nature”.