Pređi na sadržaj

Зло под Сунцем

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zlo pod Suncem
Orig. naslovEvil Under the Sun
AutorAgata Kristi
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Žanr / vrsta delakriminalistički
Izdavanje
Datumjun 1941.
Broj stranica256
Tip medijatvrdi povez
Hronologija
Prethodnik1, 2, cipela se raspala
NaslednikN ili M?

Zlo pod Suncem je detektivski roman britanske spisateljice Agate Kristi koji je u Velikoj Britaniji prvi put objavila izdavačka kuća "Collins Crime Club" u junu 1941. godine,[1] a u SAD-u "Dodd, Mead and Company" u oktobru iste godine.[2] Britansko izdanje se prodavalo po ceni od sedam šilinga i šest penija,[1] a američko za 2 dolara.[2]

U romanu se pojavljuje detektiv Kristijeve Herkul Poaro koji odlazi na odmor u Devon. Tokom svog boravka tamo, on primećuje jednu privlačnu mladu ženu koja se muva, ali se ne dopada brojnim gostima. Kada je ubijena tokom njegovog boravka, on biva uvučen u istraživanje okolnosti ubistva.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Herkul Poaro provodi miran odmor u osamljenom hotelu u Devonu. On otkriva da su među ostalim gostima hotela: Arlena Maršal, njen suprug Kenet i njena pastorka Linda; Horas Blat; major Beri, penzionisani oficir; Rozamund Darnli, bivša Kenetova ljubav; Patrik Redfern i njegova supruga Kristin, bivša nastavnica; Keri Gardener i njen muž Odel; velečasni Stiven Lejn i gospođica Emili Bruster, atletska usedelica. Tokom početnog dela svog boravka, Poaro primećuje da je Arlena koketna žena, koja se muva sa Patrikom što stvara veliki gnev njegovoj ženi i da je pastorka mrzi. Jednog jutra, Arlena odlazi na tajni sastanak u Vilinu dragu. To podne, Patrik i Brusterova pronalaze je mrtvu dok su veslali. Pregled mesnog policijskog hirurga otkriva da ju je zadavio muškarac.

Poaro i istražno lice, inspektor Kolgejt, razgovarali su sa mogućim osumnjičenima o njihovom kretanju tokom jutra - Kenet je kucao pisma, Gardenerovi su čitavo jutro bili sa Poarooom, Rozamund je čitala iznad Viline drage, Blat je otišao na plovidbu Linda i Kristin otišle su u Galski zaliv i vratile se tek pre podne, a i Lejn i major Beri su bili odsutni sa ostrva. U podne su se Kristin, Rozamund, Kenet i Odell sastali da igraju tenis. Poaro saznaje da je Brusterovu tokom jutra zamalo pogodila bočica bačena iz jedne od soba za goste dok se sobarica u hotelu setila da je čula nekoga kako se kupa u podne. U jednoj pećini u Vilinoj dragoj, Poaro je osetio miris dezodoransa koji je Arlena tamo koristila dok policija hapsi Blata zbog krijumčarenja heroina nakon što je pronašla drogu skrivenu unutra. Poaro kasnije poziva sve na piknik koji koristi da tajno posmatra njihovo ponašanje i ispituje njihovu vrtoglavicu. Nakon izleta, Linda je pokušala da se ubije Kristininim tabletama za spavanje. Poaro je kasnije otkrio da se ona osetila krivom nakon što je pretpostavio da je ubila maćehu putem vudua.

Zahtevom za slične slučajeve kao i ovaj, Poaro od policije u Suriju prima pojedinosti o davljenju Alis Korigan - njeno telo je pronašla mesna nastavnica dok je njen suprug Edvard imao pokriće. Poarou je dostavljena slika obojice. Kad je okupio osumnjičene, Poaro je raskrinkao Patrika i Kristin Redfern zbog Arleninog ubistva. Ubijena je kako bi sprečila svog muža da sazna da je bila prevarena da uloži veliko nasleđe u „neverovatne mogućnosti“. Ubistvo je bilo dobro smišljeno da se krivotvori vreme smrti. Dok je Kristine bila sa Lindom, pomerila joj je sat dvadeset minuta unapred, pitala koliko je sati da bi uspostavila pokriće, a zatim vratila sat na tačno vreme. Nakon toga, Kristin se vratila u svoju sobu i nanela lažnu kremu za sunčanje koju je sakrila pre nego što je bacila flašic kroz prozor. Iskradajući se do Viline drage, Kristin se uverila da je Arlena vidi. Patrik je naložio Arleni da se sakrije ako se njegova žena pojavi pre njihovog sastanka. Kada je Arlena otišla, Kristin je legla praveći se da je mrtva rlena kako bi prevarila Brusterovu, a kada je ona otišla da potraži pomoć dok je Patrik ostao, Kristin je odjurila nazad u hotel da skine kremu. Patrik je tada pozvao nesuđenu Arlenu i zadavio je.

Poaro otkriva da je Kristin lagala da se plaši visine pošto je uspela da pređe viseći most tokom piknika i glupo izbacila bočicu šminke iz svoje sobe dok je Brusterova šetala napolju. Lindin pokušaj samoubistva izazvala je ona. Kao dodatni dokaz, Poaro otkriva da se ubistvo Alis Korigan dogodilo na isti način - slika policije iz Surija označila je Patrika kao Edvarda Korigana koji ju je ubio, a Kristin kao nastavnicu koja je pronašla "telo", pre nego što je ubistvo bilo počinjeno. Poaro je doveo Patrika u gotovo žestok bes kako bi ga razotkrio uprkos tome što je njegova žena pokušala da ga ućutka. Kada je rešio slučaj, Poaro je rekao Lindi da nije ubila Arlenu i predviđa da neće mrzeti svoju sledeću "maćehu", na šta su Kenet i Rozamund ponovo rasplamsali svoju staru ljubav.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Herkul Poaro, poznati belgijski detektiv poznat po veličanstvenim brkovima, kao i po svojim "malim sivim ćelijama".
  • Pukovnik Veston, načelnik policije.
  • Inspektor Kolgejt, istražno lice.
  • Narednik Filips, policajac.
  • Dr. Nisdon, policijski hirurg.
  • Kapetan Kenet Maršal, u četrdesetim godinama, Arlenin suprug, odgovoran, ponosan.
  • Arlena Stjuart Maršal, glumica do godinu dana ranije, Kenetova supruga poslednje četiri godine.
  • Linda Maršal, Kenetova 16-godišnja ćerka, Arlenina naivna pastorka.
  • Patrik Redfern, Kristinin muž, naizgled zaljubljen u Arlenu.
  • Kristin Redfern, Patrikova žena, visoka i lepa "na isprani način".
  • Rozamund Darnli, savremena krojačica, davna miljenica Keneta Maršala.
  • Emili Bruster, atletska usedelica, svakodnevno vesla.
  • Keri Gardener, strašna turistkinja iz Amerike.
  • Odel Gardener, Kerin strpljivi suprug.
  • Horas Blat, veliki i preglasan čovek koga izbegavaju svi.
  • Velečasni Stiven Lejn, sveštenik koji naziva Arlenu Maršal "zlom na sve strane".
  • Major Beri, vojno lice u penziji, beskrajno govori o Indiji.
  • Gledis Narakot, sobarica u hotelu Radosni Rodžer.
  • Gospođa Kasl, vlasnica hotela Radosni Rodžer.

Književni značaj i prijem[uredi | uredi izvor]

Presuda Morisa Vilsona Dišera iz časopisa Književno vreme od 14. juna 1941. bila je pozitivna: "Zadržati mesto na čelu pisaca detektivskih romana bilo bi dovoljno teško bez sve jačeg protivništva. Čak ni gospođa Kristi ne može ostati tamo bez izazova posle koga će se zakleti da su njene knjige najbolje bez čitanja drugih. Nepristrasno mišljenje je možda izreklo presudu protiv njene prošle sezone kada su novi dolasci postavili veoma vruć tempo, ali za Zlo pod Suncem sada će biti potreban jak protivnik." Nakon što je rezimirao zaplet, Dišer je zaključio: "Gospođa Kristi baca senku krivice prvo na jednu, a zatim na drugu s tako ležernom lakoćom da je čitaocu teško da ga ne vuče za nos. Svi su dobro svesni da svaki lik koji je najjače naznačen nije verovatan zločinac. Ipak se ovo vodeće načelo zaboravlja kada vas gospođa Kristi ubedi da ste razboritiji nego što zaista jeste. Zatim izvlači svoju tajnu poput nagazne mine."[3]

U reviji knjige časopisa Njujorški književni pregled od 19. oktobra 1941. godine Ajzak Anderson je napisao: „Ubistvo je složeno smišljena afera - malo previše za verodostojnost, s obzirom na mnoge mogućnosti da se negde usput zavuče - ali Poaroovo razmišljanje je besprekorno kao što je uvek i bilo. Zlo pod Suncem dodaje još jedno na već dugačak spisak uspešnih zagonetnih priča Agate Kristi."[4]

Moris Ričardson u kratkom pregledu u izdanju časopisa Posmatrač od 8. juna 1941. rekao je: "Najbolji roman Agate Kristi posle Deset malih crnaca - i ne može se reći mnogo više od toga - Zlo pod Suncem ima luksuzni ljletnji hotel, zatvoren - okruženje, Poaro u belim pantalonama. Žrtva: riđokosa glumica izbezumljena od čoveka. Rastvorljivo rešenje, nakon što vam se oblaci prašine bace u oči, trebalo bi da vas uhvati odmah. Prosto k'o pasulj."[5]

Časopis Škot 3. jula 1941. govorio je o "iznenađujućim otkrićima" u rešenju knjige i rekao: "Sve ovo čitaocu je najbolje da se sam suoči sa uverenjem da će se potraga pokazati kao pikantna kako svaki vešt pisac nudi."[6]

E. R. Panšon iz časopisa Čuvar 26. avgusta 1941. ukratko je sažeo zaplet u eulogističkom delu koje je počelo: "Da li je predaleko nazvati gospođu Agatu Kristi jednom od najistaknutijih pisaca svog vremena?"[7]

Robert Barnard: "Klasična partija bračnog trougla Kristijeve smeštena u primorsko odmaralište Zapadne zemlje sa posebnom igrom na sličnosti tela koje se sunča i leša. Možda preterano i pomalo neobično."[8]

Pominjanje drugih dela[uredi | uredi izvor]

Radnja ima neke sličnosti sa kratkom pričom Kristijeve „Trougao na Rodosu“ koja je prvi put objavljena u SAD-u u časopisu Ove nedelje u februaru 1936. godine, a u Velikoj Britaniji u broju 545 časopisa Strand u maju 1936. godine i uključena u zbirku priča Ubistvo u Mjusu (naslov u SAD-u Mrtvačevo ogledalo) godinu dana kasnije.

U priči "Trougao na Rodosu", Poaro ponovo svedoči o očiglednoj vezi između dvoje venčanih ljudi. Ponovo svi veruju da je odgovorna strana prelepa Valentajn Čantri koja je žrtva ubistva. U priči "Trougao na Rodosu" ubistvo je počinjeno otrovom i smatra se da su Čantri i njegova ljubavnica pokušali da ubiju njenog muža i da je zavera krenula nizbrdo. Poaro, međutim, otkriva da je ubistvo počinio muž Čantrijeve u dogovoru sa ženom njenog prividnog ljubavnika, gospođom Gold, koja je nameravala da smesti svom nesrećnom muža. U obe priče ključni preokret je u tome što pojava moći zavodnice odvraća pažnju od stvarnosti stanja. U priči "Trougao na Rodosu", gospođa Gold kaže za Valentajn Čantri "uprkos svom novcu i njenom dobrom izgledu i svemu [...] ona 'nije ona vrsta žene za koju se muškarci zaista lepe. Mislim da je ona žena od koje bi se muškarci vrlo lako umorili. U knjizi Zlo pod Suncem, Poaro kaže za Arlenu Maršal da je ona "kao tip žene za koju se muškarci lako brinu i od koje se lako umaraju."

Lik pukovnika Vestona prvobitno se pojavio u knjizi Opasnost u End Hausu i pominje taj slučaj pri svom prvom pojavljivanju, u 5. poglavlju. Sporedni lik gospođa Gardener je i sama obožavateljka Poaroovih podviga i pominje slučaj iz knjige Smrt na Nilu u 1. poglavlju ovog romana.

Naslov se odnosi na 6. stih 1. poglavlja Knjige propovednika, koji glasi: "Postoji zlo koje sam video pod Suncem i teško leži na čovečanstvu." Nova revidirana standardna varijanta Biblije 6. stih 2. poglavlje: „oni kojima Bog daje bogatstvo, imanje i čast, tako da im ne nedostaje ništa od svega što žele, ali im Bog ne omogućava da uživaju u tim stvarima, ali stranac uživa u njima. Ovo je taština. To je teška bolest."

Prilagođavanje[uredi | uredi izvor]

Radio[uredi | uredi izvor]

Džon Mofat glumio je Poaroa u šestodelnoj radio drami za BBC Radio 4 1999. godine u režiji Enida Vilijamsa sa glumačkom ekipom u kojoj su bili i Ijan Glen kao Patrik Redfern, Fiona Fulerton kao Arlena Maršal, Robin Elis kao kapetan Maršal, Vendi Krejg kao gospođa Gardener, Džordž Bejker kao pukovnik Veston i Džoan Litlvud kao gospođica Bruster.

Film[uredi | uredi izvor]

Roman je ekranizovan u film 1982. godine i bio je drugi film u kojem je Piter Justinov glumio Poaroa nakon debitovanja u istoj ulozi u filmu Smrt na Nilu 1978. godine. U filmu su takođe igrali i Megi Smit, Dajana Rig, Denis Kili, Rodi Makdauel, Džejms Mejson i Silvija Majls. Iako je opšti zaplet ubistva ostao isti, ekranizacija je sadržala niz promena:

  • Postavka je premeštena u osamljeno odmaralište koje posećuju bogati i slavni na Jadranu - ovo okruženje je snimljeno na Majorci u Španiji.
  • Horas Blat je milioner sa viteškim zvanjem, a ne krijumčar heroina. Blat je bio ranije u vezi sa Arlenom pre nego što se udala za Keneta. Poaro ga istražuje zbog pokušaja osiguranja lažnog dragulja i otkriva tokom saslušanja da je Arlena uzela pravi dragulj, ali ga je pre toga umnožila i dala kopiju Blatu. Pravi dragulj kasnije nestaje tokom ubistva, ali ga Poaro pronalazi kod Patrika kada je pronašao dokaze koji dokazuju da je on Arlenin ubica.
  • Prezime Alice Korigan promenjeno je u Raber, a njeno ubistvo se desilo na Jorkširskim močvarama. Poaro je bio uključen u istragu njenog ubistva preko svoje osiguravajuće kuće koju koristi i Blat, ali iako ništa nije pronašao, on je zadršao papirologiju. Ovo mu je kasnije koristilo da dokaže Patrikovu umešanost u ubistvo i rukopis Alisine politse i ček koji je potpisao isti. Poaro dalje dodaje da se prezime Raber koje je Patrik koristio kada se oženio Alis na latinsko kaže „Redfern“. Patrikovo zanimanje u prošlosti je bilo profesor latinskog.
  • Tvrdnju Kristin Redfern da se plaši visine otkriva Lindina izjava na dan ubistva. Prisetila se kako joj je Kristin mahala s ruba litice. Poaro to otkriva u toku svog raspleta. Kristin je takođe navela Lindu da nosi kapu za plivanje kako bi prigušila zvuk pucnja u 12 sati, ovaj deo zapleta ne postoji u romanu.
  • Emili Bruster se promenjena u čoveka po imenu Reks Bruster, autora Arlenine tek objavljene biografije.
  • Linda Maršal nije pokušala da počini ubistvo, nije osumnjičena za ubistvo i nije pokušala da se ubije.
  • Gardenerovi su pozorišni producenti koji zameraju Arleni to što je napustila njihovu produkciju na zdravstvenoj osnovi. Pitanje je da li je to učinjeno namerno. Keri je preimenovana u Majru i umesto toga je Amerikanka. Majra je mesto Brustera išla sa Patrikom na brod i pronašla Arlenino navodno telo.
  • Major Beri, inspektor Kolgejt i velečasni Stiven Lane isključeni su iz priče, dok je Rozamund Darnli preimenovana u Dafni Kasl koja se ponaša kao bivša Arlenina zvezda i vlasnica hotela koja gaji simpatije prema Kenetu i Lindi zbog Arleninog lečenja.

Televizija[uredi | uredi izvor]

Poaro (2001)[uredi | uredi izvor]

Ekranizacija romana napravljena je za seriju Poaro 2001. godine, sa Dejvidom Sačetom u naslovnoj ulozi. Snimanje ove epizode ​​uglavnom se odvijalo u hotelu "Burško ostrvo" u Devonu na mestu koje je bilo podstrek za roman i Deset malih crnaca. Veći deo radnje ostao je isti kao i u romanu iako je ekranizacija unela nekoliko promena:

  • Izbačeni su likovi Keri i Odela Gardenera, inspektora Kolgejta i dr. Nisdona.
  • U ekranizaciju su ubačeni likovi kapetana Hejstingsa, inspektora Džapa i gospođice Lemon. Hejstings pruža pomoć u slučaju, Džap je istražno lice, a gospođica Lemon istražuje ubistvo Alis Korigan na Poaroov zahtev. Zbog uvođenja glavnog inspetora Džapa na mesto glavnog istražitelja ubistva, Veston nije pukovnik nego glavni inspektor samo za ubistvo Alis Korigan, a takođe mu je i dodato ime "Čarls".
  • Hotel je lečilište pod drugim imenom - Poaro je uglavnom tu da se oporavi jer mu je pozlilo pa se srušio tokom otvaranja novog Hejstingsovog restorana sa argentinskom tematikom El Rančero. Kada se slučaj završio, otkriveno je da mu je pozlilo zbog trovanja hranom uzrokovanog lošim higijenskim merilima u restoranu. Osnivanje je bilo novo ulaganje kapetana Hejstingsa.
  • Linda Maršal je promenjena u sina po imenu Lajonel. Utvrđeno je da čita knjigu o trovanju, ali nije pokušao da se ubije tokom istrage.
  • Kristine nije tvrdila da se plaši visine. Ta pojedinost je izostavljena. Takođe, stavila je lažnu boju da izgleda kao da je pocrnela i bacila je bočicu kroz prozor i otišla da se nađe sa Lajonelom.

Mala ubistva Agate Kristi (2019)[uredi | uredi izvor]

Roman je ekranizovan kao epizoda francuske televizijske serije Mala ubistva Agate Kristi 2019. godine.

Igrica[uredi | uredi izvor]

Dana 17. oktobra 2007. godine, društvo "The Adventure Company" objavilo je igricu u kojoj glumac Kevin Dilejni glumi Herkula Poaroa. U ovoj varijanti je uključen lik kapetana Hejstingsa kao lik igrača. U toku igre Poaro ponovo stvara priču, ali dozvoljava Hejstingsu da stane na njegovo mesto i reši zagonetku onako kako bi je on rešio.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Chris Peers, Ralph Spurrier and Jamie Sturgeon. Collins Crime Club – A checklist of First Editions. Dragonby Press (Second Edition) March 1999 (p. 15)
  2. ^ a b American Tribute to Agatha Christie
  3. ^ The Times Literary Supplement, 14 June 1941 (p. 285)
  4. ^ The New York Times Book Review, 19 October 1941 (p. 26)
  5. ^ The Observer, 8 June 1941 (p. 3)
  6. ^ The Scotsman, 3 July 1941 (p. 7)
  7. ^ The Guardian, 26 August 1941 (p. 3)
  8. ^ Barnard, Robert. A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie (revised edition; p. 204). Fontana Books, 1990; ISBN 0-00-637474-3

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]