Ivan Kramskoj
![]() |
Ivan Kramskoj | |
---|---|
![]() Kramskoj (autor slike - Ilja Rjepin) | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 27. maj 1837. |
Mesto rođenja | Ostrogošk, Ruska Imperija |
Datum smrti | 6. april 1887.49 god.) ( |
Mesto smrti | Sankt Peterburg, Ruska Imperija |
Umetnički rad | |
Pravac | realizam peredvižnici |
Ivan Nikolajevič Kramskoj (Ostrogošk, 27. maj 1837 — Sankt Peterburg, 6. april 1887) bio je ruski slikar i likovni kritičar. Bio je intelektualni vođa ruskog demokratskog umetničkog pokreta u periodu 1860–1880.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Kramskoj je došao iz osiromašene buržujske porodice. Od 1857. do 1863. studirao je na Akademiji umetnosti u Sankt Peterburgu. Reagovao je protiv akademske umetnosti i bio je inicijator „pobune četrnaestorice“ koja je rezultovala izbacivanjem sa akademiije grupu svojih diplomiranih studenata, koji su organizovali “Bandu umetnika” (rus. Артель художников).
Kramskoj je bio jedan od glavnih osnivača i ideologa “Društva za putujuće likovne izložbe” (peredvižnici). U periodu 1863-1868 predavao je u školi crtanja društva za promociju primenjenih umetnosti. On je stvorio galeriju portreta značajnih ruskih pisaca, naučnika, umetnika i javnih ličnosti (Lav Tolstoj 1873, Ivan Šiškin 1973, Pavel Tretjakov 1876, Mihalj Šredrin 1879, Sergej Botkin 1880) u kojima je izrazio jednostavnost kompozicije i jasnoće predstavljanja naglašavanjem dubokih psiholoških elemenata karaktera. Demokratski ideali Kramskoja našli su najsjajniji izraz u njegovim portretima seljaka, koji pokazuju bogatstvo karakternih detalja u predstavnicima običnih ljudi.
U jednoj od Kramskojevih najpoznatijih slika, Hrist u pustinji (1872, Tretjakovska galerija) on je nastavio humanističku tradiciju Aleksandra Ivanova tretiranja religioznih subjekata u moralno-filozofskim uslovima. On je prožeo svoju sliku Hrista dramatičnim iskustvima u dubokoj psihološkoj i vitalnoj interpretaciji, evocirajući ideju njegovog herojskog žrtvovanja.
U stremljenjima da proširi ideološku izražajnost svojih slika, Kramskoj je stvorio umetnost koja je postojala na vrhu portretisanja i žanr-slikarstva („Nekrasov u periodu Poslednjih pesama“, 1877-78; „Nepoznata žena“, 1883; „Neutešna tuga“, 1884; sve iz Tretjakovcke galerije). Ove slike otkrivaju složene i iskrene emocije svojih subjekata, njihove ličnosti i sudbine. Demokratska orijentacija Kramskojeve umetnosti, njegovih akutnih kritičkih sudova o tome i njegovog upornog traganja za objektivnim javnim kriterijumima za vrednovanje umetnosti izvršili su ogroman uticaj na razvoj demokratske umetnosti i estetike u Rusiji u poslednjoj trećini 19. veka.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Stari čovek sa štakom, 1872
-
Hrist u pustinji, 1872
-
Portret slikara Ivana Šiškina, 1873.
-
Lav Tolstoj, 1873
-
Ivan Šiškin, 1880
-
Marija Fjodorovna, 1880te
-
Portret nepoznate žene, 1883
-
Vladimir Solovljev, 1885
-
Aleksandar III, 1886
-
Mina Mojsejev
-
Portret Pavela Tretjakova (1832–1898)
-
Fjodor Dostojevski na svojim nosilima, 1881
-
Mesečina
-
Polesnik
-
Sirene, 1871.
Izvori[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Galerija Kramskojevih dela Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. septembar 2015)