Pređi na sadržaj

Ido

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ido
Zastava Ido jezika
IzgovorIPA[ˈido]
KreiraoDelegacija za usvajanje međunarodnog pomoćnog jezika
Datum1907
Podešavanje i upotrebaMeđunarodni pomoćni jezik
Govornici100–200 (2000)[1]
Svrha
Poreklobaziran na Esperantu
Zvanični status
RegulišeUniono por la Linguo Internaciona Ido
Jezički kodovi
ISO 639-1io
ISO 639-2ido
ISO 639-3ido
Glotolognone[2]
Lingosfera51-AAB-db
Ovaj članak sadrži MFA fonetske simbole. Bez odgovorajuće podrške, možda ćeš vidjeti znake pitanja, kutije ili druge simbole umjesto unikod karaktera.

Ido je planski jezik, izveden iz Esperanta, kreiran s ciljem da bude univerzalni drugi jezik govornika sa različitim poreklom. Ido je specifično dizajniran da bude gramatički, pravopisno, i leksikografski regularan, i pre svega lak za učenje i upotrebu. U tom pogledu, Ido se klasifikuje kao planski međunarodni pomoćni jezik. On je najuspešniji među mnogim derivatima Esperanta.

Ido je kreiran 1907. iz želje da se reformišu uočljivi nedostaci Esperanta, jezika koji je kreiran za istu svrhu 20 godina ranije. Ime jezika vodi poreklo od Esperanto reči ido, sa značenjem „potomstvo“.[3]

Istorijski razvoj[uredi | uredi izvor]

Ido kongres, Desau, 1922.

Početni razlog za nastanak ovog jezičkog projekta jeste želja mnogih tadašnjih esperantista za „poboljšanje“ esperanta. Naime, mnogi su mislili da nedovoljna „perfekcija“ koči svetski napredak esperanta. Jezički projekt ido pojavljuje se kao rezultat rada Delegacije za izbor međunarodnog jezika. Kada je Komisija za predlog međunarodnog jezika (na čelu koje je stajao najznačajniji vođa esperantskog pokreta: Luis de Bofron), predložila izmene u esperanto-jeziku, popularnoo nazvane Esperantido (potomak esperanta). Nakon pojavljivanja projekta ido nastaje ozbiljna šizma u međunarodnom esperantskom pokretu. Novi jezički projekt privukao je pretežno lingviste. Tada nastaje izreka da je esperanto ostao jezik bez vođa, dok je ido postao jezik bez naroda; što je donekle preuveličavanje tadašnjeg stanja: Prema Enciklopediji esperanta prešlo je u ido-tabor oko 20% esperantsskog rukovodstva i smo oko 4% esperantista. Idisti su nastavili da prave „poboljšanja“. Reforme su dolazile jedna za drugom, zbog čega je jezik izgubio mnoštvo pobornika. Nakon Drugog svetskog rata ovaj jezik se stabilizuje, ali ne uspeva da spreči tihi odliv pristalica. Ipak, organizovani Ido-pokret postoji još uvek i on aktivno koristi ovaj jezik u međunarodnoj komunikaciji.

Jezička struktura[uredi | uredi izvor]

ido
zamenice
jednina množina neutralna
prvo drugo treće prva druga treća
prisna formalna muška ženska neutralna nedefinisana
esperanto mi ci, vi vi li ŝi ĝi ni vi ili oni
me tu vu il(u) el(u) ol(u) lu ni vi ili on(u)

Povratna sprega ido-esperanto[uredi | uredi izvor]

Nasuprot nekadašnjoj oštroj polemici među pripadnicima ove dve jezičke zajednice, esperanto profitira od impulsa koje donosi sa sobom „ido-šizma“. Uglavnom u književnoj upotrebi, jezik se obogaćuje značajnim brojem sinonima kojim se postepeno eliminišu teška morfemska građenja reči, čiju „oportunost“ bejahu iskusili u praksi.

Primere takvih sinonima naći ćete niže.

Treba napomenuti, da druga u svakoj liniji (koji odgovara ido-u) ima ograničeno polje upotrebe, i skoro da i ne ulazi u svakodnevnu upotrebu.

malofta / rara,
malfrua / tarda,
maljuna / olda
supreniri / ascendi
malsupreniri / descendi

Na to se nadovezuju sledeći afiksi č od kojih nekoliko nalazi na sveopšto prihvatanje i ozvaničenje u normirajućim institucijama:

mis- (miskompreno, miskonduto, mise...; ozvaničena u 4. „Zvaničnom dodatku Univerzalnog rečnika (Universala Vortaro):
retro-(retroiri, retroveturi)
-end- (kao "pagenda" = „obavezna za plaćanje"; oficialigita de la 7-a Oficiala Aldono al la Universala Vortaro)
-iv- (kao "pagiva" = „platljiv(a)"; estus "internacia sufikso" laux la 15-a regulo de la Fundamenta Gramatiko),
-oz- (kao "montetoza pejzagxo" = „brdoviti krajolik")

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Blanke (2000), cited in Sabine Fiedler „Phraseology in planned languages”. https://books.google.com/books?id=CAIZ9BHOkBwC&pg=PA779#v=onepage&q&f=false.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć), Phraseology / Phraseologie, Walter de Gruyter (2007). str. 779.
  2. ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Ido”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
  3. ^ „Esperanto-English Dictionary”. Pristupljeno 12. 2. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • L. Couturat, L. Leau. Delegation pour l'adoption d'une Langue auxiliare internationale (15–24 October 1907). Coulommiers: Imprimerie Paul Brodard, 1907.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]