Izbori za Evropski parlament u Hrvatskoj
Izbori u Evropskom parlamentu se u Hrvatkoj po pravilu održavaju svakih pet godina, koliko traje mandat. Birači glasaju za kandidate Evropskog parlamenta pomoću proporcionalne reprezentacije, a sistem koji se koristi za dodeljivanje mandata jeste D’Ontov sistem.
Prvi evropski izbori u Hrvatskoj održani su 14. aprila 2013. godine, pre hrvatskog pristupanja EU koje se dogodilo 1. jula 2013. godine. Mandat kandidatima koji su tada izabrani u Evropskom parlamentu je umesto pet godina trajao samo godinu dana, jer su sledeći evropski izbori održani 2014.
Zakonska regulativa
[uredi | uredi izvor]Ne postoji jedinstveni izborni sistem svih država EU za izbor članova Evropskog parlamenta, već je svaka država članica slobodna izabrati izborni sistem, uz poštovanje tri uslovima propisana Odlukom Veća EU:
- izborni sistem mora primenjivati sistem razmernog predstavništva, bilo putem izbornih lista ili putem sistema prenosa glasa.
- izborno područje mora biti podeljeno na izborne jedinice, na način koji neće uticati na sistem razmernog predstavništva.
- izborni cenzus na nacionalnom nivou mora biti 5%.
Hrvatski zakonodavac propisao je zakon o izborima u Evropski parlament, te ga je potom menjao (dopunjivao) dva puta:
- Zakon o izborima zastupnika iz Republike Hrvatske u Evropski parlament, iz jula 2010.
- Zakon o izmenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika iz Republike Hrvatske u Evropski parlament, iz februara 2013., stupio na snagu 1. marta 2013.[1]
- Zakon o izmenama i dopunama Zakona o izboru članova u Evropski parlament iz Republike Hrvatske, izglasovan novembra 2013., stupio na snagu decembra 2013.
Zakon ima 19 delova, koji se svojim sadržajem bitno ne razlikuju u regulisanju izbora u Republiki Hrvatskoj, na primer iz članka 3:
Jamči se sloboda opredjeljenja birača i tajnost njihova glasovanja.
— Zakon o izborima zastupnika iz Republike Hrvatske u Evropski parlament
Ovakvu rečenicu sadrže i većina ostalih zakona koji regulišu izbore u Republici Hrvatskoj, na primer:
- Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, iz novembra 2011., članak 3.[2]
- Zakon o lokalnim izborima, iz decembra 2012., članak 4.[3]
- Zakon o izboru predsednika Republike Hrvatske, članak 6.[4]
Izbori za Evropski parlament slični su izborima za predsednika RH po dve stvari, trajanje mandata izabranika u oba slučaja je pet godina, te se glasa u jednoj izbornoj jedinici, što u Zakonu o izboru predsednika Republike Hrvatske nije eksplicitno definisano, jer je samorazumljivo, a na izborima za EP definisano je rečenicom članka 23:
Teritorij Republike Hrvatske, uključujući biračka mjesta izvan granica Republike Hrvatske, je jedna izborna jedinica.
— Članak 23
čime je ispunjen gore naveden deugi uslov Veća EU.
Treći uslov Veća EU ispunjen je člankom 25:
Pravo na sudjelovanje u diobi za člana Europskog parlamenta ostvaruju liste koje na izborima dobiju najmanje 5% danih glasova birača.
— Članak 25
Prvi uslov Veća EU (sistem razmernog predstavništva) ispunjen je člankom 26:
Broj članova koji će biti izabran sa svake liste kandidata utvrđuje se na sljedeći način: Ukupan broj važećih glasova koji je dobila svaka lista (biračka masa liste) dijeli se s brojevima od 1 do broja članova koji se biraju u Europski parlament, pri čemu se uvažavaju i decimalni ostaci. S liste kandidata izabrano je toliko kandidata koliko mandata je dobila ta lista.
— Članak 26
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika iz Republike Hrvatske u Europski parlament”. Narodne novine. „Ovaj Zakon […] stupa na snagu 1. ožujka (фебруара) 2013.”
- ^ „Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor”. Narodne novine. „Članak 3: Jamči se sloboda opredjeljenja birača i tajnost njihova glasovanja.”
- ^ „Zakon o lokalnim izborima”. Narodne novine. „Članak 4: (1) Jamči se sloboda opredjeljenja birača i tajnost njihova glasovanja.”
- ^ „Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske”. Narodne novine. „Članak 6: Jamči se sloboda opredjeljenja birača i tajnost glasovanja […]”