Pređi na sadržaj

Istorija Kube

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Zapadne Indije, MeksikaNove Španije“ sa Kubom u sredini. Autor mape: Herman Mol, 1736. godine

Kuba, najveće od Karipskih ostrva, je prvo bila naseljena indijanskim stanovništvom iz plemena Taino, Siboni i Ganajatabi. Evropljani su otkrili Kubu 27. oktobra 1492. godine. Tog datuma se Kristifor Kolumbo iskrcao na ostrvo i proglasio ga posedom Španije. Kuba je postala španska kolonija kojom je upravljao španski guvernator sa sedištem u Havani. Tokom 1762. godine koloniju je zauzela Velika Britanija, pa je potom opet vratila Španiji u zamenu za Floridu. Niz pobuna tokom 19. veka nije uspeo da okonča špansku vladavinu. Međutim, ishod Špansko-američkog rata je bio polačenje Španaca sa ostrva 1898. godine, i vojna uprava SAD tokom naredne tri i po godine.[1] Godine 1902, Kuba je dobila nezavisnost.[2]

U godinama nakon nezavisnosti, kubanska republika je doživela značajan ekonomski razvoj, ali i političku korupciju i sukcesiju despotskih vođa, što je kulminiralo svrgavanjem diktatora Fulgensio Batiste dejstvom Pokreta 26. jula, predvođenog Fidelom i Raulom Kastrom, tokom Kubanske revolucije 1953–59 godine.[3] Kubom je 2015. godine bila socijalistička država kojom upravlja Komunistička partija pod vođstvom braće Kastro.[4] Ova zemlja je bila politički i ekonomski izolovana dejstvom Sjedinjenih Država nakon revolucije, ali je postupno dobila pristup spoljašnjoj trgovini i putovanju, jer su napori za normalizaciju diplomatskih odnosa napredovali.[5][6][7][8][9] Domaće ekonomske reforme takođe počinju da modernizuju kubansku socijalističku ekonomiju.[10]

Španska kolonizacija

[uredi | uredi izvor]

Kubu i njeno indijansko stanovništvo (Taino, Siboni i Ganajatabi) okupirali su Španci u prvoj polovini šesnaestog veka.[11][12] U narednih par decenija domorodačko stanovništvo je praktično istrebljeno ropskim radom i bolestima iz Evrope. Da bi se održala radno intenzivna ekonomija na plantažama šećerne trske, na Kubu su dovedene desetine hiljada afričkih robova (17. i 18. vek).

Borba za nezavisnost

[uredi | uredi izvor]

Borba za nezavisnost kolonije je počela 1868. Borbe od 1868. do 1878. poznate su kao Veliki rat (Guerra Larga), a od 1878. do 1879. kao Mali rat (Guerra Chiquita). Godine 1895, kubanski nacionalni heroji Hose Marti, Maksimo Gomez i Antonio Maceo su predvodili 200.000 Kubanaca u borbi protiv španskih kolonijalnih vlasti. Međutim, Špance je sa Kube konačno proterala tek intervencija SAD u špansko-američkom ratu 1898. godine.

SAD su okupirale ostrvo i držale ga do zvaničnog proglašenja nezavisnosti 1902. godine, nakon čega su i dalje dominirale na ostrvu. Takozvanim Platovim amandmanom, koji je važio do 1932. godine, SAD su zadržale pravo da intervenišu na ostrvu u cilju zaštite svojih nacionalnih interesa. Ostatak ovih posebnih vojnih prava SAD na Kubi je vojna baza u Zalivu Gvantanamo, koja od 2000. godine služi kao zatvor za zarobljenike iz rata u Avganistanu i Iraku.

Revolucija iz 1959.

[uredi | uredi izvor]

Fidel Kastro je organizovao pobunjeničku armiju, kojom se pokušao suprotstaviti tadašnjem diktatoru Kube Batisti. Njegovi najbliži saradnici bili su Raul Kastro (njegov brat), Kamilo Sjenfuegos i Argentinac Ernesto Če Gevara. Kastrov „Pokret 26. jul“ je preuzeo vlast na Kubi 1959. godine, nakon pobede nad Batistinim oružanim snagama. U vreme trijumfa revolucije, 75% kubanske zemlje je bilo u vlasništvu stranaca (najviše državljana SAD). Kuba je proglašena Socijalističkom diktaturom 1961. godine i takva ostala do danas.


Nova revolucionarna vlada je izvršila zemljišne reforme i nacionalizovala većinu vlasništva stranih kompanija, kao i domaćih bogataša. Rezultat toga je bilo pogoršanje odnosa sa SAD. Kastro se isprva nije deklarisao kao komunista, ali su ga snažne veze sa Sovjetskim Savezom kasnije privolele da na taj način organizuje vlast, po ugledu na Sovjetski Savez. Nova vlada je započela reforme kakve je Kastro i obećao. Zdravstvo i školstvo su postali besplatni za sve građane Kube.

Nekoliko narednih decenija Kuba je dobijala značajnu pomoć Sovjetskog Saveza, najviše preko razmene šećera za naftu koju je Kuba dalje plasirala na svetsko tržište. U to vreme Kuba je podržavala komunističke pokrete u Latinskoj Americi (Nikaragva, Salvador, Gvatemala i Čile) i Africi (Angola, Mozambik i Etiopija, Kongo). Samo u Angoli Kuba je imala 50.000 raspoređenih vojnika.

Prelazni period

[uredi | uredi izvor]

Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine, Kuba je doživela težak ekonomski udarac i proglašen je „specijalni period“ oporavka. Iako su MMF i Svetska banka odbile da pruže pomoć Kubi, kubanska privreda se nije urušila i, iako su ekonomski pokazatelji i dalje niži nego 1989. godine, oseća se spor, ali stabilan ekonomski napredak.

Amerikanci su proglasili trgovinski embargo protiv Kube, koji se odnosi na izvoz sve robe (osim lekova i hrane) na Kubu. Najveći broj putovanja Amerikanaca na Kubu je zabranjen (turistička putovanja su zabranjena zakonom). Amerikanci koji putuju na Kubu to čine krišom, putujući preko Meksika, Kanade ili Bahama.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „CIA World Factbook: Cuba: Introduction: Background”. Arhivirano iz originala 7. 11. 2016. g. Pristupljeno 27. 11. 2016. 
  2. ^ „A guide to the United States' history of recognition, diplomatic, and consular relations, by country, since 1776: Cuba”. US State Department – Office of the Historian. Arhivirano iz originala 21. 2. 2013. g. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  3. ^ Rumbaut, Luis E.; Rumbaut, Rubén G. (2009). „Cuba: The Cuban Revolution at 50”. Latin American Perspectives. 36 (1): 84—98. JSTOR 27648162. doi:10.1177/0094582x08329137. 
  4. ^ "Castro Resigns" Arhivirano 2015-05-05 na sajtu Wayback Machine. NPR. 19 February 2008. Pristupljeno 2 November 2013.
  5. ^ „Cuba receives first US shipment in 50 years”. Al Jazeera. 14. 7. 2012. Arhivirano iz originala 16. 7. 2012. g. Pristupljeno 16. 7. 2012. 
  6. ^ „US welcomes Cuba decision to end foreign travel permits”. BBC. 16. 10. 2012. Arhivirano iz originala 18. 10. 2012. g. Pristupljeno 21. 10. 2012. 
  7. ^ „Obama hails 'new chapter' in US-Cuba ties”. BBC News. 17. 12. 2014. Arhivirano iz originala 17. 12. 2014. g. Pristupljeno 18. 12. 2014. 
  8. ^ „Cuba's love for Obama swells: Bay of Pigs veterans reflect on the 'inconceivable'. The Guardian. 17. 4. 2015. Arhivirano iz originala 17. 4. 2015. g. Pristupljeno 18. 4. 2015. 
  9. ^ „US flag raised over reopened Cuba embassy in Havana”. BBC News. 15. 8. 2015. Arhivirano iz originala 18. 8. 2015. g. Pristupljeno 27. 8. 2015. 
  10. ^ „Cuba's economy: Money starts to talk”. The Economist. 20. 7. 2013. Arhivirano iz originala 24. 2. 2015. g. Pristupljeno 9. 2. 2015. 
  11. ^ Carla Rahn Phillips (1993). The Worlds of Christopher Columbus (reprint, illustrated izd.). Cambridge University Press. str. 205. ISBN 978-0-521-44652-5. 
  12. ^ Thomas Suarez (1999). Early Mapping of Southeast Asia. Tuttle Publishing. str. 109. ISBN 978-962-593-470-9. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]