Pređi na sadržaj

Ič Oglan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ič Oglan.

Ič Oglan ("dečak iz palate," "unutrašnji dečaci") je bio termin koji se koristio u Osmanskom carstvu za mlade dečake sluge koji su bili odvedeni od hrišćanskih porodica sa Balkana i konvertovani u islam preko devširme sistema. Oni su radili kao enderuni, u unutrašnjosti palate. Služili su samo sultanu, njegovoj porodici i njegovim slugama unutar palate.[1]

Isti termin se koristio i za neke članove janjičara. Neki od njih su bili obučavani za administraciju i komandu. Često su bili albanskog porekla.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

U osmanskoj palati zapošljavanje unutrašnjeg dečaka započelo je za vreme Bajazita, a ova praksa je bila vezana za red tokom vladavine sultana Mehmeda. Shodno tome, za palatu su bili rezervisani najpametniji, najjači, najlepše vaspitani i dobroćudniji dečaci, koji su u grupama dovedeni u državni štab. Oni su bili edukovani, učili su turski jezik, islamsko vaspitanje, jahanje, umetnost prema njihovim mogućnostima. Najtalentovanija deca bi bila odvedena u Topkapi palatu, gde bi bili 3 do 7 godina, a druga deca su obično davana janjičarima.[1]

Unutrašnji dečaci spavali su u odaji Svetilišta. Odeljenja su se sastojala od dva niza prostorija okruženih rešetkama. Iznad njih su se nalazile odaje u kojima su boravili stariji članovi komora. Postojali su propisi o odeljenjima i oni su se pažljivo primenjivali.

Od velike sobe i male sobe do prostorije Has, nastavilo se obrazovanje unutrašnjih dečaka u Jedrenima. Mladi ljudi koji su u prvim odeljenjima učili turski, arapski i persijski jezik, u kasnijim prostorijama čitali bi dela napisana na ovim jezicima. Komorni oficiri posvetili su veliku pažnju uslugama obrazovanja i osposobljavanja. Unutrašnji dečaci su obavljali pet dnevnih namaza u skupštini iza imama odeljenja. Svakog četvrtka uveče, nakon noćne molitve, u sobama su se molile vera i država.

Dosta dečaka je postalo poznato po svojoj umetnosti. Neki od njih su Nakas Hasan-paša, kaligraf Hasan-paša, Kavukču Mustafa -paša, Kemankeš Kara Mustafa-paša i mnogi drugi.

Kada je devširme sistem propao, unutrašnji dečaci su prestali da postoje. Kao zvanična godina nestanka se vodi 1833. godina.[1]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Selânikî, Târih (İpşirli), I, 161, 211-213, 303; II, 440-441, 518, 612.
  • Koçi Bey, Risâle (Aksüt), s. 79, 80 vd.
  • Rycaut, s. 25 vd.
  • Silâhdar, Târih, I, 648.
  • Şem‘dânîzâde, Müri’t-tevârîh (Aktepe), II/A, s. 61, 73.
  • D’Ohsson, Tableau général, VII, 47 vd.
  • Hammer (Atâ Bey), X, 127 vd.
  • Hızır İlyas, Vekāyi-i Letâif-i Enderûniyye, İstanbul 1276, tür.yer.
  • Mustafa Nûri Paşa, Netâyicü’l-vukūât (nşr. Mehmed Gālib Bey), İstanbul 1327, I, 20.
  • Lutfî, Târih, IV, 112.
  • Ali Seydi Bey, Teşrifât ve Teşkilâtımız (haz. Niyazi A. Banoğlu), İstanbul, ts., s. 129-133, 205.
  • Türkiye Maarif Tarihi, I, 11 vd.
  • Uzunçarşılı, Saray Teşkilâtı, s. 300 vd.
  • a.mlf., Merkez-Bahriye, s. 210, 305.
  • İsmail H. Baykal, Enderun Mektebi Tarihi, İstanbul 1953, tür.yer.
  • Ahmed Refik [Altınay], “Fatih Devrine Aid Vesikalar”, TOEM, VIII-XI/49 (1335), s. 5.
  • Pakalın, II, 28-29.
  • Cl. Huart, “İç-Oğlanı”, İA, V/2, s. 931.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „İÇ OĞLANI - TDV İslâm Ansiklopedisi”. TDV İslam Ansiklopedisi (na jeziku: turski). Pristupljeno 2021-08-03. 
  2. ^ Skendi, Stavro (2015-12-08). The Albanian National Awakening (na jeziku: engleski). Princeton University Press. ISBN 978-1-4008-4776-1.