Pređi na sadržaj

Karlo Maćejka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Karlo Maćejka je bio profesor muzike i horovođa a ujedno i jedan od najznamenitijih Piroćanaca koji je rodom iz Češke.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se 23. maja 1860. godine u gradu Pelhrimov u Češkoj, u oblasti Bohemija kao dete Karla i Matilde Maćejka[1].

Osnovnu i srednju školu je završio u svom rodnom mestu. Preselio se u Prag po završetku gimnazije i upisuje farmaciju i muziku na fakultetu. 1883. je diplomirao na dvogodišnjem školovanju u operskoj i u pevačkoj školi Franca Pivode[2]. Farmaciju je upisao na Filozofskom fakultetu Karl-Ferdinand univerziteta u Pragu ali zbog neredovnosti, stiče diplomu magistra farmacije tek 1901. godine. Paralelno sa studiranjem, pohađao je školu horskog dirigovanja koju je vodio dirigent Josif Fabijan[3].

Služba u Srbiji[uredi | uredi izvor]

1884. se prvi put pominje njegovo ime u Srbiji. Postavljen je kao horovođa Smederevske pevačke zadruge[4]. Tu se nije dugo zadržao pa se sledeće godine pominje kao horovođa Kovinačkog srpsko-crkvenog pevačkog društva sa kojim je imao nastupe 1885. i 1886. godine[5].

Njegov prvi posao u državnoj službi je bio učitelj pevanja i muzike u Nižoj pirotskoj gimnaziji[6]. Karlo nije bio najsrećniji zbog ove službe jer nije želeo da ide daleko od porodice svoje supruge koja im je pružala finansijsku pomoć.

Pored držanja predmeta pevanja, on je predavao i crtanje i lepo pisanje. Kako nije imao iskustva sa ovim predmetima, to je bila još jedna otežavajuća okolnost.

Nedugo zatim, Karlo vatreno zagovara otvaranje školskog hora u gimnaziji[7]. Tako je nastalo pevačko društvo Momčilo [8]. Ministarstvo dela i prosvete je 1890. dalo odobrenje Karlu da preuzme dirigentsku palicu ovog društva. Isprva je imao problema sa ljudima koji su bili u društvu jer su mahom bili muzički nepismeni ali posle neumornog truda i rada, ovo je bila solidna četvoroglasna družina.

Posle osnivanja četvoroglasnog hora u Gimnaziji, Maćejka je došao na ideju da osnuje đački orkestar. Škola međutim, nije imala novca za instrumente. Tom prilikom, Karlo osniva Fond za školovanje siromašnih đaka iz kojeg se finansirala kupovina udžbenika, nastavnih sredstava i instrumenata.

Sa rođenjem ćerke, finansijska situacija se nije poboljšala u porodici Maćejka te Ministarstvo premešta Karla u Negotin gde dobija mesto učitelja muzike i pevanja u negotinskoj gimnaziji. U Negotinu je situacija bila nešto bolja što se tiče kulture i muzičkog stvaralaštva. Odmah po dolasku u Negotin, postao je horovođa pevačkog društva Hajduk Veljko. Za vrlo kratko vreme, Maćejka je postao prepoznatljiv u kulturnom životu Negotina.

Ministarstvo ga potom vraća u Pirot zbog zatvaranja negotinske gimnazije. U tom periodu, posle deset godina boravka u Kraljevini, Maćejka dobija srpsko državljanstvo[9]. Maćejka je zahvaljujući novcu koji je prikupio tokom dobrotvornih zabava, kupio prvi pijanino za pirotsku gimnaziju[10]. Od tada su Piroćanci uživali u izvedbama đačkog hora sa klavirom.

Godine 1903. Maćejka i njegovo pevačko društvo Momčilo nastupa u Beogradu na festivalu pevačkog društva Abrašević i odnosi prvu nagradu. Sledi zatim i pozivnica njegovom društvu za krunisanje kralja Petra Karađorđevića u Beogradu 8. septembra 1904. godine[11].

Ministarstvo je unapredilo Karla u učitelja četvrte klase. U tom periodu je Maćejka i najzad diplomirao farmaciju.

Godine 1902. završava svoju knjigu Teorija muzike koja je i dan danas neobjavljena.

Zbog lošeg materijalnog stanja, Maćejka traži premeštaj u Smederevu ili Nišu i tek 19. septembra 1909. godine biva premešten u čačansku gimnaziju kao učitelj pevanja i muzike. Tada je zauvek napustio Pirot. Poslednja selidba Maćejke je bila u Kruševcu gde je predavao kao viši učitelj a potom penzionisan 1920. godine[12].

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Oženio se Laurentijom Avgustom Tais koja je poreklom iz Bele Crkve. Brak između Laurentije i Karla je sklopljen u Kovinu 31. jula 1887. godine[13].. Imali su dve ćerke i jednog sina. Ćerka Gizela umire 1927. godine pri komplikaciji na porođaju. Od tada, bolešljiv, Maćejka umire u Kruševcu 1929. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Arhiva Karla Maćejka, 1916
  2. ^ Arhiva Milivoja Maćejka, 1883
  3. ^ Arhiva Milivoja Maćejka, 1885
  4. ^ Pejović, Češki muzičari u srpskom muzičkom životu, 1844-1918, 1996
  5. ^ Arhiva Milivoja Maćejka, Pozivnica za besedu u dvorani kod Zlatnog jelena, 1886
  6. ^ Arhiv Srbije, MPs,10,32,1903
  7. ^ Istorijski arhiv Pirot, Gimnazija Pirot, Izveštaj za 1889/1890
  8. ^ Lazarević, 125 godina horskog pevanja u Pirotu, 2013
  9. ^ Arhiva Milivoja Maćejka, Uverenje o državljanstvu izdato u Nišu, novembar 1898
  10. ^ Istorijski arhiv Pirot, Gimnazija Pirot, Izveštaj za 1895/1896
  11. ^ Arhiv Srbije, MPs,26, 179/1904
  12. ^ Prosvetni glasnik, 1921
  13. ^ Arhiva Milivoja Maćejka, Venčani list parohijske kancelarije u Kovinu, 1916

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Davor Lazarević: Česi, Poljaci i Slovaci u Pirotu, Udruženje istoričara Pirot, Pirot 2018.