Pređi na sadržaj

Karl Teodor Drajer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Karl Teodor Drajer
Fotografija Drajera iz 1965.
Lični podaci
Puno imeKarl Teodor Drajer
Datum rođenja(1889-02-03)3. februar 1889.
Mesto rođenjaKopenhagen, Danska
Datum smrti20. mart 1968.(1968-03-20) (79 god.)
Mesto smrtiKopenhagen, Danska
Porodica
PartnerEba Larsen (v. 1911)
Deca2
Rad
Aktivni period19191968.
www.carlthdreyer.dk
Veza do IMDb-a

Karl Teodor Drajer (dan. Carl Theodor Dreyer Nilsson; Kopenhagen, 3. februar 188920. mart 1968), bio je danski filmski režiser i scenarista. Smatra se za najvažnijeg reditelja danske kinematografije i jednog od najvećih svetskih reditelja.[1][2][3][4][5][6][7]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Drajer je rođen kao vanbračno dete služavke Džozefine Nilson koja je bila zaposlena na imanju njegovog oca Jensa Kristijana Torpa, koji je već bio u braku. Otac daje Drajera na usvajanje, tako da dve godine provodi u raznim sirotištima, dok ga ne usvaja tipograf Karl Teodor Drajer, po kome nosi ime.[1] Odrastanje mu je obeležila hladnoća u odnosima. Sa 16 godina napušta porodičnu kuću.

Bavio se nekoliko godina novinarstvom.[1] Prvi posao u filmskoj industriji bio mu je pisanje međunatpisa a kasnije i scenarija za neme filmove.[2] Rani filmovi mu nisu bili uspešni. Pozvan da dođe i režira u Francuskoj odlazi i tamo snima svoj najpoznatiji film − Stradanje Jovanke Orleanke, koji je značajno uticao na stvaranje Ingmara Bergmana i koji se i danas smatra klasikom.[8][9] Prevazilazeći ograničenja nemog filma, gradio je jezik zasnovan na upornoj sukcesiji gro planova Jovanke i njenih sudija. Drugi film snimljen u Francuskoj, Vampir (1932) bio je komercijalni neuspeh. Prekinuta karijera mu se nastavlja 1943. godine sa filmovima Dan gneva, Reč (1955), i Gertruda (1964).

Režirao je filmove i u Nemačkoj, Švedskoj, Danskoj i Norveškoj.[1]

Za svoja filmska ostvarenja teško je nalazio producente i finansijere. Vodeći producentski smatrali su ga rizičnim za saradnju jer njegovi filmovi nisu uvek bili profitabilni.[1]

Njegov rad objedinjuje dubinu duhovnog sa formalnom elegancijom jednog strogog, ogoljenog stila, ponekad bliskog ekspresionizmu.

Svoj najveći projekat, realistični film o životu Hristosa nije uspeo da realizuje.[10] Umire u 79. godini od upale pluća u Kopenhagenu.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Rani radovi[uredi | uredi izvor]

Kao mladić, Drajer je radio kao novinar, ali se na kraju pridružio filmskoj industriji kao pisac naslovnih kartica za neme filmove, a potom i scenarije. Prvobitno ga je angažovao Nordisk film 1913. godine.

Njegovi prvi pokušaji filmske režije imali su ograničen uspeh i napustio je Dansku da bi radio u francuskoj filmskoj industriji. Dok je živeo u Francuskoj upoznao je Žana Koktoa, Žana Uga i druge pripadnike francuske umetničke scene.

Godine 1928, snimio je svoj prvi klasični film, Stradanje Jovanke Orleanke. Radeći na osnovu transkripta suđenja Jovanki Orleanki, stvorio je remek-delo emocija koje se podjednako oslanjalo na realizam i ekspresionizam. Pošto je danska filmska industrija bila u finansijskoj propasti, Drajer je zavisio od privatnog finansiranja barona Nikolasa de Gunzburga da bi snimio svoj sledeći film, Vampir (1932), nadrealnu meditaciju o strahu. Logika je ustupila mesto raspoloženju i atmosferi u ovoj priči o čoveku koji štiti dve sestre od vampira. Oba filma su propala na blagajnama, a Drajer nije snimio još jedan film do Drugog svetskog rata.

Kasnija karijera[uredi | uredi izvor]

Do 1943, Danska je bila pod nacističkom okupacijom, a Drajerov film Dan gneva imao je za svoju temu paranoju oko lova na veštice u sedamnaestom veku u izrazito teokratskoj kulturi. Ovim radom Drajer je uspostavio stil koji će obeležiti njegove zvučne filmove: pažljive kompozicije, oštra monohromna kinematografija i veoma dugi kadrovi.

Drajer je snimio dva dokumentarna filma u više od jedne decenije pre svog sledećeg dugometražnog igranog filma, 1955. godine, Ordet (Reč), zasnovano na istoimenoj drami Kaja Manka. Film kombinuje ljubavnu priču sa sukobom vere.

Poslednji Drajerov film bio je Gertruda iz 1964. Iako ga neki vide kao manji film od svojih prethodnika, on je sasvim blizak Drajerovoj karijeri, jer se bavi ženom koja, kroz nevolje svog života, nikada ne izražava žaljenje zbog svojih izbora. Dejvid Tomson kaže da ga „očekuje ponovno otkrivanje kao Drajerov najbolji film i opravdanje njegovog metoda.“[11] Tomson citira Drajera:

Ono što me zanima — a ovo dolazi pre tehnike — jeste da reprodukujem osećanja likova u mojim filmovima... Važno je... ne samo da uhvatim reči koje izgovaraju, već i misli koje stoje iza reči. Ono što tražim u svojim filmovima, ono što želim da dobijem je prodor u duboke misli mojih glumaca pomoću njihovih najsuptilnijih izraza...koji leže u dubini njihove duše. To me zanima pre svega, a ne tehnika bioskopa. Gertrud je film koji sam snimio svim srcem.

Veliki, nikad završeni projekat Drajerove karijere bio je film o Isusu. Iako je rukopis napisan (objavljen 1968. godine), nestabilni ekonomski uslovi i Drajerov sopstveni perfekcionizam ostavili su projekat nerazvijenim nakon njegove smrti.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Pored osam kratkometražnih filmova Drajer je režirao sledeće dugometražne filmove:

Kratki filmovi[uredi | uredi izvor]

  • Dobre majke (Mødrehjælpen, 12 min, 1942)
  • Voda od zemlje (Vandet på landet, 1946)
  • Borba protiv raka (Kampen mod kræften, 15 min, 1947)
  • Danska seoska crkva (Landsbykirken, 14 min, 1947)
  • Oni su uzvatili vilu (De nåede færgen, 11 min, 1948)
  • Torvaldsen (10 min, 1949)
  • Storstremski most (Storstrømsbroen, 7 min, 1950)
  • Dvorac unutar dvorca (Et Slot i et slot, 1955)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Mazur, Eric Michael (2011). Encyclopedia of Religion and Film (na jeziku: engleski). ABC-CLIO. str. 159-160. ISBN 978-0-313-33072-8. 
  2. ^ a b „Biography - Extended”. www.carlthdreyer.dk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 11. 5. 2020. 
  3. ^ „The 1,000 Greatest Films (Top 250 Directors)”. They Shoot Pictures, Don't They. Arhivirano iz originala 2. 12. 2016. g. Pristupljeno 1. 12. 2016. 
  4. ^ Bright Lights Film Journal review of Day of Wrath, Order and Gertrud
  5. ^ „kamera.co.uk - feature item - Carl Dreyer - Antonio Pasolini”. www.kamera.co.uk. Pristupljeno 22. 2. 2017. 
  6. ^ „Carl Theodor Dreyer | Biography, Movie Highlights and Photos | AllMovie”. AllMovie. Pristupljeno 22. 2. 2017. 
  7. ^ [https://web.archive.org/web/20130206131022/http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=%2F19970216%2FREVIEWS08%2F401010350%2F1023 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. februar 2013) The Passion of Joan of Arc review by Roger Ebert]
  8. ^ Reynolds, Jordan. „Beautiful Classic ‘The Passion of Joan of Arc’ is Restored to Life | Washington Square News” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 11. 5. 2020. 
  9. ^ „Reviewing the Classics| The Passion of Joan of Arc”. Reel World Theology (na jeziku: engleski). 2. 9. 2015. Pristupljeno 11. 5. 2020. 
  10. ^ „Carl Theodor Dreyer and Ordet”. The Hollywood Reporter (na jeziku: engleski). Pristupljeno 11. 5. 2020. 
  11. ^ Thomson, David (2010). The New Biographical Dictionary of Film (Fifth izd.). Alfred A. Knopf. str. 286. 
  12. ^ „Dreyer film voted most influential”. Copenhagen Post. 22. 9. 2010. Arhivirano iz originala 26. 9. 2010. g. Pristupljeno 26. 9. 2010. 
  13. ^ „Votes for Ordet. (1955) | BFI”. www2.bfi.org.uk. Arhivirano iz originala 02. 02. 2023. g. Pristupljeno 2021-02-10. 
  14. ^ Calhoun, Dave (5. 3. 2012). „Ordet”. Time Out. Pristupljeno 10. 6. 2014. 
  15. ^ Bradshaw, Peter (8. 3. 2012). „Ordet-review”. The Guardian. Pristupljeno 10. 6. 2014. 
  16. ^ „Ordet (The Word) (1954)”. Rotten Tomatoes. Fandango. Pristupljeno 27. 4. 2019. 
  17. ^ „Gertrud”. Nationalfilmografien (na jeziku: danski). Danish Film Institute. Pristupljeno 2011-10-09. 
  18. ^ „Gertrud: Reception”. carlthdreyer.dk. Danish Film Institute. Arhivirano iz originala 2012-04-04. g. Pristupljeno 2011-10-09. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]