Kasikijara
Kasikijara | |
---|---|
![]() | |
![]() | |
Opšte informacije | |
Dužina | 326 km |
Basen | 42.300 km2 |
Sliv | Atlantski okean |
Vodotok | |
Izvor | nema |
V. izvora | 123 m |
Ušće | Orinoko, Rio Negro |
Geografske karakteristike | |
Država/e | ![]() |
Naselja | Kapibara, El Mango |
Reka na Vikimedijinoj ostavi |
Kasikijara (šp. Casiquiare) je reka u Južnoj Americi, tačnije na jugu Venecuele. Duga je 326 km i predstavlja svetski najpoznatiji primer bifurkacije, budući da njen tok odlazi u dva sliva — amazonski, preko reke Rio Negro i u sliv Orinoka, preko istoimene reke.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Nadmorska visina Kasikijare kod Orinoka je 123 metra u blizini mesta La Esmeralda, dok je pri ušću u Rio Negro kod grada San Karlos 91 m. Jasno je da bi se presecanjem toka vode ove reke ulivale u Rio Negro, shodno reljefu. Na svom kratkom toku od 326 km Kasikijara prima brojne pritoke sa obe strane, pa je površina njenog sliva oko 42.300 km². Uprkos maloj nadmorskoj visini i padu, ovo je izuzetno brza reka. Za vreme letnjeg povodnja, formira se još jedan rukavac koji se uliva u Rio Negro, oko 80 km udaljen od glavnog ušća.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Prvi istraživač koji je plovio ovim tokom bio je jezuitski sveštenik otac Roman 1744. godine, koji je preko Kasikijare prešao u tok Orinoka. Sedam meseci kasine francuski istraživač Šarl-Mari de la Kondamin, izvestio je Francusku akademiju o ovom poduhvatu. O reci koja povezuje sliv Orinoka i Amazona, govorio je još davne 1639. godine Kristobal Diatristan de Akunja, španski misionar i istraživač. Prva opsežna istraživanja i kartiranja sproveo je 1800. godine Aleksandar fon Humbolt. Prvi snimci načinjeni su 1924. godine. Tokom 1968. godine ekipa Nacionalne geografije oplovila je reku od Orinoka do Rio Negra.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Vujadinović, S. (2009): Regionalna geografija Južne Amerike, Geografski fakultet, Beograd