Kafala
Kafala (arap. نظام الكفالة; lat: niẓām al-kafāla) je naziv za sistem sponzorisanja koji se primenjuje u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kataru, Bahreinu, Kuvajtu, Iraku, Jordanu, Omanu i Libanu, a služi za nadziranje stranih nekvalifikovanih i niskokvalifikovanih migrantskih radnika u ovim zemljama. Sistem zahteva da svaki nekvalifikovani radnik koji dolazi da radi u neku od ovih država ima domaćeg sponzora koji je odgovoran za njegovu vizu i zakonski status. Sponzori obično zadržavaju pasoš radnika, a radnici ne mogu promeniti posao bez njihove saglasnosti, a u mnogim slučajevima ni napustiti zemlju.[1]
Veliki deo ovih radnika rade na opasnim i teškim fizičkim poslovima za male plate. Većina ih dolazi iz Indije, Nepala, Pakistana, Filipina i drugih afričkih i azijskih zemalja. U mnogim zalivskim zemljama ovih radnika ima više nego domaćeg stanovništva. U Kataru i Emiratima stranci čine četiri petine stanovništva, a u Kuvajtu i Bahreinu više od polovine.[2]
Činjenica da se radnicima oduzimaju pasoši može dovesti i do prinudnog rada. Međunarodna organizacija rada je procenila da je oko 600.000 ljudi na Bliskom istoku izloženo prinudnom radu. U izveštaju MOR-a sistem kafala navodi se kao posebno problematičan i poziva se na njegovu reformu. Takođe se ističe da su mnoge žene žrtve seksualnog eksploatisanja.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Arapski strah od ekonomskih imigranata”. Politika. 17. 06. 2017.
- ^ „Radnici u zalivskim zemljama bez prava”. Dojče vele. 16. 11. 2013.
- ^ „Bliski istok: 600.000 prinudnih radnika”. Al Džazira Balkans. 09. 04. 2013.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Garsija, David (04. 06. 2017). „Robovi XXI veka u Kataru”. Novi plamen.