Pređi na sadržaj

Kekeš (Timiš)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kekeš (rum. Checheș) selo je u Rumuniji. Pripada opštini Sekaš u županiji Timiš.

Prošlost

[uredi | uredi izvor]

Po Rumunskoj enciklopediji prvi istorijski pomen datira iz 1440. godine. Za vreme turske vladavine naselje je napušteno i uništeno. Ponovo je obnovljeno polovinom 18. veka.

Popis Temišvarske eparhije izvršen je 1764. godine. Tada je zabeležen "Kekeš" u Lipovskom protoprezviratu.[1] Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto "Gekeš" (Keke) pripada Baračkom okrugu, Lipovskog distrikta. Stanovništvo je bilo izmešano srpsko i vlaško.[2] Kada je 1797. godine popisivan pravoslavni klir tu je bio jedan sveštenik. Paroh pop Stojan Anđelov (rukopoložen 1790) služio se srpskim i rumunskim jezikom.[3]

Godine 1846. mesto "Kekes" ima 714 stanovnika. Pravoslavno parohijsko zvanje je osnovano i matrikule se vode od 1779. godine. Tu je pravoslavna crkva posvećena Sv. Arhanđelima Mihajlu i Gavrilu, a pri njemu služi paroh, pop Georgije Kostesku. U narodnu osnovnu školu ide 1846/1847. godine 39 đaka, kojima predaje učitelj Argel Stefan.[4]

Tokom 19. veka u mestu je spahiluk srpske plemićke porodice Paphazi,[5] koja se potpisivala sa predikatom "ot Sekaša i Kekeša".[6] Eftimije Paphazi "ot Sekeša i Kekeša" advokat u Temišvaru je kupio 1832. godine knjigu: "Srbski rodoljubac". Njihovo prezime je prvo bilo Popović (bili su Cincari), pa su promenili u Paphazi 1791. godine. Kao poslanici na crkveno-narodnom saboru u Karlovcima 1842. godine sreću se Nikola Paphazi - veliki sudija Temišvarske županije i Georgije Paphazi - skupštinar više županija. Plemkinja Eufrozina ot Paphazi je bila prenumerant srpskog kalendara "Serbska pčela" za 1837. godinu.[7]

Kao plemići pominju se 1797. godine i Nikolići "ot Kekeša".[8] Kupio je 1846. godine u Temišvaru, Danil Nikolić "ot Sekeša i Kekeša" Vukovu knjigu srpskih narodnih pesama[9]

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Po popisu iz 2002. godine i mestu ima samo sedam stanovnika, Rumuna.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Srpski sion", Karlovci 1905.
  2. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  3. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 10/2018.
  4. ^ Reesch de Lewald, Aloysius. "Universalis schematismus ecclesiasticus venerabilis cleri orientalis ecclesiae graeci non uniti ritus regni Hungariae partiumque eidem adnexarum, necnon magni principatus Transilvaniae, item literarius, seu nomina eorum, qui rem literariam et fundationalem scholarem ejusdem ritus procurant ... pro anno ...", Buda 1846.
  5. ^ Vasilij Čokerljan: "Srbski rodoljubac", Budim 1832.
  6. ^ "Serbska pčela", almanah, Segedin 1830-1840.
  7. ^ "Serbska pčela", Budim 1836.
  8. ^ "Vreme", Beograd 6. januar 1937.
  9. ^ Vuk St. Karadžić: "Srpske narodne pjesme", Beč 1846.