Pređi na sadržaj

Ken Matingli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ken Matingli
Matingli kao astronaut NASA
Lični podaci
Puno imeTomas Kenet Matingli II
Datum rođenja(1936-03-17)17. mart 1936.
Mesto rođenjaČikago, Ilinois, SAD
Datum smrti31. oktobar 2023.(2023-10-31) (87 god.)
Mesto smrtiSinsinati, Ohajo, SAD
DržavljanstvoSAD
NacionalnostAmerikanac
ObrazovanjeUO(BS, 1958)
Zanimanjeastronaut
opitni pilot
vazduhoplovni inženjer
Karijera
TipAstronaut NASA
Statuspenzionisan
Čin Kontraadmiral(ARM)
Vreme u svemiru21 dan 3 sata 34 minuta
Svemirske šetnje1 (1 sat 23 minuta)
SelekcijaNasina grupa 5 iz 1966.
MisijeApolo 16, STS-4, STS-51-C
Logo misija
Penzionisanjejun 1985.; pre 39 godina (1985-06)
Odlikovanja

Tomas Kenet Matingli II (engl. Thomas Kenneth Mattingly II), poznatiji kao Ken Matingli (engl. Ken Mattingly; Čikago, 17. mart 1936Sinsinati, 31. oktobar 2023) bio je američki pilot i astronaut. Izabran je za astronauta 1966. godine.

Pre nego što je izabran za astronauta, leteo je kao borbeni pilot u Američkoj ratnoj mornarici, kojoj se pridružio po završetku fakulteta 1958. godine. Nakon letačke obuke koju je uspešno okončao, leteo je na raznim tipovima aviona, najviše na Daglas A-1H Skajrejderu i Daglas A-3B Skajvorioru. Služio je na nekoliko nosača aviona. Selekcija NASA zatekla ga je kao polaznika elitne škole Ratnog vazduhoplovstva SAD za probne pilote u vazduhoplovnoj bazi Edvards, Kalifornija (što je interesantno, budući da Ratna mornarica čiji je Matingli oficir bio poseduje svoju Školu, u Paks Riveru, Merilend), 1966. godine.

Pre nego što se otisnuo put svemira, Matingli je najpre služio u pomoćnoj posadi na misiji Apolo 8, a kasnije je postavljen za rezervnog pilota komandnog modula na misiji Apolo 11. Nakon što je posada Apola 13, na čelu sa Alanom Šepardom pomerena na sledeći let, Matingli sa svojom ekipom dobija zaduženje da leti ovu misiju. Međutim, dva dana pred poletanje, u aprilu 1970. godine, lekarski nalaz je pokazao da su astronauti bili izloženi boginjama. Lavel i Hejz su bili imuni, s obzirom da su ih u detinjstvu već preležali, ali Matingli nije, i verovalo se da će se razboleti pri planiranom povratku astronauta sa Mesečevog tla. Umesto Matinglija, u sedište pilota komandnog modula uskočio je Džek Svajgert, a Matingli je misiju proveo pomažući u bezbednom povratku astronauta na Zemlju. Nikada nije dobio boginje.[1]

Prvi put u svemir Matingli je poleteo 1972. godine, u svojstvu pilota komandnog modula misije Apolo 16, kada je obavio i šetnju u otvorenom svemiru. Nakon toga je ostao u službi NASA i tokom Spejs-šatl programa. Dva puta je komandovao Spejs-šatl misijama, STS-4 i STS-51-C, hronološki 1982. i 1985. godine. Iste godine je i napustio NASA-u, a dogodine se u činu kontraadmirala penzionisao i iz Ratne mornarice SAD.

Tokom karijere je zabeležio 7.200 časova leta, od toga 5.000 na mlaznjacima. U svemiru je proveo 21 dan. Jedan je od 24 čoveka koji su putovali na Mesec. Takođe, uz Džona Janga, jedini je čovek koji je putovao na Mesec i upravljao Spejs-šatlom.

Premda rođen u saveznoj državi Ilinois, Matingli je odrastao na Floridi. Po završetku srednje škole 1954. godine, pošao je na studije na Univerzitet Obern, diplomiravši vazduhoplovnu tehniku 1958. godine. U mladosti Matingli je bio član Mladih izviđača SAD i imao je drugi po redu čin, Life Scout.[2]

Po napuštanju NASA i Ratne mornarice, Matingli se otisnuo u privatni sektor. Nalazio se na mestu direktora Odeljenja za podršku svemirskim stanicama kompanije Graman, kao i potpredsednika kompanije Lokid Martin, gde je bio zadužen za razvoj sub-orbitalnog aviona, H-33. Radio je i za kompanije General Dynamics, gde je bio odgovoran za Atlas raketne pojačivače, kao i za kompaniju Systems Planning and Analysis. Član je nekoliko kuća slavnih i nosilac brojnih društvenih priznanja, civilnih i vojnih odlikovanja. Oženio se 1970. sa Elizabet Elen Dejli, sa kojom se u međuvremenu rastao. Imaju jednog sina.[3]

U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Glumac Gari Sinis je glumio Matinglijev lik u filmu Apolo 13, baziranom na knjizi Izgubljeni Mesec koju je napisao Džim Lavel.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Moonwalkers Who Could Have Been”. University of Maryland Institute for Advanced Computer Studies. 
  2. ^ „Astronauts and the BSA” (PDF). Boy Scouts of America. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 11. 2018. g. Pristupljeno 20. 12. 2018. 
  3. ^ „Ken Mattingly bio”. NASA. Arhivirano iz originala 16. 3. 2017. g. Pristupljeno 6. 1. 2019. 
  4. ^ „Apollo 13”. IMDb. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]