Pređi na sadržaj

Keš-end-keri

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tipičana keš-end-keri prodavnica u Holandiji.

Keš-end-keri (engl. Cash and Carry) je trgovinski format u kom se obavlja trgovina na veliko.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Prema Pravilniku o klasifikaciji trgovinskih formata, vrsti prenosivih prodajnih objekata i oblicima trgovine sa pokretnih sredstava i opreme („Službeni glasnik RS”, broj 39/21) keš-end-keri prodavnica mora da ispunjava sledeće odlike:

1) neto prodajni prostor po pravilu veći od 2.000 m²;

2) samousluživanje kao sistem prodaje;

3) širok asortiman (po pravilu iznad 20.000 artikala), uz veliko učešće proizvoda sa trgovinskom markom;

4) prodaja prehrambenih i neprehrambenih proizvoda;

5) profesionalni kupci su glavna ciljna grupa;

6) plaćanje robe u prodajnom objektu (na kasi);

7) preuzimanje robe u prodajnom objektu;

8) kupci sami odvoze robu do ciljnog odredišta, po pravilu sopstvenim prevozom.

Iako veletrgovci kupuju prvenstveno od proizvođača i prodaju uglavnom trgovcima na malo, industrijskim korisnicima i drugim veletrgovcima, oni takođe obavljaju mnoge funkcije dodatne vrednosti. Veletrgovac, posrednik, koristi se na osnovu principa specijalizacije i podele rada kao i ugovorne efikasnosti.[1]

Lorens Batli je opšte priznat kao začetnik koncepta u Velikoj Britaniji.[2] Međutim, istraživanje o evoluciji veleprodaje namirnica u Irskoj koje je sproveo dr Džim Kvin sa Triniti koledža u Dablinu primećuje da je prvi izveštaj o keš-end-keri u Ujedinjenom Kraljevstvu bio u junu 1957. godine kada je The Grocer objavio da je u Ramsgejtu otvoreno skladište za gotovinu i nošenje. Vye & Son je podružnica Home & Colonial Group. Nova usluga se zvala Visevai i razvijao se niz sopstvenih brendova. Aprila 1958. L. Batley & Co. iz Hadersfilda otvorio je veliko moderno keš-end-keri trgovinu od 2.800 m2, daleko manja nego današnje.

Reference[uredi | uredi izvor]