Pređi na sadržaj

Kičma kulturne Evrope

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kičma kulturne Evrope (engl. European Cultural Backbone), osnovana je u martu 1999. godine kao koalicija mediokulturnih institucija i pojedinaca koji su hteli da zajedničkim radom koriste i razviju participativne medije za društvene promene. Sedište im je u Amsterdamu i Beču.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

I pre samog osnivanja, postojala je ideja o nastanku mreže. U oktobru 1997. godine, holandska Virtuelna Platforma (hol. Virtueel Platform), organizuje konferenciju: Od prakse do politike konferencija: Prema evropskoj medija kulturi, održanoj u Amsterdamu i Roterdamu. Kao rezultat konferencije, početkom oktobra naredne godine, izdat je članak "Umrežavanje inovativnih centara" . Prva konferencija Kičme kulturne Evrope održana je od 4-7 marta u Rabenštajnu u Austriji. Novi sastanak je održan u Helsinkiju iste godine, na događaju "Povezani: umrežene kulture za promenu Evrope" . Naredne godine, održan je sastanak u Briselu na puštanju u rad sajta world/information.org. Od 2001. godine, imaju i svoj sajt. [2]

Članovi[uredi | uredi izvor]

Prvobitni članovi mreže, na sastanku u martu 1999. godine su bili:

  • Ars Electronica - Austrija
  • Artec (Ujedinjeno Kraljevstvo)
  • De Balie (Holandija)
  • C3 - Centar za kulturu i komunikacije (Hrvatska)
  • CRAC Media Centre (Slovačka)
  • Kulturni centar Reks (Srbija)
  • e-lab (Litvanija)
  • FACT (Ujedinjeno Kraljevstvo)
  • Glass Palace Media Centre (Finska)
  • Ljudmila Digital Media Lab (Slovenija)
  • Open Studio/WRO Foundation (Poljska)
  • Public Netbase/t0 (Austrija)
  • STEIM (Holandija)
  • Terravista (Portugal)
  • V2 Organisatie (Holandija)
  • De waag/Društvo za stare i nove medije (Holandija)[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „European Cultural Backbone - Monoskop”. monoskop.org. Pristupljeno 2020-12-29. 
  2. ^ „Reflections on Building the European Cultural Backbone [ Non Stop Future ]”. nonstop-future.org. Pristupljeno 2020-12-29. 
  3. ^ „European Cultural Backbone (ECB)”. ecb.t0.or.at. Pristupljeno 2020-12-29. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]