Pređi na sadržaj

Knele

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Knežević
Aleksandar Knežević Knele na posteru za dokumentarni film Vidimo se u čitulji.
Puno imeAleksandar Knežević
Datum rođenja(1971-04-27)27. april 1971.
Mesto rođenjaBeograd, SR SrbijaSFR Jugoslavija
Datum smrti28. oktobar 1992.(1992-10-28) (21 god.)
Mesto smrtiBeograd, SrbijaSR Jugoslavija

Aleksandar Knežević, zvani Knele (Beograd, 27. april 1971 — Beograd, 28. oktobar 1992), bio je poznati beogradski kriminalac iz naselja Braće Jerković na Voždovcu, član Voždovačkog klana, pripadnik Srpske garde i veliki prijatelj Đorđa Božovića Giške.[1] Bio je jedan od glavnih učesnika demonstracija u Beogradu 9. marta 1991., služeći kao telohranitelj Vuka Draškovića zajedno sa Giškom.

Postao je poznat kao mladić u dokumentarcu Vidimo se u čitulji, tamo se spominje kao začetnik omladinske potkulture u Srbiji, odnosno grupe momaka koji su se nazivali Dizelaši tokom 1990-ih godina.[2] Kneletova fotografija se takođe nalazi na posteru za pomenuti dokumentarni film.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Knežević Knele je rođen 27. aprila 1971. godine u porodici Vladanke i Dušana Kneževića kao prvo od dvoje dece. U osnovnoj školi je bio odličan đak, kada je imao dvanaest godina jedva je preživeo penicilinski šok, a pet godina kasnije je zbog svog mladalačkog revolta sevnuo blic foto-aparata u oko i gotovo oslepeo. Na Voždovcu je bio poznat kao sportista i vatreni navijač Crvene zvezde. Krajem osamdesetih godina upoznaje Voždovčanina Đorđa Božovića zvanog Giška, sa kojim postaje veliki prijatelj. Knele se najčešće družio sa ljudima poput Radovana Lagundžina zvanog Žabac,[3] Romea Savića, zatim Mirka Tomića zvanog Bosanac, a bio je vrlo blizak sa ubicom Ljube Zemunca, Goranom Vukovićem zvanim Majmun, šefom Voždovačke kriminalne grupe.[4]

Prvo ranjavanje[uredi | uredi izvor]

Pošto se aktivno družio sa Giškom i Branislavom Matićem Belim, Knele se 1991. godine pridružio Srpskoj gardi i otišao na ratište u Borovo selo kraj Vukovara.[pojasniti][traži se izvor] Zajedno sa Giškom i Branislavom Matićem Belim bio je učesnik čuvene demonstracije koja se odigrala 9. marta. 1991. godine u Beogradu. Posle demonstracija 9. marta, postaje zvanični telohranitelj Vuka Draškovića. Iste godine pošto je Knele želeo da ima udela u poslovima oko auto-otpada dolazi u sukob sa poznatim velegradskim kockarom Zoranom Kovačevićem Kočom. Sukob ove dvojice kulminirao je kada ga je posle kraće rasprave u prepunom klubu „Tifani“ mladi Knežević upucao u noge. Maja meseca 1992. godine ispred kafića „Freska“ u ulici Vuka Karadžića broj 12. posle žestoke svađe i vređanja na nacionalnoj osnovi Milan Janković, momak iz Bijelog Polja, ranio je Kneleta u predelu prepona koji je ubrzo prevezen u Klinički centar. Nakon ovog ranjavanja Knele je napadnut i u jednoj auto-mehaničarskoj radnji i samo je pukom srećom izbegao smrt.[5] Bio je učesnik mnogih pucnjava po Beogradu, učestvovao je u obračunu ispred restorana „Poslednja šansa“ i diskoteke „Luv“ na Voždovcu.[6] Nedugo zatim ispred kluba „Nana“ na Senjaku, dve maskirane osobe, naoružane Kalašnjikovima, istrčavši ispred Kneletovog Poršea ispalile su više hitaca. I ovog puta Knele je imao sreću pošto se podvukao pod volan automobila, pa je prošao samo sa ogrebotinom, dok je Porše bio oštećen na više mesta.[7]

Nedugo posle svih ovih događaja, Knežević je jedne noći u prepunoj kockarnici hotela Jugoslavija, naočigled svih gostiju sa ruke jednog gosta uzeo skupocen sat „Roleks“ i ključeve džipa „Krajsler Vrangler“.[8] Čovek kome je Knele konfiskovao sat i džip zvao se Miodrag Cvetinović inače zet Radeta Ćaldovića Ćente.[1]

Ubijen je 28. oktobra 1992. u beogradskom hotelu Hajat u sobi 331. Njegova smrt i dan-danas je misterija.[9][10]

Reference[uredi | uredi izvor]

Литература[uredi | uredi izvor]

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]