Koalicija radikalne levice
Koalicija radikalne levice Συνασπισμός Ριζοσπαστικής Αριστεράς | |
---|---|
Generalni sekretar | Rania Svigou |
Osnovana | 15. januar 2004. (2012. stranka) |
Sedište | Trg Elefterijas br. 1 Atina Grčka |
Novine | I Avgi |
Broj članova (2022) | 172.000 |
Ideologija | Demokratski socijalizam,[1] Antikapitalizam,[1] Antiglobalizam[2] Evroskepticizam[2] |
Politička pozicija | Levica[2][3][4] |
Evropsko članstvo | Partija evropske levice i Evropska antikapitalistička levica (posmatrač) |
Boje | |
Slogan | Γυρίζομε σελίδα (Mi okrećemo stranicu) |
Grčki parlament | 36 / 300
|
Evropski parlament | 2 / 21
|
Zastava stranke | |
Veb-sajt | |
http://www.syriza.gr |
Koalicija radikalne levice (grč. Συνασπισμός Ριζοσπαστικής Αριστεράς — Sinaspismos Rizospastikis Aristeras), poznata po svom akronimu SIRIZA (od grč. ΣΥΡΙΖΑ), je politička partija u Grčkoj.
Partija je na parlamentarnim izborima 2015. godine osvojila 149 od 300 poslaničkih mesta, pa je Cipras 26. januara dogovorio koaliciju sa desnom partijom Nezavisni Grci s ciljem formiranja većinske vlade.[5]
Osnivanje
[uredi | uredi izvor]SIRIZA je formalno osnovana pred parlamentarne izbore 2004, međutim koalicija vuče korene od organizacije Prostor za dijalog za jedinstvo i zajedničku akciju levice (grč. Χώρος Διαλόγου για την Ενότητα και Κοινή Δράση της Αριστεράς) koja je osnovana 2001. godine.[6] „Prostor“ je bio sastavljen od različitih organizacija levice, koje su uprkos ideološkim razlikama, imale zajedničke poglede na nekoliko najvažnijih pitanja kao što su:
- Protivljenje neoliberalnoj reformi sistema penzionog i socijalnog osiguranja;
- Protivljenje novim antiterorističkim zakonima;
- Pripremanje grčkog učešća na demonstracijama tokom Samita G8 u Ženevi 2001.[7]
Većina članica „Prostora“ su radile na razvijanju zajedničke platforme koja bi dovela do formiranja predizborne koalicije. SIRIZA je formirana u januaru 2004. godine. Partije koje su osnovale koaliciju su:
- Sinaspizmos (SIN);
- Obnovljena komunistička ekološka levica (AKOA);
- Internacionalna radnička levica (DEA);
- Pokret za zajedničku akciju levice (KEDA) (frakcija Komunističke partije Grčke);
- Aktivni građani;
- ostale nezavisne levičarske grupe i aktivisti;
Program u 40 tačaka
[uredi | uredi izvor]1. Revizija javnog duga i ponovni pregovori o kamatama i suspenzija isplate dok privreda ne oživi i dok se ne vrati zaposlenost.
2. Zahtevati od Evropske unije da promeni ulogu Evropske centralne banke, tako da ona finansira države i programe javnih ulaganja.
3. Povisiti porez na prihod na 75% za sve prihode iznad 500.000 evra.
4. Promena izbornog zakona i uvođenje proporcionalnog sistema.
5. Povećanje poreza na velike kompanije do nivoa koji je evropski prosek.
6. Usvajanje poreza na finansijske transakcije i posebnog poreza na luksuzna dobra.
7. Zabrana spekulativnih finansijskih derivativa.
8. Ukidanje finansijskih privilegija (Grčke pravoslavne, prim. prev.) Crkve i brodogradilišne industrije.
9. Borba protiv tajnih mera banaka i bega kapitala u inostranstvo.
10. Drastični rezovi vojnih troškova.
11. Povisivanje minimalne plate do nivoa od pre rezova, 750 evra mesečno.
12. Korišćenje zgrada vlade, banaka i Crkve za beskućnike.
13. Otvaranje menzi u javnim školama za davanje besplatnog doručka i ručka deci.
14. Besplatno zdravstvo za nezaposlene, beskućnike i one sa niskim platama.
15. Subvenisanje do 30% otplata hipoteka za siromašne porodice koje ne mogu da isprate rate.
16. Povećanje izdataka za nezaposlene. Povećanje socijalne zaštite za porodice sa jednim roditeljem, starije osobe, osobe sa invaliditetom i porodice bez prihoda.
17. Fiskalne redukcije za dobra od primarne neophodnosti.
18. Nacionalizacija banaka.
19. Nacionalizacija bivših javnih (uslužnih i komunalnih) preduzeća u strateškim sektorima za rast zemlje (železnice, aero-transport, pošta, vodovod).
20. Preferiranje obnovljivih izvora energije i zaštita životne sredine.
21. Jednake plate za muškarce i za žene.
22. Ograničavanje prekarijata i podrška ugovorima na neodređeno.
23. Proširenje zaštite rada i plata radnika koji rade pola radnog vremena.
24. Obnova kolektivnih ugovora.
25. Povećanje inspekcija rada i zahteva za preduzeća koja daju ponude za javne ugovore.
26. Ustavne reforme koje garantuju razdvajanje crkve i države i zaštitu prava na obrazovanje, zdravstvo i životnu sredinu.
27. Referendumi o ugovorima i drugim sporazumima sa Evropom.
28. Ukidanje privilegija parlamentarnim predstavnicima. Uklanjanje posebne sudske zaštite za ministre i dozvola sudovima da procesuiraju članove vlade.
29. Demilitarizacija Obalske straže i protiv-pobunjeničkih specijalnih jedinica. Zabrana policiji da nosi maske i vatreno oružje tokom demonstracija. Promena u obuci policije tako da se podvuče socijalna tematika poput imigracije, droga i društvenih činilaca.
30. Garantovanje ljudskih prava u centrima za zadržavanje imigranata.
31. Olakšavanje ponovnog sjedinjavanje imigrantskih porodica.
32. Ukidanje kazni za konzumiranje droga, u korist borbe protiv šverca droge. Povećanje finansiranja centara za odvikavanje.
33. Regulisanje prava na prigovor savesti u zakonima o regrutaciji.
34. Povećanje finansiranja javnog zdravstva do prosečnog evropskog nivoa. (Evropsko pokrivanje je 6% BDP-a, u Grčkoj je 3%)
35. Ukidanje plaćanja zdravstvenih usluga od strane građana.
36. Nacionalizacija privatnih bolnica. Ukidanje privatnog učešća u nacionalnom zdravstvenom sistemu.
37. Povlačenje grčkih vojnika iz Avganistana i sa Balkana. Da nema grčkih vojnika van naših sopstvenih granica.
38. Ukidanje vojne saradnje sa Izraelom. Podrška stvaranju palestinske države unutar granica iz 1967. godine.
39. Pregovori o stabilnom sporazumu sa Turskom.
40. Zatvaranje svih stranih baza u Grčkoj i istupanje iz NATO.
Izborni rezultati
[uredi | uredi izvor]Izborni rezultati | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Godina | Tip | Glasovi | % | Poslanici | ||||
2004. | 6 / 300
| |||||||
2007. | 14 / 300
| |||||||
2009. | 13 / 300
| |||||||
maj 2012. | 52 / 300
| |||||||
jun 2012. | 71 / 300
| |||||||
2015. | 149 / 300
| |||||||
septembar 2015. | 145 / 300
| |||||||
2019. | 86 / 300
|
Izborni rezultati | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Godina | Tip | Glasovi | % | Poslanci | ||||
2004. | 1 / 24
| |||||||
2009. | 1 / 22
| |||||||
2014. | 6 / 21
| |||||||
2019. | 6 / 21
|
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Nordsieck 2008, str. 571–575
- ^ a b v Backes, Uwe; Moreau, Patrick (2008), Communist and Post-Communist Parties in Europe, Vandenhoeck & Ruprecht, str. 571—575
- ^ Magone 2011, str. 450.
- ^ McNally 2011, str. 172.
- ^ Tugwell, Paul; Chrepatitle, Eleni (26. 1. 2015). „Tsipras forges anti-austerity coalition in challenge to EU”. Kathimerini. Pristupljeno 26. 1. 2015.
- ^ „Konferencija za novinare „Prostora“, maj 2001”. Pristupljeno 9. 4. 2013.
- ^ Overcoming division Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. februar 2012), Georges Mitralias, jun 2001.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- McNally, David (2011). Global Slump: The Economics and Politics of Crisis and Resistance. PM Press. str. 172.[mrtva veza]
- Magone, José M. (2011). Contemporary European Politics: A Comparative Introduction. Routledge. str. 450.
- Backes, Uwe; Moreau, Patrick (2008). Communist and Post-Communist Parties in Europe. Vandenhoeck & Ruprecht. str. 571—575.
- Nordsieck, Wolfram. Greece. Parties and Elections in Europe. Pristupljeno 15. 3. 2012.