Kovanik
Kovanik ili okovanik je vrsta ukrasnog pojasa i deo srpske narodne nošnje. Ovaj pojas je uglavnom pravljen od kože na čijem je prednjem delu bio kaiš sa kovanikom ili kovanicama od metala, ukrašen različitim ukrasima i kamenjem. [1]
Kovanik je već u drugoj polovini 19. veka izobičajen i jako je retko nošen. Znamo da se nosio u okolini Užica i da su ga nosile i žene i mlađe devojke.[1] Sličan pojas bio je u upotrebi i u starovlaškim selima bližim Staroj Srbiji, a takođe kovanik se nosio i u okolini Novog Pazara, u Štavici i na Sjeničko-pešterskoj visoravni, čak do početka 20. veka.
Prema opisu kovanika iz okoline Užica ne može se pouzdano reći da li je reč o pojasu kovaniku iz Raških oblasti ili o teškim kožnim pojasima, koji su bili okovani tučanim ili srebrnim, nekada čak i pozlaćenim, pucima, unutra sa karneolima, koji su bili karakteristični za dinarske krajeve Crne Gore, Hercegovine i Dalmacije. Imajući u vidu da su užički okrug i Stari Vlah naseljavali doseljenici iz oblasti Raške i iz dinarskih krajeva, pa se jedna vrsta kovanika mogla preneti u užički kraj i na ovaj način, što svakako ne dokazuje da oni nisu bili poznati od ranije u ovom kraju.
Pojas kovanik se nosio i na Kosovu i Metohiji, a posebno su ga kao ukras nosile neveste.[2][1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. jun 2022)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Bjeladinović, Jasna. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. 48. Beograd: Etnografski muzej. str. 151—152.
- ^ „Narodne srpske nošnje centralnobalkanske zone”. www.riznicasrpska.net. Arhivirano iz originala 16. 01. 2021. g. Pristupljeno 2023-02-02.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- B. Jasna, Srpska narodna nošnja u Sjeničko-pešterskoj visoravni, u: Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knjiga 45., Etnografski muzej u Beogradu, Beograd, 1981.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Narodne nošnje Kosova i Metohije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. jun 2022)