Koprenka mračnjača
Koprenka Mračnjača (Phlegmacium atrovirens, Cortinarius atrovirens Kalchbr, Phlegmacium prasinum) smrtonosno je otrovna gljiva.[1]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Naraste do 5-8 cm, mlad pluloptast, kasnije spljošteno šire izbočen, naposljetku gotovo ravan, s podvrnutim, pa ravno ispruženim rubom; ni sluzav ni ljepljiv, tek vlažan. Limunžuto do zagasitomaslinastozelen, na disku tamnokesenjasto do čokoladno zamrljan, te s gustim sitnim smeđim ljuspicama, bliže rubu sa zonom od radijalnih smeđih uraslih vlakana. Suh se ne blista, zagasitog tena. Često nejednako širok, npr. 7,3 : 5,1 cm.[1]
Listići[uredi | uredi izvor]
Listići su limunžuti, pa maslinasti, zatim maslinastosmeđi, sa zlatnim odsjajem, a prema stručku, gdje se naglo šire, i potpuno smeđi. Tanki, gusti, s jarkom prirasli, sitno pilasti i blago valoviti, s kratkim lamelulama, 6 do 10 mm široki.[1]
Otrusina[uredi | uredi izvor]
Otrusinaje zagasitožutosmeđa.
Stručak[uredi | uredi izvor]
je veličine od 5-8,5/1,3-1.7 u bulbi do 2,8 cm. Bulba ravno obrubljena i trokutasta, odozdo limunžuta, po margini malo smeđa, inače, kao i stručak u cjelini, zeleno ili žutomaslinasta. Stručak uzdužno naboran i pokriven nitima cortine. Cortina žutozelena prije sazrijebanja.[1]
Meso[uredi | uredi izvor]
intenzivno zeleno, tek u kori i bliže površini svjetlije ( žuto ), gotovo limunove boje; u kanalićima crva smeđe, stajanjem i sušenjem crni. Ukus blag i vrlo ugodan, miris izrazito na majoran, delikatno profinjen, ponekad malo i na jod.[1]
Hemijske Reakcije[uredi | uredi izvor]
KOH po kožici crno, u mesu maslinastosmeđe ili negativno. Na Melzer meso narandžasto.[1]
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore vretenaste ili bademolike, sa sitnim i malobrojnim zrncima, 9,5-12/5-6,5 mi.[1]
Stanište i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Pojava ove koprenke zabilježena je dosada jedino uz četinare, osobito jelu, međutim, ona se može naći u nas u čistoj hrastovoj sastojini, uz medunac i cer.[1]
Doba[uredi | uredi izvor]
X do polovine XI.
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Smrtonosno je otrovna.[1]
Srodne i slične vrste[uredi | uredi izvor]
Upadljivo nalik na Phlegmacium pseudosulphureum. Orton, koja je svjetlija i s više žutih primjesa, te još više podsjeća na zelenku, Tricholoma equestre, i nema miris na majoran, nego gusto slatkasti, na kekse ili svježe pečen hljeb. Ova druga je sumnjiva i jestivost joj nije provjerena. Dosad je vladalo mišljenje da među Phlegmaciima, osim traganuma, nema otrovnih vrsta, no u najnovije doba je utvrđeno da je i {{Phlegmacium splendes}} smrtno opasna. I ona bi se mogla zamijeniti s atrovirensom, to prije što joj je i reakcija na lužine slična . To je manja gljiva pretežno zlatnožute boje, na tjemenu i riđe ili smeđe. Listići joj nemaju zelenog ni maslinastog daška, a mirisa nema ili takode podsjeća na svježi hljeb. Čuvajmo se, dakle, mirisa na hljeb, tu među koprenkama nema hljeba! – S druge strane, sličan miris, na majoran, pa i slične boje, doduše, svejetlije i žuće, ima i Phl. Percome Blytt. No ona nema bulbu. Česta u Bosni, Lici i Gorskom kotaru, kraj jela i smrča. Jestiva i vrlo ukusna.[1]
Pojava mračnjače na mediteranskom podneblju i u društvu s hrastovima svakako da sa sobom unosi i neke mutacije. Tako, npr, ni u jednoj berbi nisam u nje primijetio narandžastoriđaste listiće na žutoj osnovi, na kakve ukazuju i Šifer i Moser, nego su uvijek bili ili limun ili maslinastožuti, pa smeđi. Šifer govori i o „gebackartig“ mirisu, dakle i u atrovirensa osjeća miris na pečeno tijesto, što isto tako nisam nikad zapazio: uvijek mu je miris „začinski“, najbliže na majoran. I fotografije drugih autora uvijek su sa svetlijim tonovima; naši su primjerci, i mladi, odmah tamnije maslinasti, počesto sa žutom ili smeđom primjesom.
Smrtno otrovna koprenka je i žumanjača, Phlegmacium vitellinum Мос. Sva, i spolja i iznutra, kao žumance žuta, odbojnog mirisa, na rasvjetni gas. Hercegovina, Crna Gora.