Pređi na sadržaj

Korisnik:Marija Kreća/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Božićno žito sa svećom

Božićno žito ili božićna pšenica je ukras za božićne praznike, prirodno zelenilo koje služi za ulepšavanje prazničnog stola i ima simbolično značenje. To je jedan od najzastupljenijih tradicionalnih običaja kod hrišćana. pravoslavni vernici pšenicu sade na dan Svete Varvare, 17. decembra ili 19. decembra, na dan Svetog Nikole, dok katolici to čine na dan Svete Lucije 13. decembra.[1]

Simbolika[uredi | uredi izvor]

Iako je praznični ukras na trpezi, božićna pšenica ima i dublje simbolično značenje. Ona predstavlja plodnost, krug života, obnovu, prosperitet i uspešnu žetvu u novoj godini. Kao simbol pšenica treba da prizove plodnost, dobre useve, mladost, zdravlje i novi život.

U prošlosti se verovalo da božićna pšenica može da odredi i kakva nas žetva čeka, pa su tako vernici smatrali da će veoma gusta i visoka doneti plodnu godinu, dok će manje zelena, retka, slaba i niska označiti i neuspešnu žetvu. Samim svojim izgledom zelenilo daje i nadu usred zime i snega, a služi i kao blagoslov letine istovremeno ukrašavajući domove.[2]

Poreklo verovanja[uredi | uredi izvor]

Prema legendi Marija i Josif su, bežeći od Irodove vojske, sreli poljoprivrednika koji je sejao pšenicu. Marija ga je zamolila da vojnicima kaže da su oni odavno prošli. Kada su se vojnici pojavili, desilo se čudo – pšenica koja inače raste mesecima odmah je izrasla i sakrila ih, a vojnici su poverovali da su oni koje gone odavno otišli, pa su odustali od potrage.[3]

Postupak sađenja božićne pšenice[uredi | uredi izvor]

Pšenica zasejana na podlozi od pamučne vate
Isklijala pšenica

Za sejanje je potrebna šaka pšenice i jedna plića posuda u koju će se posejati. Pravoslavni vernici pšenicu sade na dan Svete Varvare, 17. decembra ili 19. decembra, na dan Svetog Nikole, dok katolici to čine na dan svete Lucije 13. decembra.

Preporučuje se da se pšenica ostavi u vodi dva dana ranije kako bi proklijala, pa da se tek onda posadi. Zrna mogu i da se zamotaju u mokru tkaninu i ostave dan ili dva da nabubre i proklijaju. Ukoliko se zakasni sa tim, dovoljno je pšenicu ostaviti na dobro osvetljenom mestu, na kome će isto tako brzo izrasti. Na pripremljenu poglogu dovoljno je posejati jedan sloj zrna.

Na dno posude stavi se sloj zemlje pa se preko pospu zrna pšenice, zatim se prekrije tankim slojem zemlje. Umesto zemlje može da se koristi i pamučna vata, a tada ne treba drugi sloj za prekrivanje zrna. Sve se zalije malom količinom vode i stavi na dobro osvetljeno mesto, koje ne sme da bude pretoplo, da se podloga ne bi osušila. Pšenici za rast više pogoduje niža ili sobna temperatura. Zasejana pšenica se zaliva svaki dan, jednom do dvema kašikama vode, tako da bude vlažno, ali ne i natopljeno.

U sredini posude treba ostaviti prostor u koji se kasnije stavi sveća. Najbolje je pre zasejavanje u sredinu posude staviti manju čašu. Zatim se naspe zemlja i zrna pšenice.[3]

Pšenica raste do Božića i kad izraste, unutar posude, na mestu gde je stajala čaša, postavlja se sveća a postoje i običaji da se u sredinu umesto sveće stavi jabuka.[1]

Postoji verovanje da, što pšenica gušća i zelenija izraste, to će biti bolja letina naredne godine. Posle božićnih praznika pšenica se nekada davala pticama da se taj sveti deo Božića ne bi uništio, ali se isklijalo žito može koristiti u ishrani.

Primena u ishrani[uredi | uredi izvor]

Kada žito počne da raste, može se slobodno šišati, i taj deo žita upotrebiti, na primer, kao dekoraciju za salatu. Isklijano žito je veoma zdravo i bogato hranjivim materijama.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]