Pređi na sadržaj

Korisnik:CrniBombarder!!!/Trp

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Trepča je veliko ležište olovo-cinkane rude u Srbiji,koje obuhvata zapadne,jugozapadne i južne delove Kopaonika i spada među najveća u Evropi.Eksploatacija njenih rudnih bogatstava je otpočela u doba kralja Milutina (12821321), početkom XIV veka (1303) i trajala je do kraja XVII veka.Između dva svetska rata,britanska kompanija Trepca Mines Limited otpočinje radove na području Trepče (1927) otvaranjem rudnika (1930) i gradnjom topionice olova (1940). Posle Drugog svetskog rata,njena imovina je nacionalizovana i napravljen je Rudarsko-metalurško-hemijski kombinat olova i cinka Trepča,koji je u jednom trenutku zapošljavao oko 20.000 radnika i proizvodio oko 70% mineralnih sirovina stare Jugoslavije.Danas,usled specifične situacije u južnoj srpskoj pokrajini,veći deo kombinata Trepča nije operativan,a dodatni problem predstavlja zastarela i dotrajala oprema.

Prema poslednjim procenama iz 2001.godine,preostali kapacitet Trepče je oko 29.000.000 t rude od čega je[1]:

  • 3.40 do 3.45 % odnosno 999,000 t olova,
  • 2.23 do 2.36% odnosno 670,000 t cinka
  • 74 do 81 g/t odnosno 2,200 t zlata

Prošlost Trepče[uredi | uredi izvor]

Srednji vek[uredi | uredi izvor]

Iako je u celoj Kopaoničkoj oblasti,ruda vađena još u rimsko doba,područje Trepče se koristi tek od srednjeg veka.U doba kralja Milutina,tu su naseljeni Sasi koji su vadili rudu,a njen prvi pomen potiče iz 1303.godine[2],kada se pominje njihovo naselje u Trepči.Za zaštitu rudnika,podignuta je tvrđava Ćutet,a vađenje srebra,olova i gvožđa,nastavljeno je i posle propasti Srpske despotovine,sredinom XV veka. Tokom narednih vekova Osmansko carstvo je nastavilo vađenje rude,koje je okončano,neposredno nakon 1685.godine[1].

Moderno doba[uredi | uredi izvor]

Posle Prvog svetskog rata,Britanci su 1925.godine otpočeli istraživanje kompleksa i 1927.godine osnivaju kompaniju Trepca Mines Limited.Na mestu starog rudnika iz srednjeg veka,1930.godine se otvara novi rudnik,Stan Trg[a].

Proizvodnja je vrlo brzo dostigla brojku od 600 do 700 hiljada tona rude godišnje,a u periodu od 1930. do 1940.godine izvađeno je 5 700 000 tona rude,od čega[1]:

kao mešani koncentrat olova i bakra.U cilju povećanja proizvodnje,u Zvečanu je 1940.godine izgrađena topionica olova.

Tokom Drugog svetskog rata,upravu nad Trepčom preuzeli su Nemci,odnosno kompanija na čijem se čelu nalazio Herman Gering[1].Pored proizvodnje metala,u Trepči su tada pravljeni i akumulatori za nemačke podmornice[1].

Posle rata,imovina britanskog preduzeća je nacionalizovana i formirano je novo preduzeće,pod imenom Rudarsko-metalurshko-hemijski kombinat olova i cinka Trepča.U njegovom sastavu našli su se rudnici:

zatim topionice:

kao i niz drugih postrojenja za preradu rude i njenu obradu,poput fabrike baterija i akumulatora,koncentratora u Gračanici,fabrike hemijskih đubriva i drugih.Kombinat je bio jedan od najznačajnijih rudarskih kompleksa na Balkanu,u jedno trenutku je zapošljavao 20.000 ljudi i proizvodio oko 70% mineralnih sirovina stare Jugoslavije[1].

Kriza i raspad stare Jugoslavije,posle koje je usledila ekonomska blokada SRJ,nakon čega su otpočeli sukobi na Kosovu i Metohiji koji su kulminirali NATO agresijom na SRJ,doveli su do propasti ovog privrednog giganta.Posle dolaska snaga KFORa i UNMIKa u južnu srpsku pokrajinu,juna 1999.godine,proizvodnja u severnim rudnicima,koji su ostali pod kontrolom Srba,nastavljena je,dok su one južne potopili Albanci[traži se izvor].Trepčin muzej minerala (osnovan 1966) je opljačkan 18.09.1999.godine i iz njega je ukradeno preko 1 500 primeraka minerala iz Trepče,uključujući i neprocenjivi primerak vivianita[1],kao 150 drugih minerala iz preko 30 zemalja sveta,koji su muzeju bili poklonjeni.Pod pokroviteljstvom UNMIKa,obnovljen je rad u središnjim rudnicima i pogonima u Mitrovici,ali je to prekinuto u avgustu 2000.godine,zbog velike količine zagađenja[1].

Kombinat Trepča danas praktično funkcioniše,kao dva samostalna i nezavisna dela[3]:

  • Trepča sever,koja obuhvata rudnike i postrojenja na prostoru sa većinski srpskim narodom
  • Trepča jug,koja obuhvata rudnike i postrojenja na prostoru sa većinski albanskim narodom

Izvađena ruda[uredi | uredi izvor]

Procenjuje se da je u periodu od 1931. do 1998.godine,iz Trepčanskih rudnika izvađeno oko 34 350 000 t rude,od čega[1]:

  • 6 % odnosno 2 066 000 t olova,
  • 4 % odnosno 1 371 000 tcinka,
  • 75 g/t odnosno 2 569 srebra
  • 102 g/t odnosno 4 115 bizmuta.

Procenjena količina izvađenog zlata,od 1950. do 1985.godine,je oko 8.7 tona odnosno oko 250 kg godišnje,kadmijuma,od 1968. do 1987.godine, 1 655,a pored navedenog,izvađene su i manje količine germanijuma, galijuma, indijuma, selenijuma i telurijuma.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ U svim dokumentima britanske kompanije javlja se naziv Stan Trg,koji je ispravljen tek nakon Drugog svetskog rata.Radi se o administrativnoj grešci Britanaca koji su najverovatnije ručno napisano,latiničnim pismom,Stari Trg prepisali kao Stan Trg.Sam naziv je vezan za srednji vek i označava mesto na kome je u staro vreme (tj. u srednjem veku) bio trg odnosno mesto na kome se trgovalo metalima i drugom robom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z The Trepca mine (by Jean Feraud)” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 11. 2010. 
  2. ^ Mišić, Siniša, ur. (2010). Leksikon gradova i trgova srednjovekovnih srpskih zemalja: prema pisanim izvorima (na jeziku: srpski). Beograd: Zavod za udžbenike. ISBN 978-86-17-16604-3. Pristupljeno 10. 10. 2023. 
  3. ^ „Zlatna ruda Kosovo”. Večernje Novosti. 11. 08. 2007. Pristupljeno 10. 11. 2010. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]