Pređi na sadržaj

Korisnik:Izidoraz/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Goran Tomašević
Datum rođenja1969.
Mesto rođenjaBeograd, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
ZanimanjeFotoreporter
NagradePulicerova nagrada

Goran Tomašević (Beograd, 1969) srpski je ratni fotograf. Radeći za agenciju Rojters, više od 20 godina svojim foto-aparatom beleži sukobe širom sveta. Bio je na prostorima bivše Jugoslavije, Iraka, Avganistana, Libije, Sirije, Egipta, Južnog Sudana, Konga, Mozambika,

Burundija, Nigerije...

Fotografisao je i Olimpijske igre u Sidneju 2000. godine i Svetsko prvenstvo u fudbalu u Nemačkoj 2006. godine, ali njegove slike iz kriznih područja sa svih strana sveta osvojile su sve najvažnije nagrade za fotografiju.[1]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Tomašević svoju profesionalnu karijeru započinje 1991. godine, radeći za dnevni list ''Politika''. Ubrzo je postao i spoljni saradnik agencije Rojters, a radio je i za ''Beogradsku hroniku''. Fotografiso je rat koji je usledio nakon raspada Jugoslavije, išao je u Bosnu i Hrvatsku. Za Rojters zvanično kreće da radi 1996. godine, gde radi i danas. Od 1997. godine je fotografiso rat na Kosovu i antimiloševićevske proteste u Beogradu. Tokom tromesečnog NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine, Tomašević je bio jedini fotograf koji je radio za stranu štampu, i koji je sve vreme trajanja sukoba proveo na Kosovu.[2][3]

Nakon tih dešavanja na Balkanu, Tomašević prestaje da radi za ''Politiku'', i Rojters ga šalje na Bliski istok. Preselio se u Jerusalim i od 2002. do 2006. godine bio je Rojtersov izveštač sa sedištem u Jerusalimu, a od 2006. do 2012. u Kairu. Pokrivao je Drugu intifadu. Tokom invazije na Irak 2003., koju su predvodile SAD, njegova slika američkog marinca koji posmatra rušenje statue Sadama Huseina, postala je jedna od najupečatljivijih slika rata. Svi vodeći svetski listovi objavili su je na naslovnoj strani i rekorder je po broju naslovnih stranica sa više od 160 u jednom nizu.[4][5]

Tomaševićeva fotografija ranjavanja jednog američkog narednika u Avganistanu, postala je kultna slika u američkoj ratnoj istoriji. Ona se sada nalazi u Muzeju ratne fotografije u SAD.[6]

Tomašević se preselio u Kairo 2006. i bio je u središtu Rojtersovog izveštavanja o Arapskom proleću. U Libiji je njegova slika, vatrene lopte koja je ispaljena nakon vazdušnog napada na pro-Gadafijeve borce, postala ikona libijskog rata, krasivši više od 100 novinica širom sveta. Njegove slike pobunjeničkih boraca, koji se bore sa pro-Asadovim snagama među ruševinama Alepa i Damaska tokom Građanskog rata u Siriji, osvojile su međunarodno priznanje, kao i njegovo izveštavanje o krvavoj opsadi tržnog centra u Najrobiju u Keniji.[7]

Tomašević je radio u dopisništvima Rojtersa, u Jerusalimu, Kairu i Najrobiju. Trenutno živi u Istanbulu i šef je fotografa agencije Rojters.[8]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Tomaševićev rad je nagrađen mnogim prestižnim međunarodnim nagradama. Proglašen je Rojtersovim fotografom godine rekordna četiri puta (2003, 2005, 2011. i 2013.) i osvojio je nagradu te agencije za fotografiju godine 2008. Godine 2009. mu je Društvo izdavača u Aziji, sa sedištem u Hongkongu, dodelilo Nagradu za izuzetnost u novinskoj fotografiji. Godine 2014. dobio je prvu nagradu Vorldpres. Dobio je nagradu za kinesku međunarodnu pres fotografiju, godine 2011. Tomašević je 2012. osvojio nagradu London Frontlajn, a 2013. nagradu Dani Japana. Godine 2005. dobio je nagradu za najboljeg iz foto-novinarstva u kategoriji Portret i ličnost. List Gardijan je 2013. godine izabrao Gorana Tomaševića za najboljeg novinskog fotografa na svetu. Internacionalni Biznis Tajms UK izabrao je Gorana za svog agencijskog fotografa godine za 2016.[9]

Pulicerova nagrada[uredi | uredi izvor]

Goran Tomašević je 2019. dobio Pulicerovu nagradu za potresnu fotografiju na kojoj petao prolazi pored dečaka koji je poginuo u obračunu bandi u Hondurasu. On je nagrađen za „živopisnu i zapanjujuću vizuelnu priču o važnosti, očaju i tuzi migranata dok su putovali u SAD iz Centralne i Južne Amerike“. Za Pulicerovu nagradu je bio nominovan i 2014. godine za fotografije iz Sirije.[10]

Nagrađena fotografija je nastala u okviru foto-projekta kojim je praćen talas migranata iz Srednje i Južne Amerike u SAD. Ova serija fotografija nastala je u avgustu 2018. u San Pedro Suli, gradu sa najvećim brojem ubistava na svetu. Tomašević je dva puta boravio u Hondurasu, kako bi kroz objektiv prikazao tamošnje društvo u kojem droga vodi glavnu reč, a fotografisao je i kriminalne bande koje kontrolišu veći deo Latinske Amerike.[11]

U junu 2018. godine prvi put je otišao u Meksiko i Honduras, gde je ubeđivao kriminalce da pristanu na fotografisanje, što nije bilo nimalo lako. Međutim, nije bio zadovoljan radom, pa se u avgustu vratio. Nagrađena fotografija je napravljena tokom njegovog drugog boravka u Hondurasu, posle obračuna dveju rivalskih bandi koje ratuju zbog teritorije za prodaju kokaina.[12]

Resursi[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Blizak nam je Bliski istok - Intervju – Goran Tomašević - Nedeljnik Vreme”. www.vreme.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-16. 
  2. ^ „Blizak nam je Bliski istok - Intervju – Goran Tomašević - Nedeljnik Vreme”. www.vreme.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-16. 
  3. ^ Profesionalci: Goran Tomašević, fotograf Rojtersa (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2021-12-16 
  4. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Profesionalci: Goran Tomašević, fotograf Rojtersa”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-12-16. 
  5. ^ „Blizak nam je Bliski istok - Intervju – Goran Tomašević - Nedeljnik Vreme”. www.vreme.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-16. 
  6. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Profesionalci: Goran Tomašević, fotograf Rojtersa”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-12-16. 
  7. ^ „Goran Tomasevic (1) | World Press Photo”. www.worldpressphoto.org. Pristupljeno 2021-12-16. 
  8. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Profesionalci: Goran Tomašević, fotograf Rojtersa”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-12-16. 
  9. ^ „Goran Tomasevic (1) | World Press Photo”. www.worldpressphoto.org. Pristupljeno 2021-12-16. 
  10. ^ „Goran Tomašević: Prvi Pulicer - Ljudi - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-16. 
  11. ^ „Goran Tomašević: Prvi Pulicer - Ljudi - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-16. 
  12. ^ „Goran Tomašević: Prvi Pulicer - Ljudi - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-16. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]