Pređi na sadržaj

Korisnik:Lazaris1621/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Masimo Osti
Datum rođenja(1944-06-17)17. jun 1944.
Mesto rođenjaBolonja, Italija
Datum smrti6. jun 2005.(2005-06-06) (60 god.)
Mesto smrtiBolonja, Italija
ZanimanjeDizajner
Značajni radoviPronalazač brendova C.P Kompanija, Stone Island
SuprugaDaniela Osti
DecaĐovana i Lorenco

Masimo Osti (Massimo Osti)[uredi | uredi izvor]

Masimo Osti (1944 - 2005) je bio italijanski modni dizajner i osnivač brendova C.P. Company i Stone Island. Osti je postao poznat po svom inovativnom pristupu tkivanju i tekstilnom dizajnu, kao i pionirskom korišćenju novih materijala u modnoj industriji.

Detinjstvo i rana mladost[uredi | uredi izvor]

Masimo Osti rođen je 1944. godine u gradu Bergamo, u severnoj Italiji. Odrastao je u porodici koja se bavila tekstilnom industrijom, sa svojim ocem, majkom i dve sestre Roberta i Ana Marija. Masimo i porodica se nekoliko godina nakon njegovog rođenja sele u Brešu grad na severu Italije nedaleko od rodnog grada. Još od malih nogu Osti je bio zainteresovan za umetnost i kreativne aktivnosti što ga je kasnije inspirisalo za dalji rad u modnoj industriji. Nakon završene škole u Breši, seli se u Bolonju gde je diplomirao na univerzitetu u oblasti grafičkog dizajna. Posle diplomiranja Masimo počinje da radi kao grafički dizajner i umetnik.

Karijera[uredi | uredi izvor]

C.P Kompanija[uredi | uredi izvor]

Masimo Osti svoju karijeru u tekstilnoj idnstriji započinje 1970. radeći za svoju porodičnu firmu. U to vreme počeo je da eksperimentiše sa tehničkim tekstilnim materijalima i proizvodnjom odeće. Bio je jedan od prvih dizajnera koji je koristio najlon i druge tehničke materijale u proizvodnji modne odeće. Nakon samo godinu dana rada u svojoj firmi Masimo odlučuje da osnuje svoj prvi brend koji je bio pretežno bio usmeren ka pravljenu vojne odeće pod nazivom Čester Peri (Chester Perry). Iako postoji nekoliko kontradiktornih izvora, opšteprohvaćeno je da je "Čester Peri" bio prvi brend koji je Masimo osnovao. Međutim priča je malo drugačija brend nastaje početkom '70 godina tačnije 1971. a Masimo ga osnuje zajedno sa svojim najboljim drugom iz detinjstva Đuzepeom Modenom. Cela priča koja stoji iza naziva i nastanka brenda je jako zanimljiva, naime Čester Peri zapravo nije bio prava osoba, već fiktivni lik koga je Osti smislio kako bi se izdvojio iz mase ostalih modnih dizajnera. "Čester" je u to vreme bio engleski naziv za "polo majicu", dok je "Peri" bilo ime glumca Stiva Peregrina čiji je stil oblačenja bio inspiracija za dizajn brenda.[1] Godine 1978. engleski brendovi odeće Čester Beri i Fred Peri istovremeno su pokrenuli sudski postupak protiv bolonješkog dizajnera zbog, respektivno, korišćenja njihovog imena i prezimena. Masimo tada odlučuje da evoluira Čester Perija u novu kompaniju C.P. Kompanija koja ime dobija skraćenicom prethodnog naziva. Ovo suvo, zrelije ime inaugurisalo je jednu od najekplozivnijih i najuticajnijih navala kreativnosti u istoriji moderne italijanske mode i brzo bi učinilo C.P. Kompanija je osnovni brend izbora za italijanske intelektualce i umetnike.[2] Ovo suvo, zrelije ime inaugurisalo je jednu od najekplozivnijih i najuticajnijih navala kreativnosti u istoriji moderne italijanske mode i brzo bi učinilo C.P. Kompanija je osnovni brend izbora za italijanske intelektualce i umetnike. Sa novim brendom Masimo donosi neke novosti u svetu mode i dizajna i postavlja nove granice. Inspirisan svetom stripova i novina, Osti je koristio metode za štampanje svojih majica, jakni i šortseva koji su ranije korišćeni samo za papir. Bojenje odeće je naziv koji je dat procesu koji su pioniri Massimo Osti i njegovi saradnici za C.P. Kompanija u kojoj je odeća - obično napravljena od bele ili sirove neobojene tkanine - obojena samo kao poslednji proizvodni korak, nakon što bude potpuno moderna, za razliku od konvencionalne metode proizvodnje odeće od prethodno obojene tkanine. Iako je tehnika farbanja odeće dugo postojala, Masimo Osti i njegovi saradnici su bili prvi koji su isprobali tehniku sa odevnim predmetima napravljenim od više različitih vrsta tkanina ili vlakana. Ovaj proces - koji se čini gotovo alhemijskim za one koji mu svedoče iz prve ruke - proizvodi hromatsku dubinu i intenzitet koji se ne može postići sa prethodno obojenom tkaninom, kao i poboljšava karakteristike materijala tkanine.[1]

1979[uredi | uredi izvor]

Godina 1979. donosi neke inovacije u svetu mode od strane Ostijeve kompanije. Godine 1979. C.P. Kompanija transformiše najlonsku donju jaknu alpinista u urbanu jaknu. Donja jakna, postaće nezamenljiva alternativa vunenom kaputu koji je do 70-ih bio dominantan stil zimske jakne u italijanskim gradovima. C.P. Polazište kompanije za transformaciju je zamena najlona, od kojeg su se ove jakne uvek izrađivale, urbanijom tkaninom: gabardinom, izuzetno laganom i mekom, koja se zatim tretira kako bi postala otporna na vodu, a ipak omogućava to održava taktilne karakteristike pamuka. Punjenje je pamučna podloga specijalno razvijena od strane kompanije Baier za atletski sektor. Uspeh ove inovacije je toliki da je blizu skladišta kompanije u Krevalkoru (Bolonja), geodetska kupola na naduvavanje, čudan znak modernosti na selu Emilije, brzo postavljena za smeštaj hiljada obimnih jakni koje čekaju da budu isporučene. Svake sezone ove jakne se razvijaju i transformišu, sa novim tkaninama i modelima. Pravi guščji puh, u to vreme veoma skup, naknadno zamenjuje pamučnu podlogu. Kompanija se širi i njen obrt vrtoglavo raste. Urbana donja jakna postaje stalno prisustvo u C.P. Kolekcije kompanije i 90-ih godina postaće, specijalna serija komada koji su formirali identitet brenda.[1]

1980'[uredi | uredi izvor]

Tokom ovog perioda, Osti je postavio temelje za kreativnu filozofiju u potpunosti zasnovanu na eksperimentisanju. Prva inovacija za koju bi bio odgovoran u industriji odeće bilo je bojenje odeće, proces koji je u potpunosti revolucionisao ovu oblast. Zasnovan je na konceptu različitih materijala u gotovoj odeći koji različito reaguju na istu kupku za bojenje. Osti je otkrio da bojenje odeće stvara zanimljive efekte ton-na-ton. Ova posebna tehnika bojenja postala je tipična za Ostijevu C.P. Kompanija. Godine 1981. lansirao je "Bonevil", novi brend uz postojeće kolekcije CP Compani i CP Compani Bejbi. Tekuća istraživanja tehnika završne obrade i materijala dovela su do još jedne linije odeće 1982: Stone Island. Prva kolekcija je u potpunosti napravljena od revolucionarne nove tkanine koja je inspirisana ceradama koje koriste vozači kamiona. 'Polovni' izgled ove visoko otporne, dvobojne, reverzibilne tkanine dobijen je pranjem kamena. Ova nova kolekcija je bila toliko uspešna da je rasprodata na svim lokacijama u roku od 10 dana. Godine 1984. Osti je prepustio 50% svojih akcija kompanije CP Karlu Rivetiju, vlasniku GFT-a, ali je ostao predsednik. On i njegov tim posvetili su se razvoju proizvoda i komunikacijskim strategijama za kompaniju. Godine 1985. postao je urednik CP Magazina, kataloga/časopisa ekstra velikog formata koji se prodavao na kioscima. Sadržao je fotografije svakog odevnog predmeta u kolekcijama kompanije CP i vizuelizovao C.P. način života savršeno. Tiraž od 40.000 primeraka po kolekciji dokazao je da je ovaj neobičan alat za oglašavanje zaista bio efikasan. To je započelo trend koji će kasnije pratiti mnoge druge kompanije u industriji.

Kolekcija A/V 1982 je važan trenutak u istoriji C.P. Kompanija[1]. Crpeći inspiraciju iz stare holandske uniforme motociklističke policije, koja je danas izgubljena, Masimo Osti kreira seriju modularnih jakni sa skidajućim rukavima i kragnama u kombinacijama materijala od trikotaže, nauljenog platna, kože i semiša, i satenskih postava blistavih boja. To je nova ideja i štampa je posebno oduševljena njom. Iz poslovne perspektive, uspeh kolekcije je prekretnica, kako se seća Karlo Grasija: „Pokrenuli smo kolekciju velikom žurkom i promenili dobar deo liste naših klijenata.

Godine 1986. C.P. Kompanija[3] je započela istraživanje kako bi vuni dala funkciju otpornosti na vetar i vodu, a da pritom zadrži njenu prozračnost. Da bi se postigao željeni rezultat, ITS Artea nakon raznih pokušaja razvija porozni gumeni premaz koji se može videti na unutrašnjoj strani odevnih predmeta. 1987. impuls za eksperimentisanjem oživljava dva nova zaštićena materijala: gumeni lan (Rubber Flax) i gumenu vunu (Rubber Wool) . Inspirisane tradicionalnom engleskom sportskom odećom, ove tkanine su razvijene da daju nove kvalitete tehničkih performansi ovim plemenitim materijalima, omogućavajući im, kroz premaze od prirodne gume, novu upotrebu u sektoru sportske odeće. Gumeni premaz ostavlja nepromenjene prirodne kvalitete prediva, ali garantuje materijalima, inače prilično delikatnim, veći stepen otpornosti na atmosferu i čini ih nedeformisanim tokom upotrebe. Danas svi mlinovi koriste ovaj postupak za obradu vunenog tekstila, isti proces koji je Osti izmislio 1987. godine.

Masimo Osti je u svojoj arhivi odeće imao zaštitnu kapuljaču koju je nosila japanska civilna odbrana, sličnu balaklavi sa patentnim zatvaračem na prednjoj strani i dva sočiva ušivena u tkaninu u visini očiju. Osti je postao uzbuđen zbog ideje da napravi jaknu sa sočivima ušivenim u tkaninu. Problem očuvanja integriteta tkanine oko perimetra staklenih sočiva je rešen zahvaljujući okviru koji je posebno kreirala italijanska kompanija Barufaldi, svetski lider u oblasti sportske optike. Prvi prototip bila je terenska jakna sa četiri džepa, u saharskom stilu, koja ima sočiva ušivena u produženu kragnu koja je kasnije postala poznata kao Eksplorer tj. u bukvalnom predvodu sa engleskog jezika istraživačka jakna.

Ite godine osti donosi još jednu inovaciju takozvana "Ajs jakna". U saradnji sa ITS-om, Osti je koristio najsavremenija tehnološka istraživanja kako bi napravio ovu novu tkaninu koja je menjala boju usled temperaturnih varijacija. Njegova stalna posvećenost eksperimentisanju donela je Masimu Ostiju poziv da predstavlja italijansku industriju odeće na događaju povodom 750. godišnjice osnivanja Berlina, 150. godišnjice proizvodnje tekstila i njegove 15. godine poslovanja.

1988[uredi | uredi izvor]

Godina 1988. predstavlja prekretnicu i jednu od najvažnijih u istoriji C.P kompanije, kada Masimo predstavlja modnom svetu svoju najnoviju inovaciju koja će kasnije postati zaštitni simbol C.P kompanije. Nova inspiracija, daju mu ideju da premesti sočiva sa kragne na samu haubu. Oblici ove nove verzije jakne za naočare usvajaju multifunkcionalnost švajcarskih terenskih jakni čiji inteligentni džepovi mogu da obavljaju brojne zadatke. Još jedno sočivo se dodaje na rukav da bi se omogućilo korisniku da vidi svoj sat. Naime nova inovacija Masima Ostija, jakna sa zaštitnim naočarama na kapuljači nastala je za potrebe čuvene Italijanske "open road" trke od hiljadu milja ( MIlle Miglia). Kako su u to vreme trkački automobili bili otvoreni tj. bez krova vozači su morali da nose kacige sa zaštitnim naočarima koje bi ih štitile od svega. Ubrzo zatim Masimo dolazi do genijalne ideje da zaštitne naočare prišije na kapuljaču od jakne što bi vozačima olakšalo vožnju i ne bi morali da nose kacige. Ubrzo ove jakne postaju veliki hit u Italiji i vozači kao i publika kreću masovno da ih kupuju.[2]

1990'[uredi | uredi izvor]

1991. je obeležila otvaranje CP prodavnice u istorijskoj zgradi Flatiron u Njujorku, plus lansiranje još jednog kultnog odeće u okviru Stone Island linije: Reflektivne jakne[4]. Ova jakna je napravljena od inovativnog materijala, koji je plod tehnološkog istraživanja sprovedenog u Japanu. Materijal je kombinovao vodootpornu tkaninu sa veoma tankim slojem staklenih mikrosfera, koje su reflektovale čak i najslabije izvore svetlosti sa zapanjujućom efektivnošću.

Godine 1993., partnerstvo sa italijanskom modnom kućom Allegri je dovelo do stvaranja novog brenda "Left Hend" (Leva Ruka) . Ovaj novi brend karakteriše još jedan ekskluzivni materijal, netkana tkanina od presovanih poliesterskih i najlonskih vlakana koja se, poput filca, može koristiti sa sirovim ivicama. Iste godine Osti je takođe prepustio 100% akcija C.P Kompanije svom bivšem partneru Karlu Rivetiju. Sledeće godine, Osti je osnovao Massimo Osti Production, kompaniju koja će iskoristiti prednosti iskustva i uspeha stečenih 20 godina vrednih formalnih i tehničkih inovacija. Godine 1995. lansirana je linija ST 95, a 1996. Osti je započeo saradnju sa Supergom, koja se sastojala u dizajniranju kolekcije odevnih predmeta koji definišu imidž.

Samo dve godine kasnije, 1998. godine, osnovana je nova kompanija za proizvodnju i distribuciju brenda OM Projekt, u saradnji sa Fratini grupom. Ovu novu liniju odeće takođe bi karakterisala upotreba inovativnih tkanina:

Elektrik-j – visoko otporan materijal od poliestera i bakarnih vlakana

Hladan Pamuk – čiji prirodni izgled potiče od njegove pamučne komponente, dok je druga komponenta

Hladni Mak – šuplje vlakno koje upija vlagu tela i odvodi je ka spolja

Mag Defender – platno od poliestera i karbonskih vlakana čije visoko otporno tkanje štiti svog nosioca od magnetnih polja

Čelik – „urbani oklop“ koji sadrži najlonsko platno koje je tkano upletenim pamukom i nerđajućim čelikom, što ga čini veoma otpornim na posekotine i cepanje.

Masimo Osti je 1999. godine započeo saradnju sa Dokers Evropa na dizajnu nove linije tehničkih pantalona pod nazivom "Oprema za noge". Od tehničkih materijala koji su korišćeni u ovoj kolekciji, posebno se istakao poseban spoj kevlara, njegova povećana mekoća i funkcionalnost učinili su ga prikladnim za primenu u proizvodnji odeće.

2000'[uredi | uredi izvor]

Među poslednjim Ostijevim projektima bila je ICD linija. Stvoren 2000. godine zahvaljujući saradnji sa Levi's-om, nudio je široku lepezu tehničke vanjske odeće visokih performansi. Ova kolekcija je zatim dopunjena linijom ICD+ koja je, zahvaljujući ugovoru sa Filips-om, predstavljala odeću koja je bila opremljena mobilnim telefonom, mp3 plejerom i pratećim slušalicama i mikrofonom koji su svi bili povezani sa samom odećom. Bio je to prvi svetski komercijalni primer nosive tehnologije.

Stone Island (Stone Island)[uredi | uredi izvor]

Kultura istraživanja, eksperimentisanja i upotrebljivosti su matrice koje su uvek definisale Stone Island [5]brend, osnovan 1982. godine, predodređen da postane simbol ekstremnog istraživanja vlakana i tekstila primenjenog na inovativni dizajn. Stone Island je rođen 1982. godine u Ravarinu u Italiji, malom gradu u provinciji Modena. Priča počinje gotovo slučajno od kreativnog uma Masima Ostija, proučavanjem posebnog materijala: dvostrane i dvobojne kamionske cerade, toliko krute i punog tela da je morala da se podvrgne teškim postupcima pranja kamena da bi se ukrotila struktura materijala. Rezultat je bio iznenađujući, odeća sa pohabanim i veoma privlačnim izgledom. Od tog pojedinačnog platna napravljeno je sedam jakni pod nazivom Tela Stela[6]. Tkanina podseća na voštane jakne koje su nagrizle more i sunce. Odevni predmeti crpe inspiraciju u vojnim uniformama i radnoj odeći, u smislu funkcije i strukture. Na ovo, „Značka“ je primenjena i držana pomoću dva dugmeta koja pokazuju ružu vetrova i koja deluju kao oznake vojnog kapetana. Prva zbirka je rođena sa snažnim identitetom i trebalo joj je važno ime: Kameno ostrvo, inspirisano najčešćim rečima u romanima Džozefa Konrada.[5]

Godine 1983, Karlo Riveti preuzima 50% brenda preko svog porodičnog preduzeća, GFT, Grupo Finanziario Tessile, označavajući početak razvoja brenda.[5] Godine 1993, zajedno sa svojom sestrom Kristinom, Karlo Riveti je preuzeo punu kontrolu nad kompanijom. Zahvaljujući kontinuitetu koji je obezbedio Karlo, brend je tokom godina zadržao svoj integritet sa svojim nemilosrdnim pozivom za proizvod, ubrzavajući istraživanje i eksperimentisanje. Od „ledenih jakni[6]“ kasnih 80-ih, napravljenih od tkanina koje menjaju boju sa temperaturom do „reflektujućih jakni[6]“ koje prelamaju svetlost u mraku. Godine 1996. Karlo Rivetti je pozvao Pola Harvija da dizajnira buduće kolekcije za Stone Island. Dizajner je savršeno odgovarao za predstojeće izazove novog milenijuma.[5]

Neke od inovacija koje je Masimo kreirao za Stone Island su :

Tela Stela jakne - Inspiracija za Tela Stela je povučena iz proučavanja tehničkih i funkcionalnih karakteristika vojnih kamionskih cerada. Ovo pamučno platno je obostrano premazano specijalnim pigmentiranim smolama u kontrastnim bojama. Gotov odevni predmet se zatim podvrgava produženom pranju enzima kako bi mu dao izbledeli izgled i razbio gustinu materijala. Rezultat je odeća otporna na vetar koja ima vazduh starih uljarica koje je nagrizalo more, što istovremeno ima izražen vojnički osećaj.

Hladna Jakna (Ice Jacket) - Sve je počelo 1987. godine kada je stilski asistent za Studio Osti naišao na novi materijal iz Japana po imenu Svai. Materijal je bio najlon obložen smolom, sa termoosetljivim mikrokapsulama koje su omogućavale promenu boje u boji sa promenom temperature. Prva 'Hladna Jakna' je objavljena u jesen/zimu 87/88. Imale su tri boje na izbor žute do zelene, bele do plave i ružičaste do sive. Bio je to trenutni klasik i bio je naširoko viđen na skijaškim stazama Evrope.[6]

Masimo Osti je umro 2005. godine i njegova zaostavština živi i danas kroz Massimo Osti Arhive, tekstilnu arhivu koja obuhvata 5.000 odevnih predmeta i preko 50.000 uzoraka tkanina iz približno 300 tekstilnih fabrika i kompanija za završnu obradu odeće iz celog sveta.

Inovacije proizvoda[uredi | uredi izvor]

Četvoroprocesna štampa na tkanini (1970)[uredi | uredi izvor]

Kompanija iz Bolonje naručila je Masima Ostija da dizajnira štampane majice, nešto što nikada ranije nije radio. Sa 25 godina, Osti je bio u bliskom kontaktu sa društvenim i umetničkim pokretima tog vremena i duboko svestan promena koje su se dešavale u društvu. U vreme njegovih prvih prodora u svet mode, Ostijevo iskustvo u oglašavanju navelo ga je da koristi svoje grafičko znanje kao polaznu tačku za suočavanje sa svojim prvim izazovima. „Za ove majice sam koristio procese za štampanje na papiru da bih dobio gotov rezultat, tehnike poput sitotiske, postavljenih otisaka, četvoroprocesne štampe, fotokopiranja itd. To je bio prvi put da je tako nešto urađeno u Italiji. Sećam se da sam prve majice morao sam da sitosiram pre nego što sam ubedio tehničara da ih uradi"[7]

Farbanje odeće (1979)[uredi | uredi izvor]

Farbanje odeće je proces bojenja gotovog odevnog predmeta koji se sastoji od nekoliko materijala jednim bojenjem. Bojenje odeće je naziv koji je dat procesu koji su pioniri Masimo Osti i njegovi saradnici za C.P. Kompanije ranih 1970-ih u kojoj se odeća – obično napravljena od bele ili sirove neobojene tkanine – boji samo kao poslednji proizvodni korak, nakon što bude potpuno moderna, za razliku od konvencionalne metode proizvodnje odeće od prethodno obojene tkanine. Iako je tehnika bojenja odeće dugo postojala, Masimo Osti i njegovi saradnici su prvi isprobali tehniku sa odevnim predmetima napravljenim od više različitih vrsta tkanina ili vlakana. Ovaj proces – koji se čini gotovo alhemijskim za one koji mu svedoče iz prve ruke – proizvodi hromatsku dubinu i intenzitet koji se ne može postići prethodno obojenom tkaninom, kao i poboljšava karakteristike materijala tkanine.[8]

Brušena vuna (1987)[uredi | uredi izvor]

Godine 1987. Osti je izumeo „brušenu vunu“, način manipulisanja vunom dok je održava prozračnom i izolovanom. Opet, kao i farbanje odeće, praksa je sada industrijski standard.[9]

Gumeni lan i gumena vuna (1987)[uredi | uredi izvor]

Osti je izmislio i različite metode tretmana koje su ojačale vunu i lan gumom da bi se stvorile vodootporne osnove i dodale tražene nivoe uznemirenosti i osećaja telu odeće. Specijalni gumeni premaz ne samo da je poboljšao njihove prirodne karakteristike, već im je dao i povećanu funkcionalnost, kao što je otpornost na vodu i omogućava im da ostanu prilagodljivi šarama.

Ledena jakna (1987)[uredi | uredi izvor]

Jakna od revolucionarnog materijala koji zbog svog posebnog hemijskog sastava menja boju sa temperaturnim varijacijama. "Hladna Jakna" je takođe veoma vodootporana i otporana na vetar. Napravljena od inovativne japanske tkanine, kasnije je italijanska laboratorija za istraživanje tekstila dobila zadatak da radi na termoosetljivoj tkanini, sledeće sezone proizvodila se odeća tamnijih, ne baš svetlih boja. Kasnije je razvijena Ice camo maska.

Mikro (1992)[uredi | uredi izvor]

Ova tkanina je prvi put predstavljena u kolekciji 'Leva Ruka (Left Hand)' i napravljena je od presovanih mikrovlakana i najlonskih vlakana. Prešanje je tradicionalna tehnika, prvobitno korišćena za pravljenje papira. Ovaj proces daje tkanini nepogrešivu ruku "jelenje kože" i odličnu sposobnost disanja.

Tehno Vuna (1995)[uredi | uredi izvor]

Prvi put korišćena u kolekciji F/V 1996. od strane "Massimo Osti Production", ova kombinacija vunenog i najlonskog dresa je otporna na habanje i čuva prozračnost, prirodnost i izdržljivost vune.

Kolekcije[uredi | uredi izvor]

  • Čester Peri (1971-77)
  • C.P Bejbi (1978-93)
  • C.P Kompanija (1978- )
  • Bonevil (1981 - 93)
  • Stone Island (1981 - 95)
  • C.P kolekcija (1987-91)
  • Leva ruka (1993-99)
  • Valdemarka (1994-95)
  • Produkcija (1995 - 98)
  • ST 95 (1996 - 98)
  • Superga (1997 - 98)
  • OM projket (1999)
  • Alterego (2004 - 2005)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „c.p company istorija”. C.P. Company (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-05-14. 
  2. ^ a b „Kežual Garderoba u Srbiji - Kezual.rs” (na jeziku: srpski). 2021-09-13. Pristupljeno 2023-05-18. 
  3. ^ „Our Story: from 1971 by Massimo Osti, until now”. C.P. Company (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-05-14. 
  4. ^ „Stone Island - Reflective Jacket”. 
  5. ^ a b v g „Stone Island About Brand”. 
  6. ^ a b v g „Stone Island Special - The Idea: Massimo Osti”. sabukaru (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-05-15. 
  7. ^ June 1944Bologna, Massimo OstiBorn17; June 2005Bologna, ItalyDied6; Company, ItalyNationalityItalianLabelC P.; Isl, Stone; ST-95; H, Left. „Wikiwand - Massimo Osti”. Wikiwand. Pristupljeno 2023-05-15. 
  8. ^ „Garment Dyeing Process”. C.P. Company (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-05-15. 
  9. ^ „The Brand”. Left Hand Sportswear (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-05-15.