Pređi na sadržaj

Korisnik:Mihajlotopalovicc/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Proizvodnja bakra i glete u srednjovekovnim srpskim rudnicima[uredi | uredi izvor]

Bakar se u Srbiji proizvodio u velikim količinama u srednjem veku. Pored bakra, jedan od proizvoda srpskog rudarstva bila je i gleta.

Bakar u srednjem veku[uredi | uredi izvor]

Proizvodnja bakra[uredi | uredi izvor]

Najveća proizvodnja bakra se odvijala krajem trinaestog i u četrnaestom veku. Međutim, nije sačuvano mnogo podataka i upravo zbog toga danas postoji samo jedan podatak o godišnjoj proizvodnji bakra.

U Brskovu je proizvedeno oko 70 tona bakra u periodu od godinu dana, odnosno od decembra 1333. do novembra 1334. godine.

Izvoz bakra[uredi | uredi izvor]

Map

Prvi zapisi o izvozu bakra iz Srbije zabeleženi su u devetnaestom veku. Najveću ulogu pri trgovini bakra imali su Kotorani i Dubrovčani. Taj bakar je stizao najpre u Kotor, zatim u Dubrovnik, odakle se najčešće prevozio dalje za Veneciju. Pored Nemaca, Dubrovčani su važili za najznačajnije snabdevače bakra. U početku se bakar izvozio u neprečišćenom stanju, ali je sredinom četrnaestog veka počelo otpremanje prečišćenog bakra. Najveći priliv bakra u Dubrovnik i Kotor je bio tridesetih godina četrnaestog veka kada je u samo jednoj isporuci dopremljeno oko 90 tona bakra.

U drugoj polovini četrnaestog veka se, osim iz Srbije, bakar izvozio i iz bosanskih rudnika. I dalje su slate velike količine bakra za Veneciju, a najveća isporuka je zabeležena 1369. godine i iznosila je oko 47 tona. Pored Venecije, velike količine bakra su upućivane na Levant i Mediteran.

Pored Dubrovčana, trgovinom bakra su se bavili i mletački trgovci u drugoj polovini četrnaestog veka.

Cena bakra[uredi | uredi izvor]

Kao i za proizvodnju, nije sačuvano mnogo podataka o ceni bakra u srednjem veku. Najviše podataka ima za prvu polovinu četrnaestog veka pri čemu se cena bakra kretala od 40 do 60 perpera. Narednih godina, cena se nije naročito menjala. Jedina promena je bilo izražavanje cene u dukatima.

Gleta u srednjem veku[uredi | uredi izvor]

Gleta predstavlja olovni oksid odnosno olovnu gleđ. Nastajala je upotrebom metalurgije. To je smeša penastog oblika koja izlazi na površinu kao produkt topljenja srebronosne olovne i srebrne rude. Ima široku primenu, počevši od medicine i kozmetike pa sve do dobijanja srebra hemijskim putem.

Izvoz glete[uredi | uredi izvor]

Podaci o izvozu glete u srednjem veku najčešće su vezani za petnaesti vek. U to vreme znatne količine su otpremane u Veneciju, Južnu Italiju i Dubrovnik. U prvoj polovini petnaestog veka gleta se vrlo retko spominje u spisima. Međutim, izvoz glete se naglo poboljšao u drugoj polovini petnaestog veka, odnosno posle pada pod tursku vlast.

Dubrovčani su tada, zbog nemogućnosti da izvoze srebro, počeli izvoz velikih količina glete na mediteransko tržište.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Sima Ćirković, Desanka Kovačević-Kojić, Ruža Ćuk, "Staro srpsko rudarstvo" , Vukova zadužbina Prometej Beograd, Novi Sad(2002)

Reference[uredi | uredi izvor]

[1]

  1. ^ Ćirković, Sima M., 1929-2009. Staro srpsko rudarstvo. Kovačević-Kojić, Desanka,, Ćuk, Ruža,. Novi Sad. ISBN 8676396590. OCLC 54861610.