Korisnik:OlgaZ13/pesak
Potukač je staroengleska poema sačuvana u antologiji Egziterova knjiga, manuskript iz kasnog 10.veka. Sastoji se od 115 aliterativnih stiha. Kao što je čest slučaj sa anglosaksonskom poezijom, pisac je anoniman, i sama poema je navedena u manuskriptu bez naslova.
Autor(i) | Nepoznato |
---|---|
Jezik | Staroengleski |
Datum | Nemoguće odrediti[1] |
Žanr | Elegija |
Vrsta stiha | Aliterativni |
Dužina | 115 stihova |
Nastanak[uredi | uredi izvor]
Datum nastanka poeme je nemoguće odrediti, ali veruje se da je starija od same Egziterove knjige.[2] Upotreba norški inspirisanih reči i neobičnih napisanih reči, navodi neke da veruju da poema potiče iz kasnog 9. ili ranog 10.veka.[3]
Kao što je uobičajeno za staroenglesku prozu, stihovi su akcenatsko-aliterativne prirode. Smatra se za primer anglosaksonske elegije.[4]
Sadržaj[uredi | uredi izvor]
Potukač prikazuje misli usamljenog izgnanika o prošloj radosti kao deo bande njegovog gospodara, njegovim sadašnjim poteškoćama, i veri u Gospoda Boga. Priseća se dana kada je kao mladić služio svom gospodaru, jeo sa svojim drugovima, i dobijao darove od svog gospodara. Sudbina mu je ipak okrenula leđa kad je izgubio gospodara, drugove u bitci, i postao izgnan. Neke iterpertacije vide potukača kao čoveka koji prolazi kroz tri faze:prvo je usamljeni čovek koji pati zbog smrti drugih ratnika i gospodareve sahrane, zatim prelazi u tužnog čoveka koji razmišlja o prošlim poteškoćama i činjenici da su kroz istoriju masovna ubistva bezbrojna, i najzad postaje mudar čovek koji razume da je život pun poteškoća, nesigurnosti, i patnje, i da jedino u Bogu postoji stabilnost. Druge interpertacije se slažu da izgnanik kroz poemu shvata ljudsku istoriju, kao i svoju sopstvenu, ali ističu da da poema deli elemente sa „Bitkom kod Maldena", poema u kojoj su anglosaksonske trupe bile poražene od strane vikinših napadača.[5]
Potukač detaljno opisuje svoju samoću i čežnju za starim danima, i završava se sa porukom da se treba pouzdati u Boga.
Neki veruju da je ova poruka dodata kasnije, kako se nalazi na kraju inače sekularne poeme. Protivnici ovog argumenta, kao što je I. L. Gordon, tvrde da pošto reči u poemu imaju i sekularna i religiozna značenja, ne mora da znači da je isključivo religiozan zaključak kasnija alteracija.[6]
Interpertacije[uredi | uredi izvor]
Kritička istorija[uredi | uredi izvor]
Razvoj kritičkog staleža prema Potukaču blisko se podudara sa promenma u evropskoj i angloameričkoj filozofiji, književnoj teoriji, i istoriografiji.[7]
Kao i što je slučaj sa drugim staroengleskim delima, Potukač nije mogao biti razumen između 12. i 16. veka zbog brzine na kojoj se engleski jezik menjao.[8] Pre 19. veka, uglavnom se nije znalo ni za postojanje poeme van biblioteke Egziterijske katedrale. 1826. godine Potukač je bio pogrešno naveden u zbirci anglosaksonske poezije kao deo prethodne poeme Džuliana.[9] Tek 1842. godine je Bendžamin Torp svrstao Potukača kao samostalno delo, u njegovom prvom štampanom izdanju. Njegova odluka da delo nazove Potukač(The Wanderer) nije bila prihvaćena sa svih strana. Dž. R. R. Tolken je bio jedan od tih kritičara. 1926. i 1927. godine Tolken je razmatrao naslove An Exile(Izgnanstvo) ili Alone the Banished Man(Sam prognani čovek), dok je 1946. i 1965. borio za The Exile's Lament(Izgnanikova tugovka).[10] Naprkos svemu tome, poema je generalno znana po Torpovom originalnom naslovu.
Teme i motivi[uredi | uredi izvor]
Kritičari su u Potukaču našli brojne teme česte u staroengleskim elegijama, kao što su motiv „zveri bitke",[11] ubi sunt formulu,[12] tema izgnanstva, tema ruševina, motiv putovanja.
Motiv „zveri bitke", koji je često viđan u anglosaksonskim herojskim pričama, je izmenjen kako ne bi uključio samo standardnog orla, gavrana, i vuka, već i „čoveka tužnog lica". Veruje se da je upravo on protagonista poeme.[13]
Uticaj i adaptacije[uredi | uredi izvor]
- V. H. Odenov The Wanderer inspirisano je staroengleskom poemom.[14]
- Šejmus Hinijev The Wanderer aludira na poemu.[15]
- Ken Smitova poema Fox Running završava se sa rečima „a wise man holds out', aludiraći na stihove iz Potukača.[16]
- Džon Furbergova Anhaga „izrasla je iz napuštene potrebe da se prevede Potukač''.[17]
- Ezekuiel Vinjao wrote a setting of The Wanderer za akapela pevače 2005.[18]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Sanders, Michael (2000). „“Merleau-Ponty et la cultivation du corps” au Goucher College”. Chiasmi International. 2: 489—490. ISSN 1637-6757. doi:10.5840/chiasmi2000279.
- ^ Ledel, David (1978). „Michael Ondaatje.Coming through slaughter. New York: W. W. Norton & company, Inc., 1976”. World Literature Written in English. 17 (2): 505—506. ISSN 0093-1705. doi:10.1080/17449857808588554.
- ^ Klinck, J.; Nowlin, W.D. (2001), Antarctic Circumpolar Current, Elsevier, str. 151—159, Pristupljeno 2022-12-20
- ^ The Norton anthology of English literature. Stephen Greenblatt, M. H. Abrams (9th edition izd.). New York. 2012. ISBN 978-0-393-91247-0. OCLC 760293913.
- ^ „Appendix 1 The Battle of Maldon”. The Battle of Maldon. 2021. doi:10.5040/9781350167506.0022.
- ^ GOLDSMITH, MARGARET E. (1954). „THE SEAFARER AND THE BIRDS”. The Review of English Studies. V (19): 225—235. ISSN 0034-6551. doi:10.1093/res/v.19.225.
- ^ Fulk, R. D.; Cain, Christopher M., ur. (2005-01-01). „A History of Old English Literature”. doi:10.1002/9780470693575.
- ^ 1880-1967., Stenton, F. M. (Frank Merry),. Anglo-Saxon England. ISBN 0-19-282237-3. OCLC 982682970.
- ^ John Josias Conybeare 1826, Routledge, 2005-08-15, str. 181—184, Pristupljeno 2022-12-20
- ^ , Elsevier, 2009, str. 197—198 http://dx.doi.org/10.1016/b978-0-240-81055-3.50025-6, Pristupljeno 2022-12-20 Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ „The Viking Answer Lady Webpage”. www.vikinganswerlady.com. Pristupljeno 2022-12-20.
- ^ Fulk, R. D.; Cain, Christopher M., ur. (2005-01-01). „A History of Old English Literature”. doi:10.1002/9780470693575.
- ^ Davison, Robert A. (1966). „John Owens: Manchester Merchant. By B. W. Clapp. Manchester, Manchester University Press, 1965. Pp. viii + 193. 37s. 6d.”. Business History Review. 40 (2): 262—264. ISSN 0007-6805. doi:10.2307/3112337.
- ^ Albright, Daniel (2007-12-13), Modernist poetic form, Cambridge University Press, str. 24—41, Pristupljeno 2022-12-20
- ^ Monson, Jane, ur. (2018). British Prose Poetry: The Poems Without Lines (na jeziku: engleski). Cham: Springer International Publishing. ISBN 978-3-319-77862-4. doi:10.1007/978-3-319-77863-1.
- ^ Batchelor, Paul (2020-12-04). „“Forever in Excess””. A Companion to Contemporary British and Irish Poetry, 1960–2015: 535—547. doi:10.1002/9781118843215.ch3.9.
- ^ Jones, Chris (2010-11). „New Old English: The Place of Old English in Twentieth- and Twenty-first-Century Poetry: New Old English”. Literature Compass (na jeziku: engleski). 7 (11): 1009—1019. doi:10.1111/j.1741-4113.2010.00760.x. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Tenth Century Agriculture, Oxbow Books, 2011-03-15, str. 119—138, Pristupljeno 2022-12-20
Dalje čitanje[uredi | uredi izvor]
- Beaston, Lawrence (2005). "The Wanderer's Courage". Neophilologus. 89: 119–137.
- Anglo-Saxon poetry: an anthology of Old English poems. Translated by Bradley, S. A. J. London: Dent. 1982. (translation into English prose)
- Conybeare, John Josias (1826). Illustrations of Anglo-Saxon Poetry. London: Harding and Lepard.
- Dunning, T. P.; Bliss, A. J. (1969). The Wanderer. New York. pp. 91–92, 94.
- Fulk, R. D.; Cain, Christopher M. (2005). A History of Old English Literature. Malden: Blackwell.
- Greenfield, Stanley B. (1966). A Critical History of Old English Literature.
- Greenfield, Stanley; Calder, Daniel Gillmore (1986). A New Critical History of Old English Literature. New York: New York University Press.
- Klinck, Anne L. (2001). The Old English Elegies: A Critical Edition and Genre Study.
- Lee, Stuart D. (2009). "J.R.R. Tolkien and 'The Wanderer: From Edition to Application'". Tolkien Studies. 6: 189–211.
- Pasternack, Carol Braun (1991). "Anonymous polyphony and The Wanderer's textuality". Anglo-Saxon England. 20: 99–122.
- Rumble, Thomas C. (September 1958). "From Eardstapa to Snottor on Mode: The Structural Principle of 'The Wanderer'". Modern Language Quarterly. 19 (3): 225–230.
- Stenton, Frank (1989). Anglo-Saxon England. Oxford: Oxford University Press.
- Thorpe, Benjamin (1842). Codex Exoniensis. A Collection of Anglo-Saxon Poetry. London: William Pickering.