Pređi na sadržaj

Kristina Anđelković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kristina Anđelković
Kristina Anđelković
Datum rođenja(1997-01-18)18. januar 1997.(27 god.)
Mesto rođenjaLazarevacSRJ

Kristina Anđelković (Lazarevac, 18. januar 1997) srpska je pesnikinja, lektor i korektor srpskog jezika.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu, nakon čega upisuje srpsku književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Ubrzo nakon toga upisuje i žurnalistiku. Od 2015. godine redovni je učesnik festivala pisaca za decu Vitezovo proleće, a dve godine kasnije postaje član redakcije i organizacionog odbora festivala. Lektorisala je i korektorisala više desetina knjiga za različite izdavačke kuće, od kojih je većina na ime izdavačke agencije Vitez.[1] Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja za književno stvaralaštvo i kulturni doprinos, a 2019. godine dobija Zlatnu povelju festivala Vitezovo proleće.[2] Nagradu Stojan Stepanović za sonetni venac "Ponoćni kondaci" dobila je 2023. godine.

Objavila je 6 knjiga – dve za decu i četiri za odrasle, od kojih je najzapaženiji "Zavet" (Vitez, Beograd, 2021)

Pesme su joj objavljivane u mnogim značajnim antologijama srpske poezije, u književnim časopisima i na raznim sajtovima i portalima[3][4][5][6] u oblasti kulture i umetnosti.

Nekoliko dečijih pesama objavila je u književnom časopisu za decu Vitez. Od 2019. godine satiričnu poeziju počela je da objavljuje u Politikinoj Enigmatici i Razbibrizi,[7] a šaljive pesme za decu u onlajn časopisu Etna[8] [9] [10] [11] u rubrici Etnica. Objavljivala je satirične pesme u časopisu Jež, kao i pesme za decu u časopisu Jedrenjak. Prevođena je na engleski jezik. O njenom liku i delu pisali su: Blagoje Baković, Nedeljko Popadić, Pero Zubac, Vlasta Cenić, Todor Bjelkić, Ljubomir Ćorilić, Aleksandar Čotrić, Stanko Crnobrnja, Voja Žanetić, Miodrag Perunović, Srđan Dinčić i Rade Đergović.

Član je Udruženja književnika Srbije i jedan od osnivača Književne manifestacije Pravoslavno pero. Njene knjige stigle su čak do Novog Zelanda, a zastupljena je i u pojedinim antologijama van granica naše zemlje (Tunis, 2021).[12]

Reference[uredi | uredi izvor]