Pređi na sadržaj

Кристијана Фелшеринов

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kristijana Felšerinov
Ime po rođenjuKristijana Vera Felšerinov
Druga imenaKristijana F.
Datum rođenja(1962-05-20)20. maj 1962.(62 god.)
Mesto rođenja Hamburg,   Zapadna Nemačka
PrebivališteHamburg, Zapadni Berlin, Cirih, Amsterdam, Grčka, SAD, Teltov
DržavljanstvoNemačko
NarodnostNemačko
Zanimanjeglumac, muzičar, narator autobiografije
RadoviKristijana F.-Mi deca sa stanice Zoo (koautor[1], 1979)
Moj drugi život (autobiografija, 2013)
Deca1
Potpis

Kristijana F. (rođena Kristijana Vera Felšerinovnem. Christiane Vera Felscherinow; 20. maj 1962, HamburgZapadna Nemačka) - nemački kompozitor, književnik i muzičar. Najpoznatija je po autobiografskoj knjizi Mi deca sa stanice Zoo  (nem. Wir Kinder vom Bahnhof Zoo), po kojoj je dve godine kasnije (1981) snimam istoimeni film „Mi deca sa stanice Zoo”. 2013. godine izdala je knjigu Moj drugi život, neke vrste nastavak prve knjige.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kristijana F. je rođena u Hamburgu, ali se kasnije, dok je bila još dete, preselila sa porodicom u Zapadni Berlin. Nastanili se u naselju u Gropijusštad, opština Nojkeln. Gropijusštad sastoji se uglavnom od betonskih nebodera, gde je živeo niži socijalni sloj. Otac se nije mnogo bavio problemima porodice, više je voleo svoj stari Porše i postao alkoholičar, zbog čega je bio ponekad nasilan u odnosu na svoje dve ćerke. Kasnije su se roditelji i razveli.[3]

Kada je imala 12 godina počela je da puši hašiš, zajedno sa kompanijom svojih prijatelja, koji su bili godinu-dve stariji, u lokalnom omladinskom klubu. Sa vremenom su počeli postepeno koristiti jake droge, kao što su LSD i različite oblike pilula, da bi na kraju prešla na heroin. Kao 14 godišnjakinja postala je zavisnik od heroina. Da bi zaradila pare počela je da se bavi prostitucijom, uglavnom u Zapadnom Berlinu, na tada, najvećoj železničkoj stanici Banhof Zoo (nem. Bahnhof Zoo). U tom periodu postala je deo grupe adolescenata-narkomana, koja se tamo bavila prostitucijom i narkomanijom. 

Kristijana F.[uredi | uredi izvor]

Kristijana F., Mi deca sa stanice Zoo
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovChristiane F. Wir Kinder Vom Bahnhof Zoo
AutorKristijana Felšerinov
UrednikKaj Herman, Horst Rik
Zemlja Zapadna Nemačka
Jeziknemački
Žanr / vrsta delaautobiografija, tinejdž drama
Izdavanje
IzdavanjeŠtern-Buh (1979)
Broj stranica334
Tip medijaštampani
Nagrade
Nagradebestseler ( Zapadna Nemačka, 1980)
Hronologija
NaslednikKristijana F., Moj drugi život
knjiga je napisana prema magnetofonskim zapisima

Knjiga — Kristijana F., Mi deca sa stanice Zoo[uredi | uredi izvor]

Dva novinara iz časopisa Štern, Kaj Herman i Horst Rik, sreli su se sa Kristijanom F. 1978. godine u Berlinu, kada su bili na suđenju protiv osobe koja je platila maloletne devojke sa heroinom u zamenu za seks. Novinari su želeli da se otkrije problem droge među adolescentima u Berlinu, koja je uzimala sve više žrtava i postala tabu tema. Tako su sa Kristijanom uradili dvočasovni intevrju. Početna dva sata produžila su se na dva meseca, gde je Kristijana F. dala detaljan opis svog života, kao i drugih adolescenata u Zapadnom Berlinu 1970-ih godina. Novinari su kasnije objavili niz članaka u časopisu Štern, koje su snimali magnetofonskim zapisom za vreme intervjua sa Kristijanom.

Intervjui su bili obimni i Izdavačka kuća Stern se na kraju odlučila da objavi knjigu Kristiane F. – Mi deca sa Stanice Zoo, koja je izdana 1979. godine. Knjiga se dešava od 1975. do 1978. godine, u uzrastu Kristijane od 12 do 15 godina, njen uzrast sa grupom prijatelja, zajedno sa drugim narkomanima, kao i scene iz tipičnih mesta berlinske narkomanije. Priča knjige je u prvom licu sa gledištem Kristijane F., iako su knjigu spisali novinari Kaj Štern i Horst Rik.[4] U knjizi su i izjave Kristjanine majke i drugih osoba koji su bili svedoci eskalacije situacije sa drogom u Berlinu (socijalni radnici, kriminalisti, psiholozi, vođa evangeličanskog centra,...)

Knjiga koju je u Zapadnoj Nemačkoj izdavao Štern-Buh (nem. Stern-Buch) prodavala se po 18 DM i bila je bestseler.[5] Na bestseler listi časopisa Špigl ostala je na prvom mestu 95 nedelja.[6] Knjiga je bila deo školskog programa u Zapadnoj Nemačkoj, prevedena je bar u 15 jezika i tiražu 4 miliona.[6] Kada je postala punoletno lice dobila je dostup do računa na kome je bila zarada od knjige u visini oko 400.000 DM.[7] Kristijana F. sada prima (koautorsku) mesečnu nadoknadu u visini 2000 evra.[8]

Film[uredi | uredi izvor]

Stanica Zoo (2007)
Diskoteka Saund (jun 1974) je bila u nem. Genthiner Straße 26. Diskoteka je radila 70-ih i 80-ih godina. Zatvorena je 1988.
Gropijusštad (2005), mesto gde je na početku živela Kristijana sa porodicom (na adresi nem. Joachim-Gottschalk Weg 10 u 11. spratu), gde su se naselili 1968.
Hala u kojoj je 18. aprila 1976. Kristijana gledala nastup Dejvid Bouija

Godine 1981. po scenariju knjige napravljen je film „Kristijana F. - Mi deca sa stanice Zoo”, koji je režirao Uli Edel, i produciran je od Bernda Ajhingera i Hansa Vajta. Scenarij je napisao Herman Vajgel a glavnu ulogu Kristijane je odigrala Natja Brunkhorst. 

Film je snimljen na istim lokacijama, u Gropijusštatu i železničkoj stanici Zoo, diskoteka Saund u Tirgartenu. Ulogu je imao i Dejvid Bouvi, Kristijanin omiljeni pevač, koji se pojavljuje na koncertu u diskoteci Saund (Sound). Bouvi je za film napravio saundtrak , koji je objavljen u Nemačkoj u 1981. godini, sa glavnom pesmom Heroji (engl. Heroes).[9]

U decembru 2013. godine u intervjuu Kristijana F. kaže da su premijeru filma u Nemačkoj gledali zajedno sa Bouvijem (1981), koji je došao po nju sa limuzinom. "Mislila sam da će biti Dejvid Bouvi glavna zvezda moga filma, ali bilo je sve o meni", rekla je 2013. Kristijana. Film je po njezinim rečima realno pokazivao stanje njenog društva, ali se joj nije toliko dopao. 

„... (film) ne opisuje kako sam odrastala i kako sam zanemarena od mojih roditelja. Moj otac je bio pijanica, i maltretirao je mene i moju sestru [a]. Bio je ljut čovek, a moja mama nije mogla ništa da uradi. Mama je imala romancu sa drugim čovekom i više brinula o sebi. Kao dete bila sam veoma usamljena. Htela sam negde pripadati i imati afirmaciju (u nekom društvu), ali više sam se borila sa svetom.”

Kristijana F. postane poznata zvezda[uredi | uredi izvor]

Nakon početnog uspeha knjige i filma, Kristijana F. postane medijska zvezda, tako u Nemačkoj kao i drugim zemljama Evrope. Supkultura adolescentnih devojaka u Nemačkoj je počela da imitira njen stil; odeću i provedeno vreme oko železničke stanice Zoo, koji je zbog Kristijane postala turistička atrakcija. Taj razvoj događa se nije mnogo dopao socijalnim radnicima koji su se bavili sa decom. Mračna sudbina filma nije mogla nagovestiti dobre rezultate za adolescente kojima je Kristijana F. postala uzor.

Između 1982. i 1985. godine, Kristijana  živi u Cirihu kod porodice Kel (Keel), koji su bili vlasnici izdavaštva Diogen. Za to vreme upoznala je književnike Frideriha Direnmata, Patriša Hajsmit i Patrik Ziskind.[10] U intervjuu iz 2013. godine, ona je objasnila da je "živela između poznatih književnika i heroinske scene" pa je opisala park Placšpic u Cirihu kao Diznilend za džankije. Lokacija koja je ličila na "gomilu smeća", gde ljudi umiru zbog infekcije hepatitisom C i HIV, a suparničke bande se biju za vlast.

Tokom 1980-ih sa dečkom Aleksandrom Hakejem, igračem iz nemačke grupe Ajnštirzend Nojbaten (nem. Einstürzende Neubauten), je snimila dva albuma. Takođe su snimili i uvodnik za Rolingstonse (pesma Satisfaction).[11][12] Zajedno su bili i u nemačkom filmu Dekoder (Decoder). Kasnije je Kristijana govorila da je njen momak Aleksandar takođe bio zavisnik od heroina, koji se kod nje krio od javnosti. 

Dana 10. oktobra 2013. godine izdala je svoju autobiografsku[13] knjigu Kristijana F., Moj drugi život (nem. Christiane F.,Mein zweites Leben).[14] U njoj opisuje život koji je sledio nakon prve knjige Mi deca sa stanice Zoo U promotivnom intervjuu otkrila je svoju motivaciju za izdanje druge knjige, gde kaže "Ne, knjiga nema poruke. Htela sam protivrečiti svima zapisima u novinama, koji su smeće! Na kraju, htela sam da opišem kakva sam bila u realnom." Međutim, u intervjuu u decembru 2013 daje protivrečnu izjavu sama sebi:

„Nadam se da će knjiga Moj drugi život odvratiti ljude od konzumiranja droge, dosta konkretnije nego što je to radila moja prva knjiga. Sigurna sam da će tako i biti. U knjizi opisujem koliko bola sam imala u životu i da ću uskoro bolnom smrću i umreti.”

Krisijana F. boluje za hepatitisom C kojim se zarazila okuženom iglom 1989. godine[15] , dok je uzimala heroin, zbog čega je dobila i cirozu jetre a lečenje interferonom odbacuje zbog stranskih efekata. U 2013. godini daje izjavu:

„Ja ću uskoro umreti, ja to znam. Ali nisam ništa propustila u mom životu. Ja sam u redu sa njim. Ali to nije ono što ja preporučujem: to nije najbolji život, ali to je moj život.”

Upotreba droge[uredi | uredi izvor]

Kristijana F. je živela i u SAD, gde je bila uhapšena za posedovanje heroina i opijuma, takođe je hapšena i u Grčkoj, pre nego što se vratila u Nemačku 1993. godine. Kao odrasla osoba, nastavila je da koristi droge.1994. godine lečena je sa metadonom. Lečenje je ponovila nekoliko puta. Zbog droge je bila i u zatvoru.

Jedno vreme živela je sa sinom (rođenim 1996) u nemačkom Teltovu.[16] 2008. godine se presele u Amsterdam. Starateljstvo nad svojim sinom izgubila je u avgustu 2008. godine, nakon intervencije vlasti u Berlinu.[17] Krajem januara 2011. godine policija vrši pretres na stanici Moricplac, železnička stanica u Berlinu koja je poznata po preprodaji droge, ali kod Kristijane droga nije pronađena.[16]

U intervjuu u oktobru 2013. godine izrazila je razočaranje u vezi sa shvatanjem javnosti o njoj, nakon objavljivanja prve knjige Kristiane F-Mi deca sa stanice Zoo (1979):

„Šta me brine više od svega je to o Kristijani F. Dali je konačno prestala sa drogom ili ne? Kao da nešto drugo o meni ne postoji. Ali ne mogu da prestanem. To je ono što su svi uvek očekivali od mene. Lekari se žale. Ali imam svoj život, na kraju krajeva.”

Decembra 2013. u intervjuu, u svojoj 51. godini, kaže da nastavlja da konzumira metadon i ponekad puši konoplju ali da je alkoholizam njen glavni problem. U odgovoru na pitanje o tome zašto se nikada nije prestala sa drogom odgovorila je: "Nikada nisam ni želela da odustanem, drugačije nisam znala. Odlučila sam da živim sopstveni, drugačiji, život nego ostali ljudi. Meni ne treba izgovor da se zaustavim."

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

  • "Wunderbar" (1982)
  • "Gesundheit!" (12"): Posh Boy (1982)
  • "CHRISTIANA - Final Church" (maxi-single, 1982)
  • "Wunderbar / Health Dub" (12"): Playhouse (2003)
  • "Christiane F. Wir Kinder Vom Bahnhof Zoo RCA 43606 - David Bowie" (1981)

Popkultura[uredi | uredi izvor]

  • film iz 1981 Kristijana F. - Mi deca sa stanice Zoo
  • video spot Butča Vokera (engl. Butch Walker) u pesmi Bethamphetamine (Pretty, Pretty) (album The Rise and Fall of Butch Walker and the Let's-Go-Out-Tonites) za inspiraciju koristi motiv Kristijane F. koju igra Avril Lavinj[19]
  • serija „Mi deca sa stanice Zoo” (2021)[20]

Reference i napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ knjiga je napisana od novinara po magnetogramskom zapisu intervjua Kristijane F.
  2. ^ Nastavak knjige Mi deca sa stanice Zoo (www.novosti.rs)
  3. ^ Christiane Felscherinow interview
  4. ^ time.com
  5. ^ „Jahres-Bestseller 1980”. spiegel.de. 5. 1. 1981. Pristupljeno 12. 3. 2018. „SACHBÜCHER 1. Christiane F.: Wir Kinder vom Bahnhof Zoo Stern-Buch; 18 Mark 
  6. ^ a b Ohmann, Oliver. „Das wahre Leben der Christiane F.”. bz-berlin.de. Pristupljeno 7. 4. 2022. 
  7. ^ Felcherinow/Vukovic, Christiane/Sonja (2013). Mein Zweites Leben. Nemačka: Deutscher Levante Verlag GmbH. str. 37. ISBN 978-3-943737-12-7. 
  8. ^ West Germany: Christiane F. Teen-age heroine in Berlin (spiegel.de)
  9. ^ David Bowie original soundtrack zum film Christiane F.-Wir kinder vom Bahnhof Zoo (www.discogs.com)
  10. ^ www.nzz.ch
  11. ^ Sentimentale Jugend - Wollt ihr die totale befriedigung (youtube.com)
  12. ^ Sentimentale Jugend (discogs.com)
  13. ^ Koautor je Sonja Vuković, tada studentkinja novinarstva i radnik kod magazina Štern
  14. ^ Das neue Leben der Christiane F. (bild.de)
  15. ^ Kristijane je upotrebila iglu od nekog nepoznatog narkomana jer je u njenoj igli bio kondenz
  16. ^ a b Christiane F.: Check bei Drogen-Razzia (bz-berlin.de)
  17. ^ Famous German Heroin Addict Hooked Again (spiegel.de)
  18. ^ „Virtual library of Serbia”. Pristupljeno 3. 3. 2018. [mrtva veza]
  19. ^ Bethamphetamine (Pretty, Pretty) (youtube.com)
  20. ^ „We Children from Bahnhof Zoo”. imdb.com. Pristupljeno 23. 2. 2021. 
  1. ^ Kristijana je imela mlađiju sestru Anete

Vidi još[uredi | uredi izvor]