Крути смрчак
| Kruti smrčak | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Poddivizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | M. esculenta
|
| Binomno ime | |
| Morchella esculenta | |
| |
| Mapa distribucije gljive Morchella esculenta | |
| Sinonimi | |
Kruti smrčak je jestiva gljiva. Sinonim je žuti smrčak. Rasprostranjen je duž krečnjačkih rijeka: Sava, Drava, Dunav i pritoke.[1]
Klobuk
[uredi | uredi izvor]Klobuk je veličine 4-12(16) santimetara, na najedbljem mjestu iznad donjeg ruba 4-9-(12) santimetara širok. Okruglast je ili čak spljošten kao globus, ili je ipak jako i krivudavo izdužen, često čak i čunjast. U ranoj fazi razvoja jamisce su sive, a rebra svjetlija, gotovo bijela, ubrzo oboje sve žuće, najprije žućkastosivo, pa oker, na kraju često i riđežuto. Alveole su poligonalne, sasvim nepravilno raspoređene i vijugave, do 1 santimetar široke, ravnog dna; sekundarna rebra većinom necjelovita, prekidaju se prije nego što dođu do susjednog primarnog. Ova gljiva nema valekule.[1]
Otrusina
[uredi | uredi izvor]Otrusina je oker boje.
Stručak
[uredi | uredi izvor]Stručak 6-12-(14)/2,5-6(8) santimetara u dnu, koje je jako zadebljano i duboko izbrazdano (i do 12 brazdi). U dnu je često i jamičast. Površina mu je zrnasta, bijela, kod starijih i žuta, pa šak i riđožuta. Žilav, šupalj, postepeno prelazi u klobuk, ne čineći valekulu.[1]
Meso
[uredi | uredi izvor]Meso je kod krupnijih primjeraka i do 2,5 milimetra debelo, voštano, elastično-žilavo, posebno u stručku, starije lomljivo. Ukus je ugodan (ne jesti sirovo), miris je neprimjetan.
Mikroskopija
[uredi | uredi izvor]Spore su hyaline, s nizom spjenih kapljica ponekad poput zastavice izvan stijenki, izduženo eliptične: (16)-18-24-(27,5)/(9,5)-10,5-14,5 mi. Asci neamiloidni uniserijatni ili neprijatno biserijatni 225-310 mi dugi, a 17-24 mi široki. Parafize gistu septirane, u vrhu široke 8,5-13 mi.[1]
Stanište i rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Rasprostranjena je duž naših krečnjačkih rijeka (Sava, Drava, Dunav i pritoke), u pijesku i blizu topola najzastupljeniji je smrčak; premda na njegovim terenima rastu i čunjasti i visoki smrčak, nikad se ne javljaju u tolikim količinama. Na jednoj maloj parceli može ga biti na stotine, zatim kilometrima da nema ni jednog. Najlakše se može naći na niskim obalama, gdje rijeka plavi i time donosi krečnjak.[1]
Dioba
[uredi | uredi izvor]Period diobe je april - maj.
Jestivost
[uredi | uredi izvor]Ukusna je gljiva, ali prilično žilava. Preporučljivo je birati mlađe primjerke. Sprma se kao i ostali smrčci.[1] Prije upotrebe neophodna je termička obrada.
Slične vrste
[uredi | uredi izvor]Veoma teško ga je razlikovati od običnog smrčka.[1]
Mogućnost zamjene
[uredi | uredi izvor]Kruti, žućkasti smrčak je moguće zamjeniti sa otrovnim hrčkom (lat. Gyromitra esculenta).
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Morchella esculenta -
Morchella esculenta -
Kruti smračak -
Morchella esculenta -
Morchella esculenta -
Kruti smrčak -
Kruti smrčak — presjek
_(14802898763).jpg)
Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Zekić V. (2024). Svijet gljiva, (Banja Luka: Markos Design & Print Studio) ISBN 978-99955-665-6-2. str. 70.
