Pređi na sadržaj

Kulturni predeo doline Orhona

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kulturni predeo doline Orhona
Kulьturnый landšaft dolinы reki Orhon
Svetska baština Uneska
Zvanično imeKulturni predeo doline Orhona
MestoMongolija Uredi na Vikipodacima
Koordinate47° 33′ 24″ S; 102° 49′ 53″ I / 47.5567° S; 102.8314° I / 47.5567; 102.8314
Površina121.967, 61.044 ha (1,31284×1010, 6,5707×109 sq ft)
Uključuje
  • Erdene Zuu Monastery
  • Orkhon inscriptions Edit this on Wikidata
KriterijumKulturno dobro: ii, iii, iv
Upis2004. (28. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/1081

Dolina Orhona se prostire duž obala reke Orhon u središnjoj Mongoliji, oko 360 km zapadno od glavnog grada Ulan Batora. Dolina Orhona je vekovima bila sedište stepskih vladara Mongolije (i šire) o čemu svedoče najstariji runski natpisi vladara Gektirk carstva iz 8. veka, Bilge Kana. Njegova nomadska prestonica (Erdi), se nalazila u senci svete planine Etiken (za koju se verovalo kako je dom duhova-predaka kagana i begova i kako zahvaljujući njenom vazduhu vladari dolaze na vlast[1]), oko 40 km severno od stele s natpisima. Kada je dolinom domirao narod Kidani steli je dodan prevod na još tri jezika kako bi se zabeležile njihove zasluge.

Pored turkijskih spomenika gektirskih vladara, Bilge Kana i Kul Tigina, i spomenutih orhonskin natpisa, u Dolini Orhona nalaze se i brojni drugi istorijski spomenici:

  • Ostaci Kar Balgasa, prestonice Ujgurskog kaganata iz 8. veka.
  • Ruševine Karakoruma, prestonice Džingis-kana, prvog vladara Mongolskog carstva.
  • Samostan Erdene Zu, prvi budistički samostan u Mongoliji kojeg je delimično uništila komunistička vlast 1937—40.
  • Pustinjski samostan Tuvun na 2,600 metara nadmorske visine, takođe delom uništen
  • Ostaci mongolske palate na brdu Doit iz 13. i 14. veka; verovatno rezidencija Egedej Kana.

Zbog toga je kulturni predeo doline Orhona upisan na UNESKO-v Spisak mesta Svetske baštine u Aziji i Australaziji 2004. godine.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Herbert Franke, The Cambridge History of China, Cambridge University Press. 1994. ISBN 978-0-521-21447-6. pp. 347
  2. ^ Dolina Orhona na UNESCO-vim stranicama 28. juna 2011. Preuzeto 3. avgusta 2011.