Лаокоон и његови синови
Laokonova grupa | |
Umetnik | Agesandar, Atenodoro i Polidor (Po Pliniju) |
---|---|
Godina | Između 27. godine prije n. e. i 68. godine n. e. |
Medijum | mermer |
Pravac | Helenistička umjetnost |
Tehnika | skulptura pune plastike (grupna statua) |
Dimenzije | 208 × 163 × 112 cm |
Mesto | Vatikanski muzeji, Vatikan |
Laokoon i njegovi sinovi, i Laokoonova grupa (ital. Gruppo del Laocoonte), jedna je od najpoznatijih antičkih skulptura otkad je otkrivena u Rimu 1506. godine i javno izložena u Vatikanu, gdje se nalazi i danas. Vrlo je vjerovatno da je riječ o istoj skulpturi koju je hvalio rimski pisac o umjetnosti, Plinije Stariji. Figure koje čine skulpturu su približno prirodne veličine, grupa je visine nešto više od 2 m, a prikazana je mitološka legenda gdje su trojanski sveštenik Laokoon i njegovi sinovi Antifant i Timbrej napadnuti morskim zmijama.
Grupa je opisana „prototipnom ikonom ljudske agonije” u zapadnoj umjetnosti, a za razliku od agonija u hrišćanskoj umjetnosti gdje se prikazuju Hristove muke i mučeništva, ova patnja nema otkupiteljsku moć niti nagradu, iskazana kroz iskrivljene izraze lica koje se slažu sa tijelima u borbi, posebno sa samim Laokoonom, i sa detaljima naprezanja vidljivim na njegovom tijelu.
Plinije pripisuje ovo djelo, tada u palati cara Tita, trojici grčkih vajara sa ostrva Rodosa: Agesandru, Atenodoru i Polidoru, ali ne daje datum ni naručioca djela. Po stilu se smatra „jednim od najljepših primjera (takozvanog) helenističkog baroka” i svakako u grčkoj tradiciji, ali nije poznato da li je riječ o originalnom djelu ili kopiji ranije skulpture, vjerovatno u bronzi, niti da li je nastala kao grčka ili rimska narudžba. Stanovište da je riječ o originalnom djelu iz 2. vijeka prije n. e. sada ima malo ili nimalo pristalica, mada Laokoonovu grupu mnogi još uvijek smatraju kopijom takvog djela nastalog u ranom carskom periodu, vjerovatno na osnovu bronzanog originala. Drugi tvrde da je vjerovatno originalno djelo kasnijeg perioda, u pergamskom stilu iz nekih dva stoljeća ranije. U oba slučaja, vjerovatno je naručena za dom bogatog Rimljanina, najvjerovatnije iz carske porodice. Predloženi su različiti datumi za nastanak grupe, koji se kreću od oko 200. godine prije n. e. do 70-tih godina nove ere, mada se danas prednost daje datumu u vrijeme Julije-Klaudijeve dinastije [između 27. g. prije n. e. i 68. g. n. e.].
Mada je uglavnom u odličnom stanju za iskopanu skulpturu, pojedinačnim figurama nedostaje nekoliko dijelova, a analiza sugeriše da je preuređena u antičko doba i da je prošla kroz brojne restauracije otkako je iskopana. Izložena je u Muzeju Pio-Klementino, dijelu Vatikanskih muzeja.
Polemika oko nedostajućih dijelova Laokoonove grupe[uredi | uredi izvor]
Kada je statua otkrivena, nedostajala je Laokonova desna ruka, zajedno sa dijelom dlana jednog i desne ruke drugog njegovog sina. Reprezentacija ovih izgubljenih dijelova je bila predmet rasprave između umjetnika i kritičara umjetnosti. Mikelanđelo je smatrao da su izgubljene desne ruke pružale iznad ramena u pravcu leđa, a drugi su, međutim, tvrdili da je ispravnije pretpostaviti da su ruke bile ispružene prema spolja, u herojskom gestu. Tadašnji papa je objavio neformalno takmičenje između vajara za obnovu ruku u kom je sudio Rafaelo.
Godine 1906, arheolog, trgovac umjetninama i direktor Muzeja antičkog vajarstva Baraco, Ludvig Polak, otkrio je mermerni šalf ruke u graditeljskom vrtu u Rimu. Uvidjevši tipološku sličnost sa Laokoonovom grupom, dostavio ga je Vatikanskim muzejima gdje je ostao u skladištima pola stoljeća. Pedesetih godina prošlog vijeka, Muzej je rekao da je ova ruka, koja je bila savijena na način na koji je Mikelanđelo pretpostavio, pripadala Laokoonu. Tako je statua obnovljena uključivanjem nove ruke. Ranije obnovljeni dijelovi ruku sinova su uklonjeni. Tokom faze njihove demontaže, ispitivanje rupa klinova, žljebova i metalnih spojeva pokazalo je da je prvobitno bila uhvaćena ili realizovana piramidalna kompozicija tri tijela, što je jasno pokazalo da su izvođene različite intervencije u antičkom, renesansnom i modernom dobu.
Postoje mnoge kopije grupe, a najviše njih pokazuju Laokoonovu ruku u staroj formi restauracije. Jedna od najpoznatijih kopija je ona u palati Velikog viteškog majstora Rodosa, koja prati ispravljenu sadašnju formu.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Loh, Maria H. (2011). „Outscreaming the Laocoön: Sensation, Special Affects, and the Moving Image”. Oxford Art Journal. 34 (3): 393—414. doi:10.1093/oxartj/kcr039. Arhivirano iz originala 2. 5. 2015. g. Pristupljeno 6. 12. 2015.
- Barkan, Leonard (1999). Unearthing the Past: Archaeology and Aesthetics in the Making of Renaissance Culture. Yale University Press. ISBN 978-0-300-08911-0.
- Beard, Mary, Times Literary Supplement, "Arms and the Man: The restoration and reinvention of classical sculpture", 2 February subscription required, reprinted in Confronting the Classics: Traditions, Adventures and Innovations, 2013 EBL ebooks online. . Profile Books. 2001. ISBN 978-1-84765-888-3.. Google Books
- Boardman, John ed., . The Oxford History of Classical Art. Oxford University Press. 1993. ISBN 978-0-19-814386-4.
- "Chronology": Frischer, Bernard, Digital Sculpture Project: Laocoon, "An Annotated Chronology of the “Laocoon” Statue Group", 2009
- Clark, Kenneth, The Nude, A Study in Ideal Form, orig. 1949, various edns, page refs from Pelican edn of 1960
- Cook, R.M., Greek Art, Penguin, 1986 (reprint of 1972). ISBN 978-0-14-021866-4.
- Farinella, Vincenzo, Vatican Museums, Classical Art, 1985, Scala
- Haskell, Francis, and Penny, Nicholas, 1981. Taste and the Antique: The Lure of Classical Sculpture 1500–1900 (Yale University Press), cat. no. 52, pp. 243–47
- Herrmann, Ariel (1974). „Reviewed work: Sperlonga und Vergil, Roland Hampe”. 56 (2): 275—277. JSTOR 3049235. doi:10.2307/3049235., Medieval Issue (Jun., 1974), pp. 275–277,
- Howard, Seymour (1989). „Laocoon Rerestored”. American Journal of Archaeology. 93 (3): 417—422. JSTOR 505589. S2CID 245275506. doi:10.2307/505589.
- Isager, Jacob (2013). Pliny on Art and Society: The Elder Pliny's Chapters On The History Of Art. Routledge. ISBN 978-1-135-08580-3.
- Rice, E. E. (1986). „Prosopographika Rhodiaka”. The Annual of the British School at Athens. 81: 209—250. JSTOR 30102899. S2CID 246244730. doi:10.1017/S0068245400020165.
- Spivey, Nigel . Enduring Creation: Art, Pain, and Fortitude. University of California Press. 2001. str. 25. ISBN 978-0-520-23022-4..
- Smith, R.R.R., . Hellenistic Sculpture, a handbook. Thames & Hudson. 1991. ISBN 978-0-500-20249-4.
- Stewart, A. F. (1977). „To Entertain an Emperor: Sperlonga, Laokoon and Tiberius at the Dinner-Table”. The Journal of Roman Studies. 67: 76—90. JSTOR 299920. S2CID 163901852. doi:10.2307/299920.
- "Volpe and Parisi": Digital Sculpture Project: Laocoon. "Laocoon: The Last Enigma", translation by Bernard Frischer of Volpe, Rita and Parisi, Antonella, "Laocoonte. L'ultimo engima," in Archeo 299, January 2010, pp. 26–39
- Warden, P. Gregory (1981). „The Domus Aurea Reconsidered”. Journal of the Society of Architectural Historians. 40 (4): 271—278. JSTOR 989644. doi:10.2307/989644.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Laocoön and his Sons at Smarthistory. |
- University of Virginia's Digital Sculpture Project 3D models, bibliography, annotated chronology of the Laocoon
- Laocoon photos
- FlickR group "Responses To Laocoön", a collection of art inspired by the Laocoön group
- Lessing's Laocoon etext on books.google.com
- Laocoonte: variazioni sul mito, con una Galleria delle fonti letterarie e iconografiche su Laocoonte, a cura del Centro studi classicA, "La Rivista di Engramma" n. 50, luglio/settembre 2006 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. jun 2017) (jezik: italijanski)
- Nota sul ciclo di Sperlonga e sulle relazioni con il Laoocoonte Vaticano, a cura del Centro studi classicA, "La Rivista di Engramma" n. 50. luglio/settembre 2006 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. jun 2017) (jezik: italijanski)
- Nota sulle interpretazioni del passo di Plinio, Nat. Hist. XXXVI, 37, a cura del Centro studi classicA, "La Rivista di Engramma" n. 50. luglio/settembre 2006 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. jun 2017) (jezik: italijanski)
- Scheda cronologica dei restauri del Laocoonte, a cura di Marco Gazzola, "La Rivista di Engramma" n. 50, luglio/settembre 2006 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. jun 2017) (jezik: italijanski)
- Tekstovi na Vikizvorniku:
Laocoön by William Blake, with the texts transcribed