Pređi na sadržaj

Лаокоон и његови синови

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Laokoon i njegovi sinovi
Laokonova grupa
UmetnikAgesandar, Atenodoro i Polidor (Po Pliniju)
GodinaIzmeđu 27. godine prije n. e. i 68. godine n. e.
Medijummermer
PravacHelenistička umjetnost
Tehnikaskulptura pune plastike (grupna statua)
Dimenzije208 × 163 × 112 cm
MestoVatikanski muzeji, Vatikan
Laokoonova glava

Laokoon i njegovi sinovi, i Laokoonova grupa (ital. Gruppo del Laocoonte), jedna je od najpoznatijih antičkih skulptura otkad je otkrivena u Rimu 1506. godine i javno izložena u Vatikanu, gdje se nalazi i danas. Vrlo je vjerovatno da je riječ o istoj skulpturi koju je hvalio rimski pisac o umjetnosti, Plinije Stariji. Figure koje čine skulpturu su približno prirodne veličine, grupa je visine nešto više od 2 m, a prikazana je mitološka legenda gdje su trojanski sveštenik Laokoon i njegovi sinovi Antifant i Timbrej napadnuti morskim zmijama.

Grupa je opisana „prototipnom ikonom ljudske agonije” u zapadnoj umjetnosti, a za razliku od agonija u hrišćanskoj umjetnosti gdje se prikazuju Hristove muke i mučeništva, ova patnja nema otkupiteljsku moć niti nagradu, iskazana kroz iskrivljene izraze lica koje se slažu sa tijelima u borbi, posebno sa samim Laokoonom, i sa detaljima naprezanja vidljivim na njegovom tijelu.

Plinije pripisuje ovo djelo, tada u palati cara Tita, trojici grčkih vajara sa ostrva Rodosa: Agesandru, Atenodoru i Polidoru, ali ne daje datum ni naručioca djela. Po stilu se smatra „jednim od najljepših primjera (takozvanog) helenističkog baroka” i svakako u grčkoj tradiciji, ali nije poznato da li je riječ o originalnom djelu ili kopiji ranije skulpture, vjerovatno u bronzi, niti da li je nastala kao grčka ili rimska narudžba. Stanovište da je riječ o originalnom djelu iz 2. vijeka prije n. e. sada ima malo ili nimalo pristalica, mada Laokoonovu grupu mnogi još uvijek smatraju kopijom takvog djela nastalog u ranom carskom periodu, vjerovatno na osnovu bronzanog originala. Drugi tvrde da je vjerovatno originalno djelo kasnijeg perioda, u pergamskom stilu iz nekih dva stoljeća ranije. U oba slučaja, vjerovatno je naručena za dom bogatog Rimljanina, najvjerovatnije iz carske porodice. Predloženi su različiti datumi za nastanak grupe, koji se kreću od oko 200. godine prije n. e. do 70-tih godina nove ere, mada se danas prednost daje datumu u vrijeme Julije-Klaudijeve dinastije [između 27. g. prije n. e. i 68. g. n. e.].

Mada je uglavnom u odličnom stanju za iskopanu skulpturu, pojedinačnim figurama nedostaje nekoliko dijelova, a analiza sugeriše da je preuređena u antičko doba i da je prošla kroz brojne restauracije otkako je iskopana. Izložena je u Muzeju Pio-Klementino, dijelu Vatikanskih muzeja.

Polemika oko nedostajućih dijelova Laokoonove grupe[uredi | uredi izvor]

Kada je statua otkrivena, nedostajala je Laokonova desna ruka, zajedno sa dijelom dlana jednog i desne ruke drugog njegovog sina. Reprezentacija ovih izgubljenih dijelova je bila predmet rasprave između umjetnika i kritičara umjetnosti. Mikelanđelo je smatrao da su izgubljene desne ruke pružale iznad ramena u pravcu leđa, a drugi su, međutim, tvrdili da je ispravnije pretpostaviti da su ruke bile ispružene prema spolja, u herojskom gestu. Tadašnji papa je objavio neformalno takmičenje između vajara za obnovu ruku u kom je sudio Rafaelo.

Godine 1906, arheolog, trgovac umjetninama i direktor Muzeja antičkog vajarstva Baraco, Ludvig Polak, otkrio je mermerni šalf ruke u graditeljskom vrtu u Rimu. Uvidjevši tipološku sličnost sa Laokoonovom grupom, dostavio ga je Vatikanskim muzejima gdje je ostao u skladištima pola stoljeća. Pedesetih godina prošlog vijeka, Muzej je rekao da je ova ruka, koja je bila savijena na način na koji je Mikelanđelo pretpostavio, pripadala Laokoonu. Tako je statua obnovljena uključivanjem nove ruke. Ranije obnovljeni dijelovi ruku sinova su uklonjeni. Tokom faze njihove demontaže, ispitivanje rupa klinova, žljebova i metalnih spojeva pokazalo je da je prvobitno bila uhvaćena ili realizovana piramidalna kompozicija tri tijela, što je jasno pokazalo da su izvođene različite intervencije u antičkom, renesansnom i modernom dobu.

Postoje mnoge kopije grupe, a najviše njih pokazuju Laokoonovu ruku u staroj formi restauracije. Jedna od najpoznatijih kopija je ona u palati Velikog viteškog majstora Rodosa, koja prati ispravljenu sadašnju formu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Laokoon i njegovi sinovi na Vikimedijinoj ostavi.
Spoljašnji video-zapis
Laocoön and his Sons at Smarthistory.

Laocoön by William Blake, with the texts transcribed

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Лаокоон_и_његови_синови&oldid=27875045”