Легњеви
Legnjevi | |
---|---|
Veliki ušati leganj | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Potporodice | |
| |
Globalni areal raspostranjenja legnjeva i srodnika |
Legnjevi (lat. Caprimulgidae) su porodica noćnih ili krepuskularnih ptica srednje veličine, koje se karakterišu dugačkim krilima, kratkim nogama i vrlo kratkim kljunovima. Ponekad se nazivaju i kozomuzi ili kozodoji, zbog starog narodnog verovanja da sisaju mleko kozama, što je i značenje latinskog naziva Caprimulgus. Neke vrste Novog sveta se nazivaju noćni jastrebovi.
Legnjevi se mogu naći gotovo svuda na planeti. Najaktivniji su u sumrak ili svitanje, gnezde se najčešće na zemlji i hrane pre svega noćnim leptirima i drugim noćnim letećim insektima.
Većina ima mala stopala koja se retko koriste za hodanje i dugačka zašiljena krila. Perje im je mekano i obojeno kamuflažno pa podsećaju na koru stabla ili opalo lišće. Neke vrste, neuobičajeno za ptice, leže duž grane, a ne popreko. Ovo pomaže u njihovom prikrivanju tokom dana.
Vrsta lat. Phalaenoptilus nuttallii, jedinstvena je ptica koja u nepovoljnim uslovima može otići u neku vrstu hibernacije, kada postaje mlitava i smanjuje temperaturu tela na par nedelja ili meseci, mada i druge vrste legnjeva odlaze u slično stanje, ali na mnogo kraće periode.[1]
Legnjevi polažu jedno ili dva išarana jaja direktno na zemlju, ne praveći nikakvo gnezdo. Postoje navodi prema kojima legnjevi mogu premestiti svoja jaja ili mladunce u slučaju opasnosti, noseći ih u svojim ustima. Ovi navodi se pojavljuju više puta u ornitološkim knjigama, a u realnosti, posmatranja u prirodi ne idu u prilog ovoj ideji.[2][3]
Sistematika
[uredi | uredi izvor]Tradicionalno, legnjevi su podeljeni u tri potporodice: -{Caprimulginae} ili pravi legnjevi koji broje oko 80 vrsta, Chordeilinae ili noćni jastrebovi Novog sveta sa 19 vrsta. Ove grupe su slične u svim aspektima, ali pravi legnjevi imaju dlačice na mestu spajanja gornje i donje usne, duži knjun i mekanije perje. U prvim analizama DNK-DNK hibridizacije, Siblija i Alkvista su otkrivene razlike između pravih i ušatih legnjeva, veće nego što postoje među legnjevima i ušatim legnjevima Novog sveta. Zbog toga, ušati legnjevi su svrtani u posebnu porodicu: Eurostopodidae, ali familija još uvek nije široko prihvaćena.
Sledeći radovi i morfološki i genetski, pružili su podršku za razdvajanje tipičnih i ušatih legnjeva, pri čemu su neki ornitološki autoriteti prihvatili Sibli-Alkvistove preporuke i još jednu sugestiju po kojoj se celom redu sova (Strigiformes) dodaje red legnjeva Caprimulgiformes. Taksonomija koja je široko prihvaćena danas izgleda ovako: Potporodica Chordeilinae (noćni jastrebovi)
- Rod Nyctiprogne (2 vrste)
- Rod Lurocalis (2 vrste)
- Rod Chordeiles (6 vrsta)
Potporodica Caprimulginae — (pravi legnjevi)
- Rod Nyctipolus – (2 vrste)
- Rod Nyctidromus – (2 vrste)
- Rod Phalaenoptilus – američki belogrli legalj (leganj spavalica)
- Rod Siphonorhis – (2 vrste)
- Rod Nyctiphrynus – (4 vrste)
- Rod Caprimulgus – (42 vrste, uključujući legnja)
- Rod Setopagis – (4 vrste)
- Rod Gactornis – legalj ogrličar
- Rod Antrostomus – (12 vrsta)
- Rod Hydropsalis – (4 vrste)
- Rod Uropsalis (2 vrste)
- Rod Macropsalis – dugorepi leganj
- Rod Eleothreptus – (2 vrste)
- Rod Systellura – (2 vrste)
Potporodica Eurostopodinae — (ušati legnjevi)
- Rod Eurostopodus - (7 vrsta)
- Rod Lyncornis - (2 vrste)
Vrste
[uredi | uredi izvor]- Antrostomus arizonae Brewster, 1881
- Antrostomus badius Bangs & Peck, 1908
- Antrostomus carolinensis (J. F. Gmelin, 1789)
- Antrostomus cubanensis Lawrence, 1861
- Antrostomus ekmani Lönnberg, 1929
- Antrostomus noctitherus (Wetmore, 1919)
- Antrostomus ridgwayi Nelson, 1897
- Antrostomus rufus (Boddaert, 1783)
- Antrostomus salvini (Hartert, 1892)
- Antrostomus saturatus Salvin, 1870
- Antrostomus sericocaudatus Cassin, 1849
- Antrostomus vociferus (A. Wilson, 1812)
- Caprimulgus aegyptius M. H. K. Lichtenstein, 1823
- Caprimulgus affinis Horsfield, 1821
- Caprimulgus andamanicus Hume, 1873
- Caprimulgus asiaticus Latham, 1790
- Caprimulgus atripennis Jerdon, 1845
- Caprimulgus batesi Sharpe, 1906
- Caprimulgus celebensis Ogilvie-Grant, 1894
- Caprimulgus centralasicus Vaurie, 1960
- Caprimulgus clarus Reichenow, 1892
- Caprimulgus climacurus Vieillot, 1824
- Caprimulgus concretus Bonaparte, 1850
- Caprimulgus donaldsoni Sharpe, 1895
- Caprimulgus europaeus Linnaeus, 1758
- Caprimulgus eximius Temminck, 1826
- Caprimulgus fossii Hartlaub, 1857
- Caprimulgus fraenatus Salvadori, 1884
- Caprimulgus indicus Latham, 1790
- Caprimulgus inornatus Heuglin, 1869
- Caprimulgus jotaka Temminck & Schlegel, 1845
- Caprimulgus longipennis Shaw, 1796
- Caprimulgus macrurus Horsfield, 1821
- Caprimulgus madagascariensis Sganzin, 1840
- Caprimulgus mahrattensis Sykes, 1832
- Caprimulgus manillensis Walden, 1875
- Caprimulgus meesi Sangster & Rozendaal, 2004
- Caprimulgus natalensis A. Smith, 1845
- Caprimulgus nigriscapularis Reichenow, 1893
- Caprimulgus nubicus M. H. K. Lichtenstein, 1823
- Caprimulgus pectoralis Cuvier, 1816
- Caprimulgus phalaena Hartlaub & Finsch, 1872
- Caprimulgus poliocephalus Rüppell, 1840
- Caprimulgus prigoginei Louette, 1990
- Caprimulgus pulchellus Salvadori, 1879
- Caprimulgus ruficollis Temminck, 1820
- Caprimulgus rufigena A. Smith, 1845
- Caprimulgus solala Ash Safford, Telfer Duckworth & Zewdie, 1995
- Caprimulgus stellatus Blundell & Lovat, 1899
- Caprimulgus tristigma Rüppell, 1840
- Caprimulgus vexillarius (Gould, 1838)
- Chordeiles acutipennis (Hermann, 1783)
- Chordeiles gundlachii Lawrence, 1857
- Chordeiles minor (J. R. Forster, 1771)
- Chordeiles nacunda (Vieillot, 1817)
- Chordeiles pusillus Gould, 1861
- Chordeiles rupestris (von Spix, 1825)
- Eleothreptus anomalus (Gould, 1838)
- Eleothreptus candicans (Pelzeln, 1867)
- Eurostopodus archboldi (Mayr & Rand, 1935)
- Eurostopodus argus Hartert, 1892
- Eurostopodus diabolicus Stresemann, 1931
- Eurostopodus exul Mayr, 1941
- Eurostopodus mystacalis (Temminck, 1826)
- Eurostopodus nigripennis E. P. Ramsay, 1882
- Eurostopodus papuensis (Schlegel, 1866)
- Gactornis enarratus (G. R. Gray, 1871)
- Hydropsalis cayennensis (J. F. Gmelin, 1789)
- Hydropsalis climacocerca (Tschudi, 1844)
- Hydropsalis maculicaudus (Lawrence, 1862)
- Hydropsalis torquata (J. F. Gmelin, 1789)
- Lurocalis rufiventris Taczanowski, 1884
- Lurocalis semitorquatus (J. F. Gmelin, 1789)
- Lyncornis macrotis (Vigors, 1831)
- Lyncornis temminckii Gould, 1838
- Macropsalis forcipata (Nitsch, 1840)
- Nyctidromus albicollis (J. F. Gmelin, 1789)
- Nyctidromus anthonyi (Chapman, 1923)
- Nyctiphrynus mcleodii (Brewster, 1888)
- Nyctiphrynus ocellatus (Tschudi, 1844)
- Nyctiphrynus rosenbergi (Hartert, 1895)
- Nyctiphrynus yucatanicus (Hartert, 1892)
- Nyctipolus hirundinaceus (von Spix, 1825)
- Nyctipolus nigrescens (Cabanis, 1849)
- Nyctiprogne leucopyga (von Spix, 1825)
- Nyctiprogne vielliardi (Lencioni-Neto, 1994)
- Phalaenoptilus nuttallii (Audubon, 1844)
- Setopagis heterura Todd, 1915
- Setopagis maculosa (Todd, 1920)
- Setopagis parvula (Gould, 1837)
- Setopagis whitelyi (Salvin, 1885)
- Siphonorhis americana (Linnaeus, 1758)
- Siphonorhis brewsteri (Chapman, 1917)
- Systellura decussata (Tschudi, 1844)
- Systellura longirostris (Bonaparte, 1825)
- Uropsalis lyra (Bonaparte, 1850)
- Uropsalis segmentata (Cassin, 1849)
- Veles binotatus (Bonaparte, 1850)
Podvrste
[uredi | uredi izvor]- Antrostomus arizonae arizonae Brewster, 1881
- Antrostomus arizonae chiapensis Nelson, 1900
- Antrostomus arizonae oaxacae Nelson, 1900
- Antrostomus arizonae setosus (Van Rossem, 1934)
- Antrostomus arizonae vermiculatus Dickey & van Rossem, 1928
- Antrostomus cubanensis cubanensis Lawrence, 1861
- Antrostomus cubanensis insulaepinorum (Garrido, 1983)
- Antrostomus ridgwayi ridgwayi Nelson, 1897
- Antrostomus ridgwayi troglodytes (Griscom, 1930)
- Antrostomus rufus minimus (Griscom & Greenway, 1937)
- Antrostomus rufus otiosus Bangs, 1911
- Antrostomus rufus rufus (Boddaert, 1783)
- Antrostomus rufus rutilus Burmeister, 1856
- Antrostomus sericocaudatus mengeli (Dickerman, 1975)
- Antrostomus sericocaudatus sericocaudatus Cassin, 1849
- Caprimulgus aegyptius aegyptius M. H. K. Lichtenstein, 1823
- Caprimulgus aegyptius saharae Erlanger, 1899
- Caprimulgus affinis affinis Horsfield, 1821
- Caprimulgus affinis amoyensis E. C. S. Baker, 1931
- Caprimulgus affinis griseatus Walden, 1875
- Caprimulgus affinis mindanensis Mearns, 1905
- Caprimulgus affinis monticolus Franklin, 1831
- Caprimulgus affinis propinquus Riley, 1918
- Caprimulgus affinis stictomus Swinhoe, 1863
- Caprimulgus affinis timorensis Mayr, 1944
- Caprimulgus asiaticus asiaticus Latham, 1790
- Caprimulgus asiaticus eidos J. L. Peters, 1940
- Caprimulgus atripennis aequabilis Ripley, 1945
- Caprimulgus atripennis atripennis Jerdon, 1845
- Caprimulgus celebensis celebensis Ogilvie-Grant, 1894
- Caprimulgus celebensis jungei Neumann, 1939
- Caprimulgus climacurus climacurus Vieillot, 1824
- Caprimulgus climacurus nigricans (Salvadori, 1868)
- Caprimulgus climacurus sclateri (Bates, 1927)
- Caprimulgus europaeus dementievi Stegmann, 1949
- Caprimulgus europaeus europaeus Linnaeus, 1758
- Caprimulgus europaeus meridionalis Hartert, 1896
- Caprimulgus europaeus plumipes Przewalski, 1876
- Caprimulgus europaeus sarudnyi Hartert, 1912
- Caprimulgus europaeus unwini Hume, 1871
- Caprimulgus eximius eximius Temminck, 1826
- Caprimulgus eximius simplicior Hartert, 1921
- Caprimulgus fossii fossii Hartlaub, 1857
- Caprimulgus fossii griseoplurus Clancey, 1965
- Caprimulgus fossii welwitschii Barboza du Bocage, 1867
- Caprimulgus indicus indicus Latham, 1790
- Caprimulgus indicus kelaarti Blyth, 1851
- Caprimulgus jotaka hazarae Whistler, 1935
- Caprimulgus jotaka jotaka Temminck & Schlegel, 1845
- Caprimulgus macrurus albonotatus Tickell, 1833
- Caprimulgus macrurus bimaculatus Peale, 1849
- Caprimulgus macrurus johnsoni Deignan, 1955
- Caprimulgus macrurus macrurus Horsfield, 1821
- Caprimulgus macrurus salvadorii Sharpe, 1875
- Caprimulgus macrurus schlegelii A. B. Meyer, 1874
- Caprimulgus madagascariensis aldabrensis Ridgway, 1894
- Caprimulgus madagascariensis madagascariensis Sganzin, 1840
- Caprimulgus natalensis accrae Shelley, 1875
- Caprimulgus natalensis natalensis A. Smith, 1845
- Caprimulgus nubicus jonesi Ogilvie-Grant & H. O. Forbes, 1899
- Caprimulgus nubicus nubicus M. H. K. Lichtenstein, 1823
- Caprimulgus nubicus tamaricis Tristram, 1864
- Caprimulgus nubicus torridus Lort Phillips, 1898
- Caprimulgus pectoralis crepusculans Clancey, 1994
- Caprimulgus pectoralis fervidus Sharpe, 1875
- Caprimulgus pectoralis pectoralis Cuvier, 1816
- Caprimulgus pectoralis shelleyi Barboza du Bocage, 1878
- Caprimulgus poliocephalus guttifer Grote, 1921
- Caprimulgus poliocephalus koesteri Neumann, 1931
- Caprimulgus poliocephalus poliocephalus Rüppell, 1840
- Caprimulgus poliocephalus ruwenzorii Ogilvie-Grant, 1909
- Caprimulgus pulchellus bartelsi Finsch, 1902
- Caprimulgus pulchellus pulchellus Salvadori, 1879
- Caprimulgus ruficollis desertorum Erlanger, 1899
- Caprimulgus ruficollis ruficollis Temminck, 1820
- Caprimulgus rufigena damarensis Strickland, 1853
- Caprimulgus rufigena rufigena A. Smith, 1845
- Caprimulgus tristigma granosus Clancey, 1965
- Caprimulgus tristigma lentiginosus A. Smith, 1845
- Caprimulgus tristigma pallidogriseus R. H. Parker & Benson, 1971
- Caprimulgus tristigma sharpei Alexander, 1901
- Caprimulgus tristigma tristigma Rüppell, 1840
- Chordeiles acutipennis acutipennis (Hermann, 1783)
- Chordeiles acutipennis aequatorialis Chapman, 1923
- Chordeiles acutipennis crissalis A. H. Miller, 1959
- Chordeiles acutipennis exilis (R. Lesson, 1839)
- Chordeiles acutipennis littoralis Brodkorb, 1940
- Chordeiles acutipennis micromeris Oberholser, 1914
- Chordeiles acutipennis texensis Lawrence, 1857
- Chordeiles minor aserriensis Cherrie, 1896
- Chordeiles minor chapmani Coues, 1888
- Chordeiles minor henryi Cassin, 1855
- Chordeiles minor hesperis Grinnell, 1905
- Chordeiles minor howelli Oberholser, 1914
- Chordeiles minor minor (J. R. Forster, 1771)
- Chordeiles minor neotropicalis Selander & Alvarez del Toro, 1955
- Chordeiles minor panamensis Eisenmann, 1962
- Chordeiles minor sennetti Coues, 1888
- Chordeiles nacunda coryi Agne & Pacheco, 2011
- Chordeiles nacunda nacunda (Vieillot, 1817)
- Chordeiles pusillus esmeraldae J. T. Zimmer & Phelps, 1947
- Chordeiles pusillus novaesi Dickerman, 1988
- Chordeiles pusillus pusillus Gould, 1861
- Chordeiles pusillus saturatus Pinto & Camargo, 1957
- Chordeiles pusillus septentrionalis (Hellmayr, 1908)
- Chordeiles pusillus xerophilus Dickerman, 1988
- Chordeiles rupestris rupestris (von Spix, 1825)
- Chordeiles rupestris xyostictus Oberholser, 1914
- Hydropsalis cayennensis albicauda (Lawrence, 1875)
- Hydropsalis cayennensis aperta (J. L. Peters, 1940)
- Hydropsalis cayennensis cayennensis (J. F. Gmelin, 1789)
- Hydropsalis cayennensis insularis (Richmond, 1902)
- Hydropsalis cayennensis leopetes (Jardine & Selby, 1830)
- Hydropsalis cayennensis manati (Pinchon, 1963)
- Hydropsalis climacocerca canescens Griscom & Greenway, 1937
- Hydropsalis climacocerca climacocerca (Tschudi, 1844)
- Hydropsalis climacocerca intercedens Todd, 1937
- Hydropsalis climacocerca pallidior Todd, 1937
- Hydropsalis climacocerca schomburgki P. L. Sclater, 1866
- Hydropsalis torquata furcifer (Vieillot, 1817)
- Hydropsalis torquata torquata (J. F. Gmelin, 1789)
- Lurocalis semitorquatus nattererii (Temminck, 1822)
- Lurocalis semitorquatus schaeferi Phelps & Phelps Jr, 1952
- Lurocalis semitorquatus semitorquatus (J. F. Gmelin, 1789)
- Lurocalis semitorquatus stonei Huber, 1923
- Lyncornis macrotis bourdilloni Hume, 1875
- Lyncornis macrotis cerviniceps Gould, 1838
- Lyncornis macrotis jacobsoni Junge, 1936
- Lyncornis macrotis macropterus Bonaparte, 1850
- Lyncornis macrotis macrotis (Vigors, 1831)
- Nyctidromus albicollis albicollis (J. F. Gmelin, 1789)
- Nyctidromus albicollis derbyanus Gould, 1838
- Nyctidromus albicollis gilvus Bangs, 1902
- Nyctidromus albicollis insularis Nelson, 1898
- Nyctidromus albicollis merrilli Sennett, 1888
- Nyctidromus albicollis yucatanensis Nelson, 1901
- Nyctiphrynus mcleodii mcleodii (Brewster, 1888)
- Nyctiphrynus mcleodii rayi (A. H. Miller, 1948)
- Nyctiphrynus ocellatus lautus W. Miller & Griscom, 1925
- Nyctiphrynus ocellatus ocellatus (Tschudi, 1844)
- Nyctipolus hirundinaceus cearae Cory, 1917
- Nyctipolus hirundinaceus hirundinaceus (von Spix, 1825)
- Nyctipolus hirundinaceus vielliardi (Ribon, 1995)
- Nyctiprogne leucopyga exigua Friedmann, 1945
- Nyctiprogne leucopyga latifascia Friedmann, 1945
- Nyctiprogne leucopyga leucopyga (von Spix, 1825)
- Nyctiprogne leucopyga majuscula Pinto & Camargo, 1952
- Nyctiprogne leucopyga pallida Phelps & Phelps Jr, 1952
- Phalaenoptilus nuttallii adustus van Rossem, 1941
- Phalaenoptilus nuttallii californicus Ridgway, 1887
- Phalaenoptilus nuttallii centralis R. T. Moore, 1947
- Phalaenoptilus nuttallii dickeyi Grinnell, 1928
- Phalaenoptilus nuttallii hueyi Dickey, 1928
- Phalaenoptilus nuttallii nuttallii (Audubon, 1844)
- Siphonorhis brewsteri brewsteri (Chapman, 1917)
- Siphonorhis brewsteri gonavensis Garrido, 2003
- Systellura longirostris atripunctata Chapman, 1923
- Systellura longirostris bifasciata (Gould, 1837)
- Systellura longirostris longirostris (Bonaparte, 1825)
- Systellura longirostris mochaensis (Cleere, 2006)
- Systellura longirostris patagonica (Olrog, 1962)
- Systellura longirostris pedrolimai (Grantsau, 2008)
- Systellura longirostris roraimae Chapman, 1929
- Systellura longirostris ruficervix (P. L. Sclater, 1866)
- Uropsalis lyra argentina Olrog, 1975
- Uropsalis lyra lyra (Bonaparte, 1850)
- Uropsalis lyra peruana (von Berlepsch & Stolzmann, 1906)
- Uropsalis segmentata kalinowskii (von Berlepsch & Stolzmann, 1894)
- Uropsalis segmentata segmentata (Cassin, 1849)
Rasprostranjenje i ekologija
[uredi | uredi izvor]Legnjevi su kosmopolitskog rasprostranjenja i mogu se naći na svim kontinentima sem na Antarktiku. Nema ih takođe u jako suvim pustinjama, kao što su Sahara i pustinje centralne Azije, ali i polarne pustinje severa. Mogu se naći na grupama ostrva kao što su Madagaskar, Sejšeli, Nova Kaledonija i Karipskim ostrvima.[4] Noćni jastrebovi žive samo u Novom svetu, dok su ušati legnjevi prisutni u Aziji i Australiji, a pravi legnjevi žive širom cele planete.[4]
Legnjevi žive od nivoa mora do 4.200 metara nadmorske vidine, pri čemu su neke vrste specijalisti za visokoplaninske uslove. Žive na širom spektru staništa, od pustinja do tropskih kišnih šuma, ali su najčešći na otvorenim staništima sa slabijom vegetacijom.[4]
Neke vrste su selice, a pošto je ekologija cele porodica nepoznata, razlozi sa seobu su slabo poznati. Vrste koje se gnezde na dalekom severu, kao što je leganj ili običan noćni jastreb idu na jug sa skraćenjem dana. Legnjevi opremljeni geolokatorima iz južne Engleske su pokazali da na zimovanje odlaze u Demokratsku Republiku Kongo.[5] Druge vrste imaju dosta kraće migratorne rute.[4]
Zaštita i status
[uredi | uredi izvor]Neke vrste legnjeva su pred izumiranjem. Najveća smrtnost pripadnika ove familije je od udara automobila dok leže na putevima.[6]
Procena ugrožavajućih faktora na ovakvoj familiji teško detektabilnih vrsta je pravi izazov; u nekim slučajevima, naučnici nemaju dovoljno podataka o tome da li je vrsta uopšte retka ili ne. Ovo nema puno veze za neulaganjem truda ili neiskustva. Ovakva situacija je zapravo samo zbog toga što ih je vrlo teško lokalizovati i identifikovati mali broj takvih vrsta među 10.000 i više postojećih vrsta na svetu u poređenju sa brojem ljudi. Savršen primer je centralnoazijski leganj iz kineskog jugozapdnog Sinkjanga. Viđen je jednom 1929. godine i pritom je držan u ruci. Istraživanja iz 1970-ih i 1990-ih nisu uspela da ga potvrde opet.[7] Vrlo je moguće da ovu vrstu mogu naći jedino drugi centralnoazijski legnjevi. Zbog toga, naučnici ne znaju da li je vrsta nestala, ugrožena ili vrlo lokalna.
Galerija
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Lane JE, Brigham RM, Swanson DL (2004). „Daily torpor in free-ranging whip-poor-wills (Caprimulgus vociferus)”. Physiological and Biochemical Zoology. 77 (2): 297—304. PMID 15095249. doi:10.1086/380210.
- ^ Jackson, H.D. (2007). „A review of the evidence for the translocation of eggs and young by nightjars (Caprimulgidae)”. Ostrich: Journal of African Ornithology. 78 (3): 561—572. doi:10.2989/OSTRICH.2007.78.3.2.313.
- ^ Jackson, H.D. (1985). „Commentary and Observations on the Alleged Transportation of Eggs and Young by Caprimulgids” (PDF). Wilson Bulletin. 97 (3): 381—385.
- ^ a b v g Cleere, N. (2017). del Hoyo, Josep; Elliott, Andrew; Sargatal, Jordi; Christie, David A.; de Juana, Eduardo, ur. „Nightjars (Caprimulgidae)”. Handbook of the Birds of the World Alive. Barcelona, Spain: Lynx Edicions. Pristupljeno 1. 7. 2017. [Pretplata neophodna (pomoć)].
- ^ Cresswell, Brian; Edwards, Darren (februar 2013). „Geolocators reveal wintering areas of European Nightjar (Caprimulgus europaeus)”. Bird Study. 60 (1): 77—86. doi:10.1080/00063657.2012.748714.
- ^ Jackson, H.D.; Slotow, R. (10. 7. 2015). „A review of Afrotropical nightjar mortality, mainly road kills”. Ostrich. 73 (3-4): 147—161. doi:10.1080/00306525.2002.11446745.
- ^ Handbook of the Birds of the World, Volume 5, Birdlife International/Lynx Edicions, 1999
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Nightjar videos on the Internet Bird Collection
- Nightjar sounds on xeno-canto.org