Likofron
Likofron (Grčki: Λυκόφρων ὁ Χαλκιδεύς, translit. Lukóphrōn ho Chalkidéus; rođen oko 330–325. p. n. e.)[1] bio je helenistički grčki tragični pesnik, gramatičar i komentator komedija, kome se (možda neispravno) pripisuje autorstvo pesme Aleksandra.
Rođen je u Halkidi na Evbeji, a procvet je doživeo u Aleksandriji u vreme Ptolomeja Filadelfa (285–247. p. n. e.). Prema Sudi, obimnoj vizantijskoj grčkoj enciklopediji iz desetog veka, on je bio Sokleov sin, ali ga je usvojio Likus iz Regijuma.[2] Veruje se da je Likofron bio poznanik grčkog filozofa Menedema, koji je možda uticao na neke od Likofronovih tragedija, pa čak i napisao satiričnu dramu o njemu. Likofron je bio zaintrigiran književnim pokretom u Aleksandriji i tamo se nastanio.[3] Njemu je Ptolomej poverio zadatak da sređuje komedije u Aleksandrijskoj biblioteci; kao rezultat svog rada sastavio je raspravu O komediji. Za Likofrona se takođe kaže da je bio vešt pisac anagrama. Kao i veći deo njegovog života, kraj Likofronovog života je danas nepoznat, ali postoje određeni dokazi o njegovoj smrti. Iako se ne zna da li je ostao u Aleksandriji do kraja života, o tome kako je mogao umreti govori Ovidije u delu Ibis: „Tuque cothurnatus cecidesse Lycophrona narrant, Haereat in fibris fixa sagitta tuis“ (A kažu da je Likofron pao u njegove čizme, i neka mu se strela zabije u kosti.) [3]
Prevodi
[uredi | uredi izvor]- Philip Yorke, Viscount Royston (1784 - 1808, 1832) Google Books
- A. W. Mair (1921), Loeb Classical Library (Internet Archive; Google Books)
- George W. Mooney (1921)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Mair, A. W.; Mair, G. R. (1955). Callimachus, Hymns and Epigrams; Lycophron; Aratus. Great Britain: Harvard University Press. str. 303. ISBN 0-674-99143-5.
- ^ Suda λ 827
- ^ a b Callimachus; Lycophron; Aratus, Solensis; Mair, G. R. (Gilbert Robinson); Mair, A. W. (Alexander William) (1921). Callimachus and Lycophron. Kelly - University of Toronto. London : W. Heinemann ; New York : G. P. Putnam.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Konze, J (1870). De Dictione Lycophronis.
- Ulrich von Wilamowitz-Moellendorff, De Lycophronis Alexandra (1884) online
- Hornblower, Simon (2018) Lykophron's Alexandra, Rome, and the Hellenistic World (Oxford)
- McNelis, Charles and Sens, Alex (2016). The Alexandra of Lycophron: A Literary Study. (Oxford)
- Nelson, Thomas J. and Molesworth, Katherine. „‘Tragic Noise and Aristotelian Frigidity in Lycophron’s Alexandra’”. 2021. doi:10.1017/S0009838821000409., Classical Quarterly 71, 200–215
- Rozokoki, Alexandra (2019). The negative presentation of the Greeks in Lycophron’s Alexandra and the dating of the poem..