Pređi na sadržaj

Limunada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aparat za limunadu u Dunav osiguranju
Limunada sa ledom

Limunada je ime dato različitim vrstama sokova. U Sjedinjenim Državama, Kanadi, Danskoj i Balkanskim državama, limunada se odnosi na negazirano piće pomešano sa limunovim sokom, šećerom i vodom.[1][2][3]

U Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji, Švajcarskoj i Novom Zelandu, pojam se odnosi na raznobojno, gazirano piće sa ukusom limuna. U Indiji, limunada (takođe poznata kao limbu paani) odnosi se na negazirano piće sa sokom od limuna, šećerom i vodom kojoj se ponekad dodaje so.

Postoje različite vrste limunade koje se nalaze širom sveta.[4] U Severnoj Americi i Južnoj Aziji, mutna limunada je najčešća sorta. Tamo je tradicionalno domaće piće od limunovog soka, vode i zaslađivača kao što je šećer od trske, jednostavan sirup ili med.[5] U Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj, Centralnoj Evropi, Australiji i Novom Zelandu, gazirano bezalkoholno piće od limunade je češće. Uprkos razlikama između pića, svako je poznato jednostavno kao „limunada” u zemljama u kojima je dominantno.

Sufiks „-ade” se takođe može primeniti na druga slična pića napravljena sa različitim voćem, kao što su lajmada, narandžada ili trešnjada.[6]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Piće napravljeno od limuna, urmi i meda je konzumirano u Egiptu u 13. i 14. veku, uključujući piće od limunovog soka sa šećerom, poznato kao katarmizat.[7] Godine 1676, kompanija poznata kao Compagnie de Limonadiers prodavala je limunadu u Parizu.[8] Prodavci su nosili rezervoare limunade na leđima i točili šolje bezalkoholnog pića Parižanima.[9]

Dok je gaziranu vodu izumeo Džozef Pristli 1767. (sa njegovim pamfletom Uputstva za impregnaciju vode fiksnim vazduhom objavljenim u Londonu 1772. godine),[10] prva referenca za gaziranu limunadu pronađena je 1833. kada se piće prodavalo na britanskim štandovima za osveženje.[11] R. Vajtova limunada je prodavana u Velikoj Britaniji od 1845. godine.[12]

Varijeteti[uredi | uredi izvor]

Oblačna limunada[uredi | uredi izvor]

Preovlađujući oblik limunade koji se nalazi u SAD, Kanadi i Indiji, mutna limunada, takođe poznata kao tradicionalna ili staromodna limunada u Velikoj Britaniji i Australiji, nije gazirana i napravljena je od svežeg limunovog soka; međutim, dostupne su i komercijalno proizvedene sorte. Uglavnom servirana hladna, mutna limunada može se poslužiti i topla kao lek za zagušenje i bol u grlu,[13] smrznuta ili korišćena kao mikser.

Deca rade na štandu za limunadu u La Kanada Flintridžu, Kalifornija, 1960.

Tradicionalno, deca u američkim i kanadskim četvrtima pokreću štandove sa limunadom kako bi zaradili novac tokom letnjih meseci. Koncept je postao ikona mladalačke letnje Amerike do te mere da parodije i varijacije na koncept postoje u medijima. Reference se mogu naći u stripovima i crtanim filmovima kao što su Peanuts, i kompjuterska igrica Lemonade Stand iz 1979. godine.[14]

Ružičasta limunada[uredi | uredi izvor]

Popularna varijacija tradicionalne limunade, ružičasta limunada, kreira se dodavanjem dodatnih voćnih sokova, ukusa ili boja za hranu u recept. Većina ružičaste limunade koja se kupuje u prodavnici jednostavno je obojena koncentrovanim sokom od grožđa ili bojama.[15]

Čitulja iz 1912. pripisuje pronalazak ružičaste limunade cirkuskom radniku Henriju E. „Sančezu“ Alotu, rekavši da je greškom ispustio bombone sa crvenim cimetom.[16]

Druga priča o poreklu govori o drugom cirkuskom radniku, Pitu Konklinu, iz 1857. Njegov brat Džordž Konklin priča priču u svojim memoarima iz 1921. godine. Prema priči, Konklinova limunada je bila mešavina vode, šećera i vinske kiseline, sa kadom ukrašenom jednim limunom koji je više puta koristio tokom sezone. Jednog dana je ostao bez vode. Očajnički tražeći, pronašao je kadu vode koju je jahačica bez sedla nedavno koristila da ispra svoje ružičaste hulahopke. Dodavši šećer, kiselinu i preostale komadiće limuna, ponudio je dobijenu mešavinu kao „limunadu od jagoda“ i udvostručio svoju prodaju.[15][17]

Bistra limunada[uredi | uredi izvor]

Britanski vozač Formule 1 Džeki Stjuart pije gaziranu limunadu 1969. godine

Preovlađujući oblik limunade u Velikoj Britaniji, Irskoj, Francuskoj, Nemačkoj, Švajcarskoj, Južnoj Africi i Australiji je bistro gazirano piće sa ukusom limuna. Šveps, R. Rajtova limunada i C&C su uobičajeni brendovi, a prodavnice obično imaju i limunadu sa brendom prodavnice.[12] Šveps koristi mešavinu ulja limuna i limete.[18] Druga gazirana pića, bezalkoholna pića (ili pop) koja su sa ukusom limuna i limete takođe se ponekad mogu nazvati limunadom, kao što su Sprajt i 7 Ap. Postoje i specijalni ukusi, kao što je Fentimans limunada, koja se prodaje u Velikoj Britaniji, SAD i Kanadi. Šandi, mešavina piva i bistre limunade, često se prodaje unapred flaširana ili naručuje u pabovima.[19]

Smeđa limunada[uredi | uredi izvor]

Postoje razna pića koja se zovu braon limunada. U Severnoj Irskoj, smeđa limunada je začinjena smeđim šećerom.[20] Varijanta iz Venecuele sadrži šećer od trske i limetu.[21]

Druge sorte[uredi | uredi izvor]

U Indiji i Pakistanu, gde je obično poznata kao nimbu pani, i u Bangladešu, limunade takođe mogu da sadrže so i/ili sok od đumbira. Šikandžvi je tradicionalna limunada sa ovih prostora, a može se začiniti i šafranom, kimom i drugim začinima.[22][23][24]

Limonana, vrsta limunade koja se pravi od sveže ceđenog limunovog soka i listova nane, uobičajeno je letnje piće na Bliskom istoku.[25] U Severnoj Africi piće zvano čerbat pravi se od limuna, nane i ružine vodice.[26][27][28]

Osušeni limun[uredi | uredi izvor]

Francusko bezalkoholno piće citron prese, razblaženo vodom

U Francuskoj je uobičajeno da barovi ili restorani nude citron pressé, koji se takođe naziva citronada, nepomešana verzija limunade u kojoj se kupcu daju sok od limuna, sirup i voda odvojeno da se pomešaju u željenim razmerama.[29]

Uticaji na zdravlje[uredi | uredi izvor]

Visoka koncentracija limunske kiseline u limunovom soku je osnova za popularne preporuke za konzumaciju limunade za sprečavanje kamena u bubregu na bazi kalcijuma. Studije nisu pokazale da limunada uzrokuje trajno poboljšanje pH urina, povećanu koncentraciju limunske kiseline u urinu, smanjenje prezasićenosti solima koje formiraju kamenje ili sprečavanje recidivnih kamenaca.[30]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „5 jednostavnih recepata za limunadu od svežeg voća”. Agromedia. Pristupljeno 1. 2. 2020. 
  2. ^ „Sportska limunada”. Blic žena. Pristupljeno 1. 2. 2020. 
  3. ^ „Osvežavajuća crvena limunada”. Lepota i zdravlje. Pristupljeno 1. 2. 2020. 
  4. ^ „LEMONADE – meaning in the Cambridge English Dictionary”. dictionary.cambridge.org. Arhivirano iz originala 25. 10. 2018. g. Pristupljeno 25. 10. 2018. 
  5. ^ „History of Lemonade”. Buzzle. Arhivirano iz originala 9. 10. 2015. g. Pristupljeno 26. 12. 2015. 
  6. ^ Smith, Andrew F. (28. 10. 2013). Food and Drink in American History: A "Full Course" Encyclopedia. ABC-CLIO. ISBN 978-1-61069-233-5. Arhivirano iz originala 8. 5. 2016. g. Pristupljeno 27. 12. 2015. 
  7. ^ „History of lemonade”. Clifford A. Wright. 12. 3. 2012. Arhivirano iz originala 12. 3. 2012. g. Pristupljeno 26. 12. 2015. 
  8. ^ „The Victoria Advocate – Google News Archive Search”. news.google.com. Arhivirano iz originala 23. 1. 2016. g. Pristupljeno 26. 12. 2015. 
  9. ^ „Soft Drink”. Encyclopædia Britannica. Arhivirano iz originala 5. 5. 2015. g. Pristupljeno 20. 4. 2022. 
  10. ^ Priestley, Joseph. Directions for impregnating water with fixed air; in order to communicate to it the peculiar spirit and virtues of Pyrmont water, and other mineral waters of a similar nature. London: Printed for J. Johnson, 1772.
  11. ^ Emmins, Colin (1991). Soft drinks – Their origins and history (PDF). Great Britain: Shire Publications Ltd. str. 8 and 11. ISBN 0-7478-0125-8. Arhivirano (PDF) iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 27. 12. 2015. 
  12. ^ a b „Chester homeless charity teams up with lemonade brand”. Chester Chronicle. 8. 10. 2017. Arhivirano iz originala 8. 10. 2017. g. Pristupljeno 8. 10. 2017. 
  13. ^ „Is Lemonade Good for Sick People to Drink While They Have the Flu?”. LIVESTRONG.COM. Arhivirano iz originala 27. 12. 2015. g. Pristupljeno 26. 12. 2015. 
  14. ^ Apple Computer (1979), Lemonade Stand (1979) (Apple), Pristupljeno 3. 5. 2020 
  15. ^ a b „The Unusual Origins of Pink Lemonade | History | Smithsonian”. Smithsonianmag.com. 16. 8. 2016. Arhivirano iz originala 7. 10. 2019. g. Pristupljeno 13. 10. 2019. 
  16. ^ „Inventor of pink lemonade dead” (PDF). The New York Times. 18. 9. 1912. str. 11. Arhivirano (PDF) iz originala 9. 1. 2021. g. Pristupljeno 21. 9. 2007. 
  17. ^ Nickell, Joe. Secrets of the Sideshows, 978-0813123585, University Press of Kentucky, 2005. pp. 31–32.
  18. ^ „Product description”. Arhivirano iz originala 9. 2. 2019. g. Pristupljeno 8. 2. 2019. 
  19. ^ „shandy | Origin and meaning of shandy by Online Etymology Dictionary”. www.etymonline.com. Arhivirano iz originala 8. 11. 2021. g. Pristupljeno 8. 11. 2021. 
  20. ^ „Brown Lemonade” (na jeziku: engleski). CooksInfo. Arhivirano iz originala 5. 2. 2020. g. Pristupljeno 18. 3. 2020. 
  21. ^ Locklin, Kristy (18. 10. 2020). „Cilantro & Ajo brings Venezuelan street food to Pittsburgh's South Side”. Next Pittsburgh. Arhivirano iz originala 5. 2. 2020. g. Pristupljeno 5. 2. 2020. 
  22. ^ Jiggs Kalra, Pushpesh Pant, Classic cooking of Punjab Arhivirano maj 21, 2016 na sajtu Wayback Machine, Allied Publishers, 2004, ISBN 978-81-7764-566-8
  23. ^ Julie Sahni, Indian regional classics: fast, fresh, and healthy home cooking Arhivirano april 25, 2016 na sajtu Wayback Machine, Ten Speed Press, 2001, ISBN 1-58008-345-5, 9781580083454, "... Ginger Limeade (Shikanji) ..."
  24. ^ Mint lemonade / pudina shikanji / pudina nimbu paani / masala lemonade Arhivirano jun 19, 2018 na sajtu Wayback Machine. Indian Recipe Secrets. June 16, 2018. Retrieved August 29, 2018.
  25. ^ „Limonana: Not your average lemonade”. Zomppa. 29. 8. 2011. Arhivirano iz originala 26. 3. 2019. g. Pristupljeno 28. 5. 2012. 
  26. ^ „Rosewater recipes”. BBC Food. 
  27. ^ Adamson, Melitta Weiss (2004). Food in Medieval Times. str. 89. ISBN 9780313321474. 
  28. ^ „Rodostagma - Rosewater”. Heartland of Legends. Arhivirano iz originala 23. 4. 2023. g. 
  29. ^ Rough Guides Snapshot (12. 4. 2012). Poitou-Charentes and the Atlantic Coast Rough Guides Snapshot France (includes Poitiers, La Rochelle, Île de Ré, Cognac, Bordeaux and the wineries). Rough Guides Limited. str. 96. ISBN 978-1-4093-6293-7. Arhivirano iz originala 23. 3. 2017. g. Pristupljeno 3. 11. 2016. 
  30. ^ Zisman, Anna L. (2017). „Effectiveness of Treatment Modalities on Kidney Stone Recurrence”. Clinical Journal of the American Society of Nephrology. 12 (10): 1699—1708. ISSN 1555-9041. PMC 5628726Slobodan pristup. PMID 28830863. doi:10.2215/CJN.11201016Slobodan pristup. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]