Pređi na sadržaj

Ludara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ludara
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Fungi
Tip: Basidiomycota
Klasa: Agaricomycetes
Red: Boletales
Porodica: Boletaceae
Rod: Rubroboletus
Vrsta:
R. satanas
Binomno ime
Rubroboletus satanas
(Lenz) Kuan Zhao & Zhu L. Yang (2014)
Sinonimi
  • Boletus satanas Lenz (1831)
  • Suillus satanas (Lenz) Kuntze (1898)
  • Tubiporus satanas (Lenz) Maire (1937)
  • Suillellus satanas (Lenz) Blanco-Dios (2015)
Ludara može izazvati ozbiljne zdravstvene smetnje!

Ludara (lat. Rubroboletus satanas) otrovna je gljiva iz razdela Basidiomycota i pripada porodici Boleataceae. Retko se javljaju slučajevi trovanja ovom gljivom.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Poseduje veoma masivna plodonosna tela upečatljivih boja.

  • Šešir je širok o 30 cm. Mesnat je i čvrst, okruglast, potom otvoren (jastučast) sa valovitom ivicom. Na dodir je somotast. Prljavo bele do sive je boje. Na dodir tamni, a nakon određenog vremena se može vratiti svojoj prvobitnoj boji.[2]
  • Himenofor je cevast. Cevčice su žute, a potom zelene. Na dodir dobijaju plave nijanse. Duge su i poseduju malene i okrugle pore. Površina cevčica (trusište) žuta, potom crvena, pri dodiru postaje plavozelena.[3]
  • Drška je dimenzija do 15x12 cm. Debela je, zdepasta i trbušastog oblika. Puna je i pri dnu zadebljana. Bliže šeširu je žute boje, a pri osnovi prelazi u crvenkaste nijanse. Poseduje tanku crvenu mrežu.[4]
  • Meso je debelo i tvrdo. Vremenom postaju meko i sunđerasto. Beličasto je do žuto, a na prelomu blago poplavi. Neprijatnog je mirisa i ukusa.
  • Spore su u masi maslinastosmeđe i dimenzija 9.5-15 x 4.5-7µm. Vretenastog su oblika i glatke su. Pore u blizini ruba su bleđe u odnosu na one koje su bliže dršci.[3]
  • Otisak spora je maslinaste boje.

Otrovnost[uredi | uredi izvor]

Otrovna je gljiva i izazivač je gastrointestinalnog sindroma. Nakon kratkog latentnog perioda od 15 minuta do 2 sata, javljaju se gastrointestinalni poremećaji. Javlja se mučnina i bol u stomaku, nakon čega sledi povraćanje. U Ozbiljnijim slučajevima trovanja, javlja se i krvava dijareja, propraćena drhtavicom i pojačanim znojenjem.

Mogućnost zamene[uredi | uredi izvor]

Zbog svoje karakteristične boje, teško ju je zameniti sa nekim jestivim vrstama iz roda Boletus. Do zamene može doći eventualno kada je gljiva mlada, pa je drška u svetlijim tonovima. Od jestivih vrganja se razlikuje po boji, ukusu i mirisu.

Ekološki odnosi[uredi | uredi izvor]

Mikorizna je vrsta. Stupa u simbiozu sa drvećem poput hrastova ili bukvi.

Plodonošenje[uredi | uredi izvor]

Plodonosi tokom leta i jeseni.

Stanište i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Nastanjuje listopadne šume, najčešće hrastove. Rasprostranjen je u toplijim regionima Evrope, kao i Severne Amerike. Takođe se može naći i u zapadnim Delovima Azije.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Opis gljive u ovom članku nije potpun niti je dovoljan za korektnu i sigurnu identifikaciju gljive.
Nepažnjom vrlo lako se jestive gljive mogu pomešati sa otrovnim. Ukoliko se pojedu otrovne umesto jestivih gljiva, može doći do teških oštećenja pojedinih organa, ili do smrti onog koji ih je pojeo. Ako želite da skupljate gljive, ne preporučuje se korišćenje opisa iz ovog članka za prepoznavanje, već da se obavestite o izgledu i načinu prepoznavanja kod nekog stručnjaka za gljive.