Marija Barbal
Marija Barbal | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 17. septembar 1949. |
Mesto rođenja | Tremp, Španija |
Obrazovanje | Univerzitet u Barseloni |
Književni rad | |
Najvažnija dela | Kamen iz odrona |
Marija Barbal (Tremp, 17. septembar 1949) je katalonska i španska književnica. Studirala je na Centralnom Univerzitetu u Barseloni i sada radi kao nastavnik u srednjoj školi. Postala je poznata po svom romanu Kamen iz Odrona iz 1985. godine, za koji je dobila nagrade Joaquim Ruyra i Joan Crexells.[1] Poslednjih godina je zadobila čitalačku publiku izvan Španije i Katalonije i dobila je svoje mesto u nemačkoj i francuskoj književnosti. Njene knjige prevedene su na sve veće evropske jezike.[2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Marija Barbal je rođena 17. septembra 1949. godine u Trempu u Kataloniji, zbog čega je dobila nadimak Trempolina.[3] Roditelji su joj obezbedili dobro obrazovanje, tako da je se školovala prvo u Trempu, a zatim u Barseloni. Detinjstvo je provodila u rodnom Trempu, gde je sa bratom, kao i ostalom decom najviše volela da se kupa u veštačkom jezeru Sant Antoni. Leta je provodila kod svoje kume, gde je pomagala u sezonskim poslovima žetve, vezivanja snopova i čuvanja stoke. U Barselonu je se preselila 1964. godine i često ističe da je za nju to bila kulturna migracija. U tim godinama je počela da piše svoje prve stihove, koji su ostali sačuvani u njenim dnevnicima. Posle završene srednje škole upisala je Hispansku filologiju na Centralnom Univerzitetu i nakon diplomiranja krenula da radi u prosveti.
Književni rad[uredi | uredi izvor]
Sklonost ka pisanju nasledila je od oca, čija njubav prema zemlji, ljudima, anegdotama i rečima ju je podstakla da krene da piše. Kada je išla na put sa kolegama sa Instituta Monserat u Kastilju, otac joj je rekao da napiše izveštaj o tome. Ipak, svoj prvi ozbiljan rad je objavila 1985. godine i ovaj kratak roman Kamen iz odrona je iznenadio i kritičare i čitaoce zbog svoje ogromne lepote i implicitne poezije koju sadrži i stila sadržaja koji vlada u njemu. Glavna junakinja je Konća, koja sa retrospektivnom vizijom govori o svom životu u tri doba: detinjstvo, mladost i starost. U pozadini su događaji u Republici, Španski građanski rat i kasnije diktatura Franciska Franka.[4] Konća će upoznati ljubav, iluziju, usamljenost, ali i nepravdu i bol. Pod takvim socio-ekonomskim faktorima će biti prisiljena da ode da živi u Barseloni, poistovećujući se sa kamenom iz odrona. Dela koja slede su La mort de Teresa 1986. godine i dva romana: Mel i Metzines i Camfora. Radnja ovih dela se odigrava u Palarsu ali i prikazuje atmosferu Barselone. Prikazujući položaj dva grada prikazuje upravo napuštene gradove u Pirinejima. Ovaj motiv je korišćen kasnije i u delu Camins de quetud 2001. godine. U delu Ulleres de sol 1994. godine prikazuje kontrast različitih svetova i različitih atmosfera. Istinite činjenice kao motive koristi u delima Escrivia cartes al cel 1996. i u svom poslednjem romanu Emma 2008. U prvom delu govori o kidnapovanju u vrtiću na periferiji Pariza 1993. godine i tu koristi različite narativne izvore kao što su lična pisma, pisma uredniku novina i novinski članci. Drugo delo govori o spaljivanju prosjaka, i taj događaj koristi za konstrukciju lika Eme, supruge važnog čoveka u političkoj sferi. U Pais intim pravi narativnu nit, koja je započeta u delu Kamen iz odrona i koja se razvija dalje u kontinuitetu ali sa skokom u generacijama.[4]
Pisanje joj omogućava da bude ono što nije i da radi ono što ne radi, i kroz dela govori ono za šta nema slobodu da kaže.
Dela[uredi | uredi izvor]
Romani[uredi | uredi izvor]
- 1985 Pedra de tartera
- 1990 Mel i Metzines
- 1992 Camfora
- 1996 Escrivia cartes al cel
- 1999 Carrer Bolivia
- 2002 Cicle de Pallars
- 2003 Bella edat
- 2005 Pais intim
Proza[uredi | uredi izvor]
- 2001 Camins de quietud: Un recorergut literari per pobles abandonats del Pirineu
Kratke priče[uredi | uredi izvor]
- 1986 La mort de Teresa
- 1994 Ulleres de sol
- 1998 Bari
Priče za decu[uredi | uredi izvor]
- 1991 Pampllugues
- 1992 Des la gàbia
- 1995 Espaguetti Miu
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „maria barbal”. www.grec.cat. Pristupljeno 23. 4. 2019.
- ^ Catalunya, Universitat Oberta de. „lletrA - Search results”. lletrA (na jeziku: engleski).
- ^ Catalunya, Universitat Oberta de. „lletrA - Search results”. lletrA (na jeziku: engleski).
- ^ a b „Maria Barbal”. www.visat.cat (na jeziku: engleski). Pristupljeno 23. 4. 2019.