Marija Šimoković
Appearance
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Marija Šimoković | |
---|---|
Datum rođenja | 21. april 1947. |
Mesto rođenja | Subotica, FNRJ |
Marija Šimoković (Subotica, 21. april 1947) srpska je pesnikinja. Bavila se i pisanjem za pozorište, filmskih scenarija i novinarstvom.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Osnovnu i srednju školu završila je u Subotici, a filozofiju, smer estetika – etika na Filozofsko – istorijskom fakultetu u Beogradu.[2][1]
Na mađarski prevedeni su joj zbirka izabranih pesama (Mariatheresiopolis, 1996), dvoknjižje sa Ištvanom B. Fokijem (Foky, István B.) i roman Scenografija za vetar (Díszlet a szélnek, 2008).[1]
Živi i radi u Beogradu.[1]
Objavljena dela[uredi | uredi izvor]
Zbirke pesama:[1]
- Sam čovek (1972), Osvit, Subotica;
- Iščekujući Jonu (1976), Osvit, Subotica;
- Ne boj se, tu sam (1980), Minerva, Subotica;
- Majstor žudnje (1983), Minerva, Subotica;
- Nebeski bicikl (1987), Nolit, Beograd;
- Slaganje vremena (1992), Prosveta, Beograd;
- Poljubac Gustava Klimta, izabrane i nove pesme (1993), Prosveta, Beograd;
- Mariatheresiopolis, prevod na mađarski sa I. B. Fokijem, (1996), Subotica;
- Međurečje, (1999), Stubovi kulture, Beograd, Kinovar (2007), Narodna knjiga, Beograd.
Romani:[1]
- Scenografija za vetar, (2002, 2003)
- Velosiped gospodina Vermeša (2010)
- Čitač tragova (2020).
Više desetina članaka, eseja i prevoda sa mađarskog objavila je u jugoslovsnekoj i srpskoj periodici.[1]
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
Dobitnik je više priznanja:[1]
- Nagrada Festivala jugoslovenske poezije mladih, I nagrada, za pesmu Iščekujući Jonu, Vrbas, 1974.
- Nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine, za zbirku poezije Nebeski bicikl, 1988.
- Nagrada „Dr Ferenc Bodrogvari”, za zbirku poezije Nebeski bicikl, 1988.
- Nagrada „Dr Ferenc Bodrogvari”, za zbirku poezije Slaganje vremena, 1992.
- Nagrada „Branko Miljković”, za zbirku poezije Kinovar, 2007.
- Nagrada Gradske biblioteke u Subotici za najbolje zavičajno književno ostvarenje (Velosiped gospodina Vermeša, 2009),
- Zmajeva nagrada Matice srpske (Čuvari privida, 2012).
- Nagrada Stevan Pešić (Dnevnik razdaljine), 2015.
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]