Masakr u Divošu i Tenjskom Antunovcu
Masakr u Divošu i Tenjskom Antunovcu predstavlja ratni zločin koji su u periodu od 22. novembra do 5. decembra 1991. počinili pripadnici hrvatskih paravojnih formacija nad srpskim civilnim stanovništvom u selima Divoš i Tenjski Antunovac kod Osijeka.[1] Divoš je prema popisu iz 1991. bilo gotovo etnički čisto srpsko selo.[1] U Tenjskom Antunovcu je prema popisu iz 1991. živelo preko 2000 Hrvata, 337 Srba, 106 Jugoslovena i 167 pripadnika ostalih manjina i neopredeljenih.[1] Oba sela su okupirana od strane hrvatske vojske još u leto 1991.[1] Sve srpske kuće u Divošu i Tenjskom Antunovcu su zapaljene, oštećene i opljačkane a reporteri su po ulasku u ta mesta zatekli veliki broj uvredljivih grafita - pretnji koji su usmereni protiv srpskog stanovništva.[1]
U zločinima nad civilnim stanovništvom u Divošu i Tenjskom Antunovcu su učestvovali hrvatski vojnici iz Osijeka, Antunovca kao i pripadnici paravojne formacije "Kune".[1] Meštani ova dva sela su najpre zarobljeni pa ubijeni sekirama ili su živi zapaljeni.[1] Direktor “Veritasa” Savo Štrbac rekao je da se na evidenciji Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” petorica Srba vode kao nestali u selu Divoš kod Osijeka 1991. godine od kojih većina do danas nije pronađena.[1] Štrbac je rekao da su 20. novembra 1991. godine pripadnici tadašnjeg hrvatskog Zbora narodne garde upali u selo Divoš kod Osijeka prilikom čega su ubili petoricu Srba.[1]
Žrtve ratnog zločina, ubijeni 20.11. - 5.12.1991.[uredi | uredi izvor]
- Milenko Zgonjanin (34) - vojno nesposoban, zarobljen pa ubijen sekirom u Divošu
- Rodoljub Đaković (62) - penzioner, mučen pa živ zapaljen u svom dvorištu u Divošu
- Zoran Gašparović (26) - zarobljen, mučen pa ubijen u Divošu
- Zdravko Javor (24) - zarobljen, mučen pa ubijen u Divošu
- Milan Milenković - zarobljen, mučen pa ubijen u Divošu
- Tihomir Ratković (23) - zarobljen, mučen pa ubijen u Divošu
- Danica Borota (63) - ubijena sa sinom u Tenjskom Antunovcu
- Ilija Borota - ubijen sa majkom u Tenjskom Antunovcu
- Petar Milaković (67) - penzioner, ubijen u Tenjskom Antunovcu
- Jovan Novaković (51) - ubijen u Tenjskom Antunovcu
- Stana Novaković (80) - ubijena u krevetu u Tenjskom Antunovcu
- Inđija Plavšić (82) - ubijena u krevetu u Tenjskom Antunovcu
- Mitra Mačković (66) - teško bolesna, ubijena u krevetu u Tenjskom Antunovcu[1]
Žrtve ubijene tokom drugog perioda[uredi | uredi izvor]
- Ljubomir Harambašić (67) - ubijen 8. oktobra 1991. u Tenjskom Antunovcu
- Zoran Goluža (26) - iz Antunovca, ubijen od oružanih hrvatskih snaga 25.11.1991. u centru Osijeka
- Pero Milanković (17) - nestao u leto 1991. u Tenjskom Antunovcu
- Romko Olejar (28) - zarobljen u decembru 1991. u Antunovcu i odveden u Zagreb gde je ubijen, posmrtni ostaci nisu pronađeni[1]
Mediji o zločinu[uredi | uredi izvor]
U sela Tenjski Antunovac i Divoš odmah po oslobođenju ušli su reporteri Radio Televizije Novi Sad koji su tom prilikom saopštili: “Od sveg stanovništva koje nije pravovremeno izbeglo, a reč je prvenstveno o starim i iznemoglim osobama, hrvatsku kamu u Antunovcu izbegao je samo jedan starac a u Divošu, čisto srpskom selu, nema preživelih. Ljudi se na svoja ognjišta vraćaju i pokušavaju organizovati kakav-takav život. Iz štaba teritotijalne odbrane apeluju da se građani bez obzira na nacionalnost, naravno svi oni koji nisu učestvovali u prolivanju krvi i zverstvima, vrate i obnove život u selu.”[1]
Ispovest svedoka[uredi | uredi izvor]
„U ovoj hidroforskoj kućici pretpostavljam da su mi oca zatvorili i zapalili s obzirom da je tu stolica, pretpostavljam da se tu sakrio i da su ga tu pronašli…na osnovu odeće i na osnovu čizama..a kad smo mi stigli, našli smo ostatke tj. kosti što su ostale..tu je šešir, odeća.. – ispričao je novinarima Miloš Đaković, sin ubijenog Rodoljuba.”[1]