Pređi na sadržaj

Majka otadžbina zove!

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Majka otadžbina zove!

Majka Otadžbina zove! (rus. Родина-мать зовёт!) je statua na Mamajev Kurganu u Volgogradu, Rusija napravljena u znak sećanja na Staljingradsku bitku.[1] Oblikovali su je istaknuti ruski vajar i umetnik Jevgenij Vučetič i arhitekta Nikolaj Nikitin. Za najvišu građevinu na svetu je proglašena 1967, kao poslednja nereligijska statua koja je proglašena najvišom. Upoređujući sa kasnijim visokim spomenicima, statua Majka otadžbina zove!, znatno je složenija sa inženjerske tačke gledišta, zbog karakterističnog stava sa mačem u desnoj ruci podignutim visoko uvis, i levoj ruci koja poziva „u odbranu otadžbine“. Tehnologija kojom je statua napravljena se takođe može videti u kuli Ostakino u Moskvi.

Izgradnja i posvećenost[uredi | uredi izvor]

„Dejstvujući na osnovu vašeg naređenja, 2. februara 1943. u 16.00 armija Donskog fronta potukla je i uništila neprijateljski obruč u Staljingradu“. Ovaj istorijski dokument stavio je tačku na vrlo složenu bitku za oslobođenje Staljingrada, 25 godina kasnije ovekovečenu u grandioznom memorijalnom kompleksu „Herojima Staljingradske bitke“. Kompleks „Herojima Staljingradske bitke“ na Mamajevom kurganu podignut je prema projektu Jevgenija Vučetiča, izvanrednog sovjetskog vajara. Njegovo delo je i spomenik „Majka Otadžbina“ u Kijevu i „Spomenik vojniku oslobodiocu“ u Berlinu.

Savet ministara Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike 1958. je doneo odluku da se započne sa izgradnjom spomenika prema Vučetičevom projektu. Obimni građevinski radovi trajali su sve do 15. oktobra 1967, kada je svečano otkriven spomenik gigantskih razmera, posvećen događajima iz Drugog svetskog rata. Memorijalni kompleks zauzima površinu od 26 hektara. Jedinstvena arhitektonsko-vajarska kompozicija dugačka je kilometar i po. Sam Vučetič je ovako opisao svoje delo: „Trudili smo se da dočaramo pre svega nesalomivi moral i duh sovjetskih boraca i njihovu potpunu predanost Otadžbini“. Upravo ta ideja povezuje elemente ansambla: Trg boraca na život i smrt; zidove-ruševine sa herojskim bareljefima branilaca Staljingrada, posvećenim odbrani sa jedne strane, i napadu sa druge; Trg heroja sa šest skulpturalnih grupa koje simbolizuju podvige branilaca; Dvoranu ratne slave sa Večnim ognjem u obliku baklje, čvrsto stegnute u ruci; Trg žalosti sa skulpturom majke koja oplakuje palog heroja; Ratničko memorijalno groblje i, najzad, centralna skulptura memorijalnog ansambla – monument „Majka Otadžbina zove!“

Kada je napravljena 1967. bila je najveća građevina na svetu, visine 87 metara od dna postolja do vrha mača. Skulptura žene bez mača je visoka 52 metra, a sam mač iznosi 33 metara. Odmah po završetku borbenih dejstava u Staljingradu poginuli borci su sahranjeni na Mamajevom kurganu. Od podnožja do vrha uzvišenja, gde su premešteni posmrtni ostaci 34.505 vojnika koji su branili grad, vodi 200 granitnih stepenika. Stepenici simbolizuju 200 dana krvave borbe. Tu se nalazi i 35 granitnih spomen-ploča Heroja Sovjetskog Saveza. Za izgradnju spomenika upotrebljeno je 5500 tona betona i 2400 tona metala, a za ojačanje temelja nasuto je 150 hiljada tona zemlje. Kostur od armiranog betona iznutra se sastoji od zasebnih ćelija, odnosno komora, a pridržava se zategnutim sajlama koje su smeštene unutar skulpture. Svaka sajla je teška 60 tona. Statua Domovina-majka zove se nalazi na zastavi i grbu Volgogradske oblasti[2].

Uzor i nadahnuće[uredi | uredi izvor]

Prema nekim izvorima, statua je nadahnuta statuom Nike sa Samotrake, grčke boginje pobede. U blizini statue „Majka otadžbina zove!“ su sahranjeni Maršal Sovjetskog Saveza Vasilij Čujkov, kao i poznati sovjetski snajperista Vasilij Zajcev koji je zaslužan za ubistvo 225 nemačkih vojnika i oficira i njihovih saveznika (uključujući i 11 neprijateljskih snajperista). Mamajev kurgan je 2008. narodnim glasanjem ubrojan među sedam čuda Rusije. Ansambl je iste godine dobio status federalnog spomenika i ujedinjen je sa drugim važnim istorijskim objektom Volgograda – muzejem-panoramom „Staljingradska bitka“. Preko tri miliona ljudi svake godine dolazi u Volgograd da se popne na vrh Mamajevog kurgana, stopama heroja-branilaca otadžbine. Tek 2045, na stogodišnjicu pobede u Drugom svetskom ratu, moći ćemo da saznamo kakvu poruku su svojim potomcima ostavili heroji Staljingradske bitke. Upravo tada će biti otvorena kapsula sa porukom koju su ratni veterani 1970. pohranili na teritoriji memorijalnog kompleksa.

Strukturalni problemi[uredi | uredi izvor]

Statua se trenutno naginje usled promena tokova podzemnih voda koje izazivaju pomeranje temelja i naginjanje se sve više ističe. Statua nije pričvršćena za temelj, već se oslanja samo svojom težinom. Pomerena je za 20 centimetara, i procenjuje se da će se srušiti usled daljeg pomeranja. Dok lokalne vlasti poriču da je statua u opasnosti, radovi na restauraciji i očuvanju počeli su 2010.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]