Medžik Džonson
Medžik Džonson | ||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Džonson 2022. godine | ||||||||||||||||
Lični podaci | ||||||||||||||||
Puno ime | Ervin Džonson Mlađi | |||||||||||||||
Nadimak | Medžik | |||||||||||||||
Datum rođenja | 14. avgust 1959. | |||||||||||||||
Mesto rođenja | Lansing, Mičigen, SAD | |||||||||||||||
Državljanstvo | SAD | |||||||||||||||
Visina | 2,06 m | |||||||||||||||
Informacije o karijeri | ||||||||||||||||
Broj | 32 | |||||||||||||||
NBA draft | 1979. / 1. runda / 1. ukupno | |||||||||||||||
Odabrao: Los Anđeles lejkersi | ||||||||||||||||
Pro karijera | 1979–1991, 1996 | |||||||||||||||
Pozicija | plejmejker | |||||||||||||||
Seniorska karijera | ||||||||||||||||
Godine | Klub | |||||||||||||||
1979–1991, 1996 | Los Anđeles lejkersi | |||||||||||||||
Trenerska karijera | ||||||||||||||||
1996 | Los Anđeles lejkersi | |||||||||||||||
Nagrade | ||||||||||||||||
| ||||||||||||||||
Statistika na basketball-reference.com | ||||||||||||||||
Statistika na nba.com | ||||||||||||||||
Medalje
|
Ervin „Medžik” Džonson Mlađi (engl. Earvin Magic Johnson Jr.; Lansing, Mičigen, 14. avgust 1959) bivši je profesionalni američki košarkaš. Izabran je u 1. krugu (1. ukupno) NBA drafta 1979. od strane Los Anđeles lejkersa. Celu svoju profesionalnu karijeru proveo je u dresu Lejkersa. U svojoj prvoj sezoni osvojio je nagradu za najkorisnijeg igrača NBA lige. Penzionisao se 1991. kada je objavio da je nosilac HIV virusa, ali je igrao na Ol-star utakmici 1992. godine i osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača Ol-stara. Vratio se košarci 1996. i odigrao 32 utakmice za Lejkerse pre nego što se treći i poslednji put penzionisao.
Tri puta je bio najkorisniji igrač lige, devet puta je igrao u NBA finalu, dvanaest puta nastupio je na Ol-staru, dok je devet puta bio izabran u najbolju prvu petorku i jednom u najbolju drugu petorku sezone. Četiri sezone je bio najbolji asistent lige i predvodio je NBA ligu sa prosečnih 11,2 asistencije po utakmici. Bio je član američkog Drim-tima koji je na Olimpijskim igrama 1992. u Barseloni osvojio zlatnu medalju.
Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]
Irvin Džonson Junior, šesto je dete Irvina Seniora i Kristine. Irvin Senior je bio radnik u Dženeral motorsu, dok je Kristina obavljala posao školskog domara.[1] Odrastao je u Lansingu, saveznoj državi Mičigen i kao dečak zavoleo je košarku. Džonson je dobio nadimak „Medžik” kada je tokom igranja za srednju školu Lansing Everet u jednoj utakmici postigao tripl-dabl - 36 poena, 18 skokova i 16 asistencija.[2] Sportski novinar Fred Stebli nakon završetka utakmice nadimak je objavio u svojoj kolumni u novinama Lansing Stejt Žurnal, uprkos protivljenju njegove majke hrišćanke koja je mislila da je taj naziv svetogrdan.[2] U finalnoj utakmici sezone predvodio je Lansing Everet do skora 27-1, uz prosek od 28,8 poena i 16,8 skokova po utakmici, do pobede nakon produžetka i osvajanja državnog prvenstva.[2]
Univerzitet[uredi | uredi izvor]
Iako je mogao birati među mnogim poznatim univerzitetima poput Indijane i UCLA, Džonson je odabrao univerzitet bliže svome domu.[3] Iako je u početku hteo na univerzitet Mičigen, nakon razgovora sa trenerom Mičigen Stejta, Džudom Heatkoteom odlučio je pohađati njihov univerzitet.[4]
Džonson na početku nije hteo profesionalno igrati košarku, nego se više okrenuo studirati komunikacione nauke, u želji da jednog dana postane televizijski komentator.[5] Igrajući sa budućim NBA draftovima Gregom Kelserom, Džejom Vinsentom i Majkom Brkovičem, Džonson je kao igrač prve godine u proseku postizao 17 poena, 7,9 skokova i 7,4 asistencija po utakmici. Odveo je Spartanse do skora 25-5 i naslova prvaka Big Ten konferencije. U prvom izdanju NCAA turnira 1978. godine odveo je tim među osam najboljih, ali su tamo ispali od kasnijih šampiona Kentakija.[6]
Tokom sezone 1978/79. Mičigen Stejt ponovo je igrao na NCAA turniru i odveo tim do finala. Tamo su se obračunali sa univerzitetom Indijana Stejt koji je bio predvođen igračem poslednje godine Lari Birdom. U najgledanijoj utakmici u istoriji univerzitetske košarke,[7] Mičigan Stejt je porazio je Indijanu sa 75:74, a Džonson je izabran za najistaknutijeg igrača polufinala NCAA lige.[8] Nakon dve godine provedene na univerzitetu, na kojima je u proseku postizao 17,1 poena, 7,6 skokova i 7,9 asistencija, Džonson se prijavio na draft.[9]
NBA[uredi | uredi izvor]
Ruki sezona (1979–1980)[uredi | uredi izvor]
Džonson je izabran kao prvi izbor NBA drafta 1979. od strane Los Anđeles lejkersa. Izjavio je da je neverovatno to što će imati priliku da igra zajedno sa Karimom Abdul-Džabarom.[10] Uprkos svojoj centarskoj dominaciji, Abdul-Džabar nikada sa Lejkersima nije osvojio NBA titulu i nadao se da će mu Džonson pomoći u tome.[11] Džonson je u proseku postizao 18, poena, 7,7 skokova i 7,3 asistencije po utakmici, a izabran je u najbolju petorku rukija i startera na Ol-star utakmici. Nagradu za NBA rukija godine dobio je njegov rival Lari Bird iz Boston seltiksa.
Lejkersi su sezonu završili sa skorom 62-20 i stigli do NBA finala 1980. godine.[12] U finalu su igrali protiv Filadelfija seventisiksersa, predvođenim Džulijusom Irvingom. Lejkersi su vodili u seriji 3-2, ali je Abdul-Džabar, koji je prosečno u seriji postizao 33 poena,[13] u petoj utakmici iščašio zglob i propustio šestu utakmicu.[11] Glavni trener Lejkersa Pol Vesthed u šestoj utakmici premestio je Džonsona na poziciju centra, a na kraju te utakmice imao je 42 poena, 15 skokova i 7 asistencija i to je bilo dovoljno za njegovu prvu NBA titulu.[11] Džonson je postao jedini ruki u istoriji NBA koji je osvojio nagradu najkorisnijeg igrača NBA finala.[11] Isto tako postao je četvrti igrač koji je zaredom osvojio naslov NCAA i NBA prvaka.[14]
Usponi i padovi (1980–1983)[uredi | uredi izvor]
U početku sezone 1980/81. Džonson je zaradio povredu hrskavice levog kolena. Propustio je 45 utakmica[9] i izjavio da mu je rehabiltacija najteže pala.[15] Vratio se pre početka doigravanja 1981. ali je Lejkersov pomoćni trener i budući glavni, Pet Rajli izjavio da je nestrpljivo čekao povratak Džonsona u tim.[16] Lejkersi su u prvom krugu doigravanja igrali protiv Hjustona[17][18] i nakon tri utakmice imali skor 2-1.
Godine 1981, Džonson je potpisao 25-godišnji ugovor vredan 25 miliona dolara sa Lejkersima što je tada bio najveći ugovor ikada potpisan u sportu.[19] Početkom nove sezone, Džonson se sukobio sa tadašnjim glavnim trenerom Polom Vesthedom, kojem je izjavio da Lejkersi igraju sporo i predvidljivo.[20] Nakon što je zahtevao da se menja u neku drugu ekipu, vlasnik Lejkersa Džeri Bas otpustio je Vestheda na mestu trenera i na klupu postavio Rajlija. Iako je demantovao da ima ikakve veze sa otkazom Vestheda,[21] Džonson je bio izviždan od publike širom lige pa čak i od Lejkersovih navijača.[2] Uprkos problemima van terena, Džonson je u proseku postizao 18,6 poena, 9,6 skokova i 9,5 asistencija, te je izabran u najbolju drugu petorku sezone.[9] Pridružio se Viltu Čemberlejnu i Oskaru Robertsonu kao jedinim NBA igračima koji su u jednoj sezoni postigli najmanje 700 poena, 700 skokova i 700 asistencija.[8] Lejkersi su ponovo stigli do NBA finala i drugi put u zadnje tri godine igrali protiv Filadelfije. U šestoj utakmici, za Lejkerse odlučujućoj, Džonson je postigao tripl-dabl i odveo tim do naslova prvaka, i drugi put je u karijeri izabran za najkorisnijeg igrača finala.[22] Tokom finalne serije u proseku je postizao 16,2 poena, 10,8 skokova, 8,0 asistencija po utakmici.[23] Kasnije je izjavio da su Lejkersi u njegovoj trećoj sezoni postali odličan tim,[24] i sve to zaslugama Rajlija.[25]
U sezoni 1982/83. Džonson je u proseku postizao 16,8 poena, 8,6 skokova i 10,5 asistencija, te je po prvi put u karijeri izabran u najbolju prvu petorku sezone.[9] Lejkersi su ponovo stigli do finala i treći put u zadnje četiri godine igrali protiv Filadelfije. U Filadelfiju je stigao Moziz Malon i on je zajedno sa Irvingom vodio tim do naslova prvaka, a Malon je proglašen najkorisnijim igračem finala.[26] Razlozi poraza Lejkersa leže i u tome da su im glavni igrači poput Norma Niksona, Džejmsa Vortija i Boba Mekadua bili povređeni.[26] Tokom finalne serije Džonson je u proseku postizao 19 poena, 7,8 skokova i 12,5 asistencija po utakmici.[27]
Rivalstvo i borba sa Seltiksima (1983–1987)[uredi | uredi izvor]
U svojoj petoj profesionalnoj sezoni, Džonson je u proseku postizao 17,6 poena, 7,3 skokova i 13,1 asistenciju po utakmici.[9] Lejkersi su treću godinu zaredom stigli do NBA finala i prvi puta u doigravanju zaigrali protiv Birdovih Seltiksa.[28] Lejkersi su pobedili u prvoj i sa dva poena prednosti vodili u drugoj utakmici 18 sekundi pre kraja, a nakon pogođenog alley-oopa Džeralda Hendersona, Džonson nije uspeo da pogodi šut pre zvuka sirene i tako su Lejkersi u produžetku izgubili 124:121.[28] U trećoj utakmici, Džonson je u pobedi 137:104 postigao 21 asistenciju, ali je u četvrtoj napravio nekoliko ključnih grešaka. U poslednjem minutu utakmice, Džonson je ukrao loptu centru Seltiksa Robertu Parišu i promašio dva slobodna bacanja koji su ih stajali pobede. Seltiksi su na kraju slavili u produžetku te utakmice. Sledeće dve utakmice otišle su na stranu jedne i druge ekipe, a odlučujuća sedma utakmica igrala se u Bostonu. Lejkersi su minut pre kraja bili tri poena u zaostatku i imali loptu za novi napad, ali je Denis Džonson ukrao loptu Džonsonu i serija je otišla na stranu Seltiksa.[28] Tokom finala, Džonson je u proseku postizao 18, poena, 7,7 skokova i 13,6 asistencija po utakmici.[29]
U regularnom delu sezone, Džonson je u proseku postizao 18,3 poena, 6,2 skoka, i 12,6 asistencija i vodio Lejkerse do novog finala, gde su ponovo igrali protiv Seltiksa. Prvu utakmicu Lejkersi su započeli veoma loše i izgubili sa 34 poena razlike.[30] Međutim, tada već 38-godišnji Abdul-Džabar, u drugoj utakmici finala postiže 30 poena i sakuplja 18 skokova, dok su njegovih 36 poena u petoj utakmici odveli Lejkerse do vođstva od 3-2.[30] Nakon što su Lejkersi porazili Seltikse u šest utakmica, Abdul-Džabar je izjavio da je ovo finale njegov vrhunac karijere.[31]
Džonson je u sezoni 1985/86. u proseku postizao 18,8 poena, 5,9 skokova i 12,6 asistencija,[9] ali su Lejkersi u pet utakmica poraženi u konferencijskom finalu od Hjustona.[32] Sledeće sezone, Džonson je u proseku postizao rekordnih 23,9 poena, 6,3 skokova i 12,2 asistencija po utakmici.[9] Po prvi put u karijeri dobio je nagradu za najkorisnijeg igrača lige.[2][33] Lejkersi i Seltiksi su se po treći put susreli u NBA finalu, a Džonson je u četvrtoj utakmici sekundu pre kraja pogodio hook shot preko igrača Seltiksa Pariša i Kevina Mekhejla za pobedu 107:106.[34] Na kraju su Lejkersi u šest utakmica savladali Seltikse, a Džonson je po treći put u karijeri osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača finala.[34][35]
Ponovni uzlet i dolazak Bulsa (1987–1991)[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7d/Magic_Lipofsky.jpg/220px-Magic_Lipofsky.jpg)
Pre početka sezone 1987/88. trener Lejkersa, Pet Rajli u javnosti je dao obećanje da će Lejkersi odbraniti naslov NBA prvaka, iako franšiza od 1969. godine nikada nije dva puta zaredom uzela tu prestižnu titulu.[36] Džonson je imao još jednu odličnu sezonu i u proseku postizao 19,6 poena, 6,2 skoka i 11,9 asistencija po utakmici.[9] U doigravanju 1988. Lejkersi su preživeli serije 4-3 protiv Juta džeza i Dalas maveriks i stigli do finalne serije protiv Detroit pistonsa,[37] tada poznatijih pod nazivom Bed bojs zbog njihovog stila igre.[38] Nakon šest utakmica serija je bila izjednačena i igrala se odlučujuća sedma utakmica. U poslednjoj utakmici, Lejkersovo krilo i najkorisniji igrač NBA finala Džejms Vorti postigao je svoj prvi tripl-dabl karijere - 36 poena, 16 skokova, i 10 asistencija i odveo tim do pobede 108:105.[39] Uprkos tome što nije izabran za najkorisnijeg igrača, Džonson je u finalnoj seriji igrao sjajno i u proseku postizao 21,1 poen (šut iz igre 55%), 5,7 skokova i 13 asistencija po utakmici.[40]
U sezoni 1988/89. u proseku je postizao 22,5 poena, 7,9 skokova, i 12,8 asistencija po utakmici[9] i po drugi put u karijeri osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača lige.[41] Lejkersi su ponovo u finalu igrali sa Pistonsima, a nakon povrede Džonsona u drugoj utakmici, Lejkersi nisu imali odgovora na igru Pistonsa koji su ih pobedili sa glatkih 4-0.[42]
Sledeće sezone u penziju odlazi Abdul-Džabar, a Džonson po treći put u karijeri dobija nagradu za najkorisnijeg igrača lige[43] i predvodi svoj tim sa 22,3 poena, 6,6 skokova i 11,5 asistencija po utakmici.[9] Međutim, Lejkersi su iznenađujuće poraženi u polufinalu Zapada od Finiks sansa, što je najranije ispadanje franšize u poslednjih devet godina.[44] U sezoni 1990/91. Medžik nastavlja sa dobrim igrama i u proseku postiže 19,4 poena, 7 skokova i 12,5 asistencija po utakmici. Lejkersi su ponovo stigli do novog finala, u kojem su igrali protiv Džordanovih Bulsa.[45] Iako su u glavnim ulogama bili Džordan i Džonson,[46] Skoti Pipen odigrao je važnu ulogu u čuvanju Džonsona. Džonson je tokom finalne serije postigao dva tripl-dabl učinka, ali Džordan je slavio u seriji 4-1, uzevši naslov NBA prvaka[2] i nagradu za najkorisnijeg igrača finala. U svojoj poslednjoj sezoni sa naslovom NBA prvaka u proseku je postizao 18,6 poena, 8,0 skokova i 12,4 asistencije po utakmici.[47]
Objava nalaza pozitivnog na HIV virus i Olimpijske igre (1991–1992)[uredi | uredi izvor]
Nakon lekarskog pregleda pre početka sezone 1991/92. Džonson je otkrio da je nosilac HIV-a. Dana 7. novembra 1991. na konferenciji za novinare javno je objavio stanje svog zdravlja i odmah se povukao iz košarke.[48] Naveo je da njegova supruga i njihov još nerođeni sin nemaju HIV, te da će posvetiti svoj život borbi protiv te bolesti.[48] Džonson je u početku rekao da ne zna kako je došao u kontakt sa tom bolešću,[48] ali je kasnije sam sebe demantovao i priznao da je tokom svoje karijere imao više seksualnih odnosa.[49] U to vreme, samo je mali broj heteroseksualnih osoba bilo pozitivno registrovano HIV-om[50][51] i sumnjalo se da je Džonson bio gej ili biseksualac, iako je on to oštro demantovao.[50] Džonson je postao glavna vest u svim medijima Sjedinjenih Država,[51] a 2004. izabran je među ESPN-ovih sedam najvećih trenutaka u poslednjih 25 godina.[52] U mnogim člancima postao je nacionalni heroj, a američki predsednik Džordž H. V. Buš izjavio je: "Medžik je za mene heroj i heroj za sve one koji vole sport"."[51]
Uprkos svom penzionisanju, Džonson je kao starter izabran na NBA Ol-star utakmicu 1992. godine, iako su njegovi bivši saigrači Bajron Skot i Ej Si Grin izjavili da on ne bi trebalo da nastupi,[53] dok su od tada aktivnih igrača poput Karla Malouna tvrdili da bi se mogli zaraziti tom bolešću, ako bi Džonson tokom igre zaradio otvorenu ranu.[54]</ref> Džonson je predvodio Zapad do pobede 153:113 i proglašen je najkorisnijim igračem NBA Ol-star utakmice. Postigao je 25 poena, 5 skokova i 9 asistencija,[55] a nakon završetka utakmice igrači obe ekipe zatrčali su se prema Džonsonu i čestitali mu.[56]
Džonson je izabran da se takmiči na Olimpijskim igrama 1992. godine za košarkaški tim SAD, koji je bio poznat pod nazivom tim snova zbog NBA zvezda na spisku.[57] U timu snova zajedno sa Džonsonom bili su i ostali veliki igrači, kao što su Majkl Džordan, Čarls Barkli, Lari Bird i taj tim je smatran nepobedivim.[58] Tim snova je dominirao na takmičenju, osvojivši zlatnu medalju sa skorom 8-0, a svoje protivnike su pobeđivali u proseku za 43,8 poena po utakmici. Džonson je u proseku beležio 8 poena po utakmici tokom Olimpijade, a sa 5,5 asistencija po utakmici bio je drugi u svom timu.[58][59] Džonson je igrao retko zbog problema sa kolenima,[60] ali je često dočekan ovacijama iz publike i koristio svaku priliku da inspiriše HIV pozitivne osobe.[5]
Kasniji život (1992–1996)[uredi | uredi izvor]
Pre početka sezone 1992/93. Džonson je najavio mogući povratak u NBA ligu. Nakon što je igrao i trenirao u predsezonskim utakmica pripremajući se za povratak, izjavio je da se neće vratiti na parkete, navodeći kao razloge neodobravanje nekih NBA igrača oko njegovog povratka.[8] Tokom svog penzionisanja napisao je knjigu o bezbednom seksu, vodio nekoliko preduzeća, radio kao komentator na televizijskoj mreži NBC i bio sa košarkaškom ekipom koja se sastojala od bivših univerzitetskih i NBA igrača na turneji po Aziji i Australiji.[2]
U NBA se vratio kao glavni trener Lejkersa i to pred kraj sezone 1993/94. zamenivši na klupi Rendija Pfunda.[61][62] Nakon što je izgubio pet od poslednjih šest utakmica, Džonson je najavio da ća dati ostavku na kraju sezone, a umesto toga odlučio je u junu 1994. kupiti 5% udela u franšizi.[2] Sledeće sezone sa već 36 godina na leđima još se jednom vratio kao igrač u tim Lejkersa.[63] Igrao je na poziciji krilnog centra i u poslednjih 32 utakmice sezone u proseku postizao 14,6 poena, 5,7 skokova i 6,9 asistencija.[9] Nakon poraza Lejkersa od Hjustona u prvom krugu doigravanja,[64] Džonson je objavio konačan kraj svoje karijere.[8][63]
Van parketa[uredi | uredi izvor]
Privatan život[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d7/Earvin_Magic_Johnson%27s_star_on_the_Hollywood_Walk_of_Fame.jpg/220px-Earvin_Magic_Johnson%27s_star_on_the_Hollywood_Walk_of_Fame.jpg)
Prvi put je postao otac 1981. godine kada mu se rodio sin Andre Džonson. Iako je Andre živeo s majkom Melisom Mičel, on se preko letnjih meseci družio s ocem, a u oktobru 2005. otac ga je zaposlio u svojoj firmi Magic Johnson Enterprises.[65] Džonson se 1991. oženio sa Erlitom Keli.[66] Sa njom je dobio sina Irvina III, koji se otvoreno deklariše kao homoseksualac i učestvuje u rijaliti programu „Bogata deca Beverli hilsa“ (engl. Rich Kids of Beverly Hills).[65][67] Par je 1995. usvojio i kćerku Elisu.[68] Džonson trenutno živi u mestu Dejna Pojnt u Kaliforniji.[69]
Godine 1998. postao je voditelj kasno večernjeg tok šoua televizijske mreže Foks, The Magic Hour, ali nakon dva meseca prikazivanja otkazan je zbog slabe gledanosti.[70] Pristalica je Demokratske stranke, podržavao je Fila Angelidisa za guvernera Kalifornije[71] i Hilari Klinton za predsednicu Sjedninjenih Američkih Država.[72]
Borba protiv HIV-a[uredi | uredi izvor]
Džonson je 1991. godine dijagnostikovan nosiocem virusa HIV-a. U svojim javnim istupima često naglašava razliku između HIV-a i side. HIV je virus, a sida je završna faza bolesti koja izaziva smrt. Postao je poznati govornik o ovoj bolesti te je osnovao i fondaciju Magic Johnson Foundation za borbu protiv nje.[73] Njegovo dobro zdravstveno stanje je izazvalo sumnje da uopšte boluje od AIDS-a, što je on oštro demantovao.
Kako bi sprečio dalje širenje HIV-a, odnosno nastanka side, Džonson svakodnevno uzima lekove.[74] Reklamirao je GlaksoSmitKlajn lekove,[75] i u partnerstvu je sa kompanijom Abot laboratorije javno zagovarao borbu protiv side u Afričko-Američkoj zajednici.[74]
Rekordi i dostignuća karijere[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/8d/LakersRetiredJerseys.jpg/220px-LakersRetiredJerseys.jpg)
Džonson je tokom svoje NBA karijere odigrao 905 utakmica, postigao 17,707 poena, 6659 skokova i 10,141 asistenciju, što u proseku iznosi 19,5 poena, 7,2 skoka i 11,2 asistencije po utakmici.[9] Deli rekord doigravanja u asistencijama na jednoj utakmici (24),[76] drži rekord NBA finala u asistencijama (21)[76] i najbolji je asistent u istoriji doigravanja (2346).[77] Drži rekord u asistencijama na jednoj Ol-star utakmici (22) i najbolji je asistent Ol-stara sa ukupnih 127 asistencija.[76]
Džonson je košarci doneo novi stil igre nazvan "Showtime", koji je opisan kao igra sa brzim kontranapadima, atraktivnim dodavanjima i mnoštvom poena.[2] Bio je specifičan u svetu košarke, jer je sa visinom od 2,06 m bio netipične građe za plejmejkera, ali je zbog šuterskih i dodavačkih sposobnosti uglavnom igrao tu poziciju.[2] U karijeri je ostvario 117 tripl-dabl učinaka i nalazi se na drugom mestu iza još jednog velikana NBA košarke Oskara Robertsona koji ih je postigao 181.[78] Zbog svojih priznanja 1996. proglašen je među 50 najvećih igrača u istoriji NBA,[79] a 2002. ušao je u košarkašku Kuću slavnih.[80]
Rivalstvo Bird - Medžik[uredi | uredi izvor]
Džonson i Bird prvi put su se susreli u finalu NCAA lige 1979. gde je Džonsonov Mičigen Stejt odneo pobedu. Tokom 80-ih puno puta su se susretali u regularnom delu, a i u NBA finalima 1984, 1985. i 1987. Uskoro je rivalstvo Seltiksa i Lejkersa, a pogotovo Džonsona i Birda postalo jednim od najvećih rivalstava u profesionalnom sportu. Tokom 80-ih Bird i Džonson zajedno su osvojili 8 NBA naslova (5 Džonson i 3 Bird).[81] Rivalstvo Lejkersa i Seltiksa tokom regularnog dela, a pogotovo za vreme finala bilo je vrlo izraženo i propraćeno putem medija. Uprkos velikom rivalstvu na terenu Bird i Džonson postali su veliki prijatelji.[82][83]
NBA statistika[uredi | uredi izvor]
Legenda | |||||
---|---|---|---|---|---|
OU | Odigrano utakmica | SU | Startovao utakmica | MPU | Minuta po utakmici |
PŠ% | Procenat šuta iz igre | 3P% | Procenat šuta za tri | SB% | Procenat šuta slobodnih bacanja |
SPU | Skokova po utakmici | APU | Asistencija po utakmici | UPU | Ukradenih lopti po utakmici |
BPU | Bloka po utakmici | PPU | Poena po utakmici | Podebljano | Najbolje u karijeri |
† | označava sezonu kada osvaja NBA titulu |
* | najbolji u ligi |
Regularna sezona[uredi | uredi izvor]
Godina | Tim | OU | SU | MPU | PŠ% | 3P% | SB% | SPU | APU | UPU | BPU | PPU |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1979/80.† | Lejkersi | 77 | 72 | 36.3 | .530 | .226 | .810 | 7.7 | 7.3 | 2.4 | 0.5 | 18.0 |
1980/81. | Lejkersi | 37 | 35 | 37.1 | .532 | .176 | .760 | 8.6 | 8.6 | 3.4* | 0.7 | 21.6 |
1981/82.† | Lejkersi | 78 | 77 | 38.3 | .537 | .207 | .760 | 9.6 | 9.5 | 2.7* | 0.4 | 18.6 |
1982/83. | Lejkersi | 79 | 79 | 36.8 | .548 | .000 | .800 | 8.6 | 10.5* | 2.2 | 0.6 | 16.8 |
1983/84. | Lejkersi | 67 | 66 | 38.3 | .565 | .207 | .810 | 7.3 | 13.1* | 2.2 | 0.7 | 17.6 |
1984/85.† | Lejkersi | 77 | 77 | 36.1 | .561 | .189 | .843 | 6.2 | 12.6 | 1.5 | 0.3 | 18.3 |
1985/86. | Lejkersi | 72 | 70 | 35.8 | .526 | .233 | .871 | 5.9 | 12.6* | 1.6 | 0.2 | 18.8 |
1986/87.† | Lejkersi | 80 | 80 | 36.3 | .522 | .205 | .848 | 6.3 | 12.2* | 1.7 | 0.4 | 23.9 |
1987/88.† | Lejkersi | 72 | 70 | 36.6 | .492 | .196 | .853 | 6.2 | 11.9 | 1.6 | 0.2 | 19.6 |
1988/89. | Lejkersi | 77 | 77 | 37.5 | .509 | .314 | .911* | 7.9 | 12.8 | 1.8 | 0.3 | 22.5 |
1989/90. | Lejkersi | 79 | 79 | 37.2 | .480 | .384 | .890 | 6.6 | 11.5 | 1.7 | 0.4 | 22.3 |
1990/91. | Lejkersi | 79 | 79 | 37.1 | .477 | .320 | .906 | 7.0 | 12.5 | 1.3 | 0.2 | 19.4 |
1995/96. | Lejkersi | 32 | 9 | 29.9 | .466 | .379 | .856 | 5.7 | 6.9 | 0.8 | 0.4 | 14.6 |
Karijera | 906 | 870 | 36.7 | .520 | .303 | .848 | 7.2 | 11.2 | 1.9 | 0.4 | 19.5 | |
Ol-star | 11 | 10 | .489 | .476 | .905 | 16.0 |
Plej-of[uredi | uredi izvor]
Godina | Tim | OU | SU | MPU | PŠ% | 3P% | SB% | SPU | APU | UPU | BPU | PPU |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1980† | Lejkersi | 16 | 16 | 41.1 | .518 | .250 | .802 | 10.5 | 9.4 | 3.1 | 0.4 | 18.3 |
1981 | Lejkersi | 3 | 3 | 42.3 | .388 | .000 | .650 | 13.7 | 7.0 | 2.7 | 1.0 | 17.0 |
1982† | Lejkersi | 14 | 14 | 40.1 | .529 | .000 | .828 | 11.3 | 9.3 | 2.9 | 0.2 | 17.4 |
1983 | Lejkersi | 15 | 15 | 42.9 | .485 | .000 | .840 | 8.5 | 12.8 | 2.3 | 0.8 | 17.9 |
1984 | Lejkersi | 21 | 21 | 39.9 | .551 | .000 | .800 | 6.6 | 13.5 | 2.0 | 1.0 | 18.2 |
1985† | Lejkersi | 19 | 19 | 36.2 | .513 | .143 | .847 | 7.1 | 15.2 | 1.7 | 0.2 | 17.5 |
1986 | Lejkersi | 14 | 14 | 38.6 | .537 | .000 | .766 | 7.1 | 15.1 | 1.9 | 0.1 | 21.6 |
1987† | Lejkersi | 18 | 18 | 37.0 | .539 | .200 | .831 | 7.7 | 12.2 | 1.7 | 0.4 | 21.8 |
1988† | Lejkersi | 24 | 24 | 40.2 | .514 | .500 | .852 | 5.4 | 12.6 | 1.4 | 0.2 | 19.9 |
1989 | Lejkersi | 14 | 14 | 37.0 | .489 | .286 | .907 | 5.9 | 11.8 | 1.9 | 0.2 | 18.4 |
1990 | Lejkersi | 9 | 9 | 41.8 | .490 | .200 | .886 | 6.3 | 12.8 | 1.2 | 0.1 | 25.2 |
1991 | Lejkersi | 19 | 19 | 43.3 | .440 | .296 | .882 | 8.1 | 12.6 | 1.2 | 0.0 | 21.8 |
1996 | Lejkersi | 4 | 0 | 33.8 | .385 | .333 | .848 | 8.5 | 6.5 | 0.0 | 0.0 | 15.3 |
Karijera | 190 | 186 | 39.7 | .506 | .241 | .838 | 7.7 | 12.3 | 1.9 | 0.3 | 19.5 |
Uspesi[uredi | uredi izvor]
Klupski[uredi | uredi izvor]
- Los Anđeles lejkersi:
- NBA šampion (5): 1980, 1982, 1985, 1987, 1988.
- Mičigen Stejt spartansi:
- NCAA šampion (1): 1979.
Pojedinačni[uredi | uredi izvor]
- Najkorisniji igrač NBA (3): 1987, 1989, 1990.
- Najkorisniji igrač NBA finala (3): 1980, 1982, 1987.
- Najkorisniji igrač NBA Ol-star meča (2): 1990, 1992.
- NBA Ol-star meč (12): 1980, 1982–1992.
- 50 najboljih igrača u istoriji NBA
- Član Košarkaške kuće slavnih
Reprezentativni[uredi | uredi izvor]
- Američko prvenstvo:
1992.
- Olimpijske igre:
1992.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Eldridge, Earle (8. 11. 2004). „Rebounding from basketball court to boardroom”. USA Today. Pristupljeno 23. 2. 2009.
- ^ a b v g d đ e ž z i „Magic Johnson Bio”. nba.com. 8. 11. 2004. Pristupljeno 18. 9. 2015.
- ^ Johnson & Novak, str. 45.
- ^ Johnson & Novak, str. 48.
- ^ a b Bork 1994, str. 56–66
- ^ „1978 Men's NCAA Basketball Tournament”. www.cbssports.com. Pristupljeno 6. 5. 2008.
- ^ Katz, Andy. „From coast to coast, a magical pair”. www.espn.com. Pristupljeno 6. 5. 2008.
- ^ a b v g Schwartz, Larry. „Magic made Showtime a show”. www.espn.go.com. Pristupljeno 13. 9. 2007.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k „Magic Johnson Statistics”. www.basketball-reference.com. Arhivirano iz originala 25. 05. 2012. g. Pristupljeno 13. 9. 2007.
- ^ Johnson & Novak, str. 113.
- ^ a b v g „Rookie Makes the Lakers Believe in Magic”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 21. 02. 2012. g. Pristupljeno 7. 5. 2008.
- ^ „1979–80 NBA Season Summary”. www.basketball-reference.com. Arhivirano iz originala 04. 10. 2012. g. Pristupljeno 17. 5. 2008.
- ^ „1980 NBA Finals Composite Box Score”. www.basketball-reference.com. Arhivirano iz originala 03. 06. 2012. g. Pristupljeno 28. 2. 2009.
- ^ „Magic Johnson timeline”. USA Today. Gannett Co. Inc. 11. 7. 2001. Pristupljeno 8. 5. 2008.
- ^ Johnson & Novak, str. 135.
- ^ Riley 1993, str. 48.
- ^ „Houston Rockets”. www.basketball-reference.com. Arhivirano iz originala 25. 05. 2012. g. Pristupljeno 24. 5. 2008.
- ^ „Los Angeles Lakers”. www.basketball-reference.com. Arhivirano iz originala 19. 06. 2012. g. Pristupljeno 14. 5. 2009.
- ^ „Johnson rubs LA's Magic lantern for 25 million bucks”. Pittsburgh Post-Gazette. 27. 6. 1981. str. 10. Pristupljeno 12. 8. 2012.
- ^ Johnson & Novak, str. 141.
- ^ Johnson & Novak, str. 143.
- ^ „Lakers' Arduous Season Ends in Victory”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 21. 02. 2012. g. Pristupljeno 7. 5. 2008.
- ^ „1982 NBA Finals Composite Box Score”. www.basketball-reference.com. Pristupljeno 3. 11. 2008.
- ^ Johnson & Novak, str. 148.
- ^ Johnson & Novak, str. 149.
- ^ a b „Moses Helps Dr. J, Sixers Reach Promised Land”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 21. 02. 2012. g. Pristupljeno 8. 5. 2008.
- ^ „1983 NBA Finals Composite Box Score”. www.basketball-reference.com. Pristupljeno 19. 2. 2008.
- ^ a b v „Celtics Win First Bird-Magic Finals Showdown”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 21. 02. 2012. g. Pristupljeno 7. 5. 2008.
- ^ „1984 NBA Finals Composite Box Score”. www.basketball-reference.com. Pristupljeno 19. 2. 2008.
- ^ a b „Aging Abdul-Jabbar Finds Youth”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 11. 5. 2008.
- ^ Johnson & Novak, str. 199.
- ^ „1986 Playoff Results”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 7. 5. 2008.
- ^ „1986–87 NBA MVP Voting”. www.basketball-reference.com. Arhivirano iz originala 09. 05. 2012. g. Pristupljeno 19. 2. 2008.
- ^ a b „Magic Maneuvers Lakers Past Celtics”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 22. 6. 2011. g.
- ^ „1987 NBA Finals Composite Box Score”. www.basketball-reference.com. Arhivirano iz originala 17. 01. 2012. g. Pristupljeno 3. 11. 2008.
- ^ „Riley Guarantees A Repeat”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 9. 5. 2008.
- ^ „1988 Playoff Results”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 7. 5. 2008.
- ^ „Bill Laimbeer career summary”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 13. 9. 2007.
- ^ „Lakers Capture the Elusive Repeat”. www.nba.com. Turner Sports Interactive, Inc. Arhivirano iz originala 21. 02. 2012. g. Pristupljeno 15. 5. 2008.
- ^ „1988 NBA Finals Composite Box Score”. www.basketball-reference.com. Pristupljeno 19. 2. 2008.
- ^ „1988–89 NBA MVP Voting”. www.basketball-reference.com. Arhivirano iz originala 10. 05. 2012. g. Pristupljeno 19. 2. 2008.
- ^ „Waiting Game Ends for Impatient Pistons”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 21. 02. 2012. g. Pristupljeno 7. 5. 2008.
- ^ „1989–90 NBA MVP Voting”. www.basketball-reference.com. Arhivirano iz originala 10. 05. 2012. g. Pristupljeno 19. 2. 2008.
- ^ „1990 Playoff Results”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 7. 5. 2008.
- ^ „Michael Jordan Bio”. www.nba.com. Arhivirano iz originala 02. 09. 2006. g. Pristupljeno 27. 2. 2009.
- ^ „Bulls Finally Get That Championship Feeling”. www.nba.com. Turner Sports Interactive, Inc. Arhivirano iz originala 21. 02. 2012. g. Pristupljeno 25. 5. 2008.
- ^ „1991 NBA Finals Composite Box Score”. www.basketball-reference.com. Pristupljeno 3. 11. 2008.
- ^ a b v Weinberg, Rick. „7: Magic Johnson announces he's HIV-positive”. www.espn.com. Pristupljeno 10. 5. 2008.
- ^ Friend, Tom (7. 11. 2001). „Still stunning the world 10 years later”. www.espn.com. Pristupljeno 10. 5. 2008.
- ^ a b Johnson & Novak, str. 225
- ^ a b v Dworkin & Wachs 2000
- ^ Weinberg, Rick. „Magic Johnson announces he's HIV-positive”. www.espn.com. Pristupljeno 20. 5. 2008.
- ^ McCallum, Jack (17. 2. 1992). „Most Valuable Person”. Sports Illustrated. Time Inc. Arhivirano iz originala 20. 01. 2012. g. Pristupljeno 10. 5. 2008.
- ^ Bork 1994, str. 90–94.
- ^ Cooper, Jon. „1992 NBA All-Star Game”. www.nba.com. Turner Sports Interactive, Inc. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 7. 5. 2008.
- ^ „Classic NBA Quotes: Magic and Larry”. nba.com. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 19. 9. 2015.
- ^ Ten of the 12 players on the team were named on the NBA's list of 50 Greatest Players: „The Original Dream Team”. www.nba.com. Turner Sports Interactive, Inc. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 12. 5. 2008.
- ^ a b "Games of the XXVth Olympiad – 1992." www.usabasketball.com. Retrieved April 13, 2013.
- ^ „The Original Dream Team”. www.nba.com. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 28. 2. 2009.
- ^ Barnard, Bill. "Knee injury knocks Magic out of Dream Team lineup against Germany." The Bulletin [Bend, Oregon], July 29, 1992. Google News Archives. Retrieved May 15, 2013.
- ^ Araton, Harvey. "Los Angeles Lakers hire Magic Johnson to be head coach." The New York Times, March 23, 1994. www.nytimes.com. Retrieved April 4, 2013.
- ^ "1993–94 Los Angeles Lakers Schedule and Results." www.basketball-reference.com. Retrieved April 3, 2013.
- ^ a b The Associated Press. "Magic Johnson Retires Again." Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. septembar 2015) . www.deseretnews.com, May 14, 1996. April 1, 2013.
- ^ „1996 Playoff Results”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 7. 5. 2008.
- ^ a b Rovell, Darren (8. 10. 2005). „Passing on the Magic”. www.espn.com. Arhivirano iz originala 25. 11. 2005. g. Pristupljeno 8. 5. 2008.
- ^ Lazenby 2006, str. 281.
- ^ „Earvin Johnson III, Magic Johnson's Gay Son, Goes Public With Boyfriend, Parents Very Proud”. Huffington Post. 2013.
- ^ Brozan, Nadine (1995). „Chronicle”. The New York Times. The New York Times Company. Pristupljeno 8. 5. 2008.
- ^ Swayne, Andrea (27. 3. 2012). „Dana Point Resident Earvin "Magic" Johnson Part of a Group Buying Dodgers for $2 Billion”. Dana Point Times. Arhivirano iz originala 25. 7. 2012. g. Pristupljeno 28. 3. 2012.
- ^ „'Magic Hour' Canceled”. The New York Times. The New York Times Company. 8. 8. 1998. Pristupljeno 8. 5. 2008.
- ^ „Magic Johnson Endorses Angelides' Run for Governor”. latimes.com. 30. 11. 2005. Pristupljeno 15. 9. 2015.
- ^ „Magic Johnson: ‘I Feel Hillary Clinton Will Be A Great President’”. dailycaller.com. 13. 4. 2015. Pristupljeno 15. 9. 2015.
- ^ McCallum, Jack (20. 8. 2001). „Life After Death”. Sports Illustrated. Time Inc. Arhivirano iz originala 10. 02. 2012. g. Pristupljeno 15. 5. 2008.
- ^ a b Sternberg, Steve (30. 11. 2006). „Magic Johnson combats AIDS misperceptions”. USA Today. Pristupljeno 16. 2. 2009.
- ^ „Magic Johnson assists drugmaker to advertise HIV treatment”. USA Today. 20. 1. 2003. Pristupljeno 17. 2. 2009.
- ^ a b v „Magic Johnson Career Stats”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Arhivirano iz originala 20. 05. 2012. g. Pristupljeno 8. 5. 2008.
- ^ „All-Time Playoffs Individual Career Leaders”. NBA Encyclopedia: Playoff Edition. Pristupljeno 8. 5. 2008.
- ^ Wojnarowski, Adrian (18. 11. 2006). „Making triple trouble”. Yahoo! Sports. Pristupljeno 13. 9. 2007.
- ^ „The NBA at 50”. www.nba.com. Turner Sports Interactive, Inc. Pristupljeno 15. 5. 2008.
- ^ „Johnson, Brown elected to Hall of Fame”. www.espn.com. 5. 6. 2002. Pristupljeno 15. 5. 2008.
- ^ „Larry Bird inducting Magic Johnson”. www.cbc.ca. 15. 8. 2002. Pristupljeno 8. 5. 2008.
- ^ Aamidor 2006, str. 151.
- ^ Schwartz, Larry. „Eye for victory”. www.espn.com. Pristupljeno 28. 2. 2009.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Aamidor, Abraham (2006). Chuck Taylor, All Star: The True Story of the Man Behind the Most Famous Athletic Shoe in History. str. 151. ISBN 978-0-253-34698-8.
- Bork, Günter (1994). Die großen Basketball Stars. ISBN 978-3-7679-0369-2.
- Dworkin, Sharon Lee; Wachs, Faye Linda (2000). „The Morality/Manhood Paradox: Masulinity, Sport, and the Media”. Ur.: McKay, Jim; Messner, Michael A.; Sabo, Donald. Masculinities, Gender Relations, and Sport. SAGE. ISBN 978-0-7619-1272-9.
- Johnson, Earvin "Magic"; Novak, William (1999). My Life. ISBN 978-1-902799-01-8.
- Lazenby, Roland (2006). The Show: The Inside Story of the Spectacular Los Angeles Lakers in the Words of Those Who Lived It. New York, New York: McGraw-Hill Professional. str. 281. ISBN 978-0-07-143034-0. Pristupljeno 26. 5. 2011.
- Riley, Pat (1993). The Winner Within. G.P. Putnam's Son. ISBN 978-0-425-14175-5.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Irvin Džonson – Magija za sva vremena
- Legende sporta: Dovoljno je reći - Medžik Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. mart 2016)
- Rođeni 1959.
- Američki košarkaši
- Plejmejkeri
- Košarkaši Los Anđeles lejkersa
- Treneri Los Anđeles lejkersa
- Učesnici NBA ol-star utakmice
- Košarkaši na Letnjim olimpijskim igrama 1992.
- Američki olimpijci na Letnjim olimpijskim igrama 1992.
- Osvajači medalja na Letnjim olimpijskim igrama 1992.
- Osvajači olimpijskih medalja u košarci
- Osvajači zlatnih olimpijskih medalja za Sjedinjene Američke Države
- Olimpijski pobednici u košarci
- Članovi Kuće slavnih košarke
- Oboleli od side
- Povučeni brojevi Los Anđeles lejkersa